Article Index

Nebeski sinovi s drugih planeta


Biblija spominje anđele na dva načina:

  • kao nadnaravna bića koja žive u Božjoj prisutnosti i
  • kao ljude od krvi i mesa koji žive na zemlji

Nadnaravne anđele ljudi nisu mogli vidljivi osim u viđenjima. Kad su Božji sluge na zemlji samo čuli anđeoski glas ili vidjeli nadnaravno očitovanje anđeoske prisutnosti, onda je uglavnom riječ o višem redu anđela (kerubima ili serafima). Oni su mogli dolaziti u kontakt s ljudima preko medija ili su stajali iza nekih prirodnih fenomena poput gorućeg grma. Nisu se morali transformirati kako bi bili vidljivi. Ako su neke Božje objave morale doći do ljudi na prirodan način, onda su ta nadnaravna bića imala u službi glasnike nižeg reda u ljudskom obličju koji su uzeti u službu na sličan način kao i Božji proroci i apostoli (poslanici). Ukoliko takvih glasnika (anđela) nije bilo među ljudima na zemlji, onda su po potrebi mogli biti poslani na zemlju iz drugih vanzemaljskih prebivališta. Kao što je duh (anđeo) mogao prenijeti nekog proroka s jednog na drugo mjesto na zemlji, tako je anđeo višeg ranga mogao prenijeti anđela nižeg ranga s jedne na drugu planetu, ukoliko se oni nisu mogli sami teleportirati ili kretati međuzvjezdanim prostorom. Na neki je način i Isus uz pratnju drugih anđela napustio Zemlju i otišao put galaktičkog neba.

Anđeli nižeg reda su mogli imati direktan kontakt s ljudima. Za njih kao planetarna bića je sasvim razumljivo da su na Zemlju mogli dolaziti u svom prirodnom obličju kako bi prenosili poruke, pa nije bila potrebna nikakva transformacija. Kao takvi su morali održali svoj položaj čistim te se nisu smjeli miješali sa ljudima i ženama dok su izvršavali svoj zadatak. Pavle kaže da su ljudi znali ugostiti anđele misleći da su to obični ljudi u prolazu (vidi Heb 13:2). Drugi su ih mogli prepoznati kao Božje glasnike (anđele). To možemo vidjeti iz situacije kad su neki od njih došli Abrahamu koji ih je po nečemu odmah prepoznao kao viša bića iako su imali ljudsko obličje. Kad ih je Lot ugledao, i on im se odmah poklonio i nazvao ih svojim gospodarima. Moguće je da su nosili posebnu odjeću jer ih se izdaleka moglo prepoznati. Po toj odjeći se znalo da su stranci koji ne pripadaju tom podneblju, a vjerojatno je ta odjeća govorila o njima kao višim ili Božjim službenicima.

U to vrijeme je živio Melkizedek koji je bio kralj i svećenik Salema. I on je vjerojatno imao drugačiju i prepoznatljivu odjeću kao i njegovi sluge koji su s njim bili u Božjoj službi. No, po svemu sudeći ova trojica anđela nisu bili glasnici svećenika Melkizedeka niti je jedan od njih bio Melkizedek jer bi ga Abraham prepoznao i nazvao po imenu. Abraham je znao tko su oni jer mu se bar jedan od njih već ranije obraćao. Oslovio ga je Božjim imenom 'Jahve' jer je znao da taj glasnik ne potječe sa zemlje nego da dolazi s neba kao Božji glasnogovornik. Smatrao ga je nebeskim anđelom koji mu je direktno licem u lice prenosio Božju riječ, a ne preko zemaljskog posrednika. Unatoč tome, on ih je gledao kao materijalna bića pa im je ponudio odmor i pripremio im hranu.

Jedan od njih je rekao Abrahamu da je loša vijest došla do njega i da je zato sišao na zemlju da se uvjeri u to (1.Mo 18:1-5,20,21; 19:1,2). Tu vijest mu je prenio netko od njegovih glasnika (anđela) koji su prije toga provjerili situaciju na zemlji. No zašto je vijest došla do njega, a ne do Boga? On je vjerojatno postavljen od Boga (preko galaktičkog vijeća) da upravlja stvarima na zemlji, ali je osobno bio izvan zemlje jer se njegovo prebivalište nalazilo na drugom području neba (svemira). Budući da se Bog ne mora uvjeravati u sve, onda je ovdje jedan od Božjih sinova (s druge planete) imao zadatak i odgovornost da kao Božji zastupnik ili knez Božje vojske pomoću svojih slugu nadgledava i vodi određene stvari na zemlji i da povremeno i sam siđe na zemlju kako bi obilazio svoje područje. Zbog svog vanzemaljskog prebivališta je očito morao doći i sići na zemlju da se uvjeri i obavi svoju zastupničku ulogu (1.Moj 18:17-19; 2.Moj 23:20, 21; 4.Moj 22:31; Jošua 5:13-15; 1.Ljet 21:16; Izaija 37:36). Kao zastupnik Boga je mogao putovati svemirom na 'krilima keruba' ili teleportacijom.

Vjerojatno je riječ o arhanđelu Mihaelu koji je često dolazio na zemlju sam ili sa svojim anđelima. Imao je ovlaštenje da rješava probleme i uklanja prepreke koje su stajale na putu Božjem planu spasenja. Zato je morao uništiti gradove Sodomu i Gomoru jer je to bilo u skladu sa Božjom voljom. No, ukoliko je dobio naredbu od keruba kao višeg anđela s kojim je surađivao, onda je i u tom slučaju bilo mudro da se najprije uvjeri kako ne bi bio naveden da učini nešto što bi bilo na štetu pravednika. Morao je biti svjestan situacije, budući da je rekao Abrahamu da neće ništa poduzimati protiv gradova ako u njima nađe najmanje deset pravednika, tako da je na njemu ležala odgovornost, a ne na onome tko mu je skrenuo pažnju na zlo stanje tih gradova. On je morao djelovati jer se zlo stanje razvijalo na području zemlje koju je Bog obećao dati Abrahamovim potomcima.

Ovo je samo jedan primjer po kojem su Hebreji imali razloga te vanzemaljske anđele (glasnike) nižeg reda smatrati materijalnim bićima poput ljudi, čak i onda kad su na nadnaravan način pojavljivali i nestajali pred njihovim očima. Oni su po potrebi koristili neke nadnaravne sile i sposobnosti, što samo po sebi nije bilo ništa posebno jer su to mogli i Božji zemaljski glasnici - proroci - među kojima se posebno istakao Isus.

Isus je kao materijalno ljudsko biće u svom neraspadljivom slavnom tijelu nakon uskrsnuća demonstrirao sve ono što mogu i vanzemaljski anđeli. Pojavio se pred anđelima, hodao među ljudima koji ga nisu mogli prepoznati, te je ulazio u kuću kroz zatvorena vrata i nestajao ispred očiju svojih učenika. Na kraju je s anđelima uzašao prema nebu i napustio zemlju. Kasnije se pojavio pred Pavlom u svjetlosti koju drugi prisutni nisu vidjeli niti su čuli njegov glas. I sve ovo je mogao obavljati kao materijalno biće. Nekima je teško vjerovati da je Isus u materijalnom tijelu uskrsao i otišao u gornje nebesko područje, pa proturječne onome što je on sam rekao. Njima je lakše zamisliti da je Isus napustio materijalno tijelo nego zamisliti da su anđeli materijalna bića, a neki od njih potpuno slični ljudima. To je zato što ne poznaju božansku prirodu materije niti razmišljaju o smislu stvaranja planetarnih bića po cijelom svemiru.