Article Index

Što je istina o pretpotopnom vremenu


Prije nego donesemo konačni zaključak, razmotrimo zašto su do današnjeg dana među kršćanima ostale priče o nefilima kao potomcima vanzemaljskih anđela i ljudskih kćeri. I kako se ta priča još uvijek može iščitati iz Biblije ako nije ispričana? Postoje tri razloga:

  • ljudska predaja kojom se tumači Bibliju
  • apokrifi
  • pogrešan način prevođenja

Ovakva priča o nebeskim anđelima i njihovim divovskim potomcima je prihvaćena u kršćanstvu pogotovo zbog nekih prijevoda. Izdvojimo jedan od prijevoda:

1) "A kad su se ljudi počeli množiti na zemlji i kad su im se rodile kćeri,

2) sinovi Božji zapazili su da su ljudske kćeri lijepe. Stoga su počeli uzimati sebi za žene sve koje su poželjeli.

3) Tada je Jehova rekao: “Neću unedogled trpjeti čovjeka jer on je samo tijelo. Neka živi još 120 godina!”

4) U te dane, a i kasnije, na zemlji su živjeli nefili. Naime, sinovi Božji spolno su općili s ljudskim kćerima, pa su im one rađale sinove. Bili su to silnici, nadaleko poznati među ljudima koji su živjeli u staro doba." (NS)

Prva tri stavka nisu sporna nego 4-ti, u kojem se može iščitati da su nefili potekli od sinova Božjih, samo zato što je prevodilac razmjestio riječi i ubacio veznu riječ 'naime' s kojom se povezalo nefile sa izravnim potomcima Božjih sinova. Što ako pisac to nije namjeravao izravno povezati nego odvojiti.

Kad čitamo NS prijevod onako kako piše mogli bi zaključiti da su Nefili živjeli "u one (predpotopne) dane, a i kasnije" što samo po sebi pobija smisao kojim se htjelo reći da su oni bili izravni potomci Božjih sinova koji su nestali u potopu. Ukoliko su oni bili potomci vanzemaljskih anđela koje je Bog kaznio i onemogućio njihovo djelovanje, kako su se onda oni rađali i poslije potopa? Neki će opet reći da je Bog spriječio one koje je kaznio, ali da su drugi anđeli (od krvi i mesa) i dalje mogli dolaziti na zemlju kao u vrijeme Abrahama. To zvuči nevjerojatnim jer bi ovi kažnjenici služili kao primjer drugima. Osim toga, Biblija navodi očeve i zemaljsko porijeklo ovih kasnijih ljudi divovskog rasta i ne dovodi ih u vezu sa sinovima Božjim nego sa Anakovim sinovima (4.Mo 13:33; 5.Mo 9:1,2). To navodi na zaključak da Nefili nisu nastali križanjem vanzemaljske i zemaljske rase nego da su imali zemaljske očeve, pa su samim tim i sinovi Božji bili samo ljudi.

Budući da je 4. stavak diskutabilan, ponovo ćemo ga analizirati iz jednog drugog kuta, jer je moguće da je pisac mislio samo na nefile u pretpotopnom razdoblju. U tome će nam pomoći doslovan prijevod:

“Nefili su bili na zemlji u one dane, a također i nakon toga, kada su sinovi Božji odlazili kćerima čovječjim i rađale su [djecu]. To su bili moćni ljudi od davnine poznati ljudima…“

Iz doslovnog prijevoda se ne može sa sigurnošću reći da su nefili bili izravni potomci sinova Božjih, jer su se pojavili “u one dane“ prije nego su “Božji sinovi uzimali sebi žene po želji svog srca“ i “nakon toga“ kada su “sinovi Božji odlazili kćerima čovječjim“. U tom slučaju su se ljudi visokog rasta (nefili) mogli sasvim slučajno pojaviti među djecom koju su dobili Božji sinovi od žena koje su pripadale toj lozi koja je nosila taj gen rasta. Izraz 'u one dane' bi se mogao ujedno odnositi na vrijeme kad su se "ljudi počeli množiti" jer su se u te dane pojavili nefili (st.1), a izraz 'nakon toga', na vrijeme kad su 'sinovi Božji' već toliko zastranili da su se pomiješali sa drugom lozom u toj mjeri da je Bog odlučio ljudima ostaviti samo 120 godina.

Na prvi pogled bi čitalac raznih prijevoda na svom jeziku pomislio da se izraz 'sinovi Božji' odnosi na nebeska bića jer se navodi da su uzimali kćeri ljudske, odnosno kao da samim tim oni nisu bili ljudi kao te žene. No, ta dva izraza ne ukazuju na različitu prirodu - nebesku i zemaljsku. Nije ništa neobično da se za mlade neudate djevojke koristi izraz 'kćeri ljudske' ili 'kćeri čovječje' kao što se za muškarce koristi izraz 'sinovi ljudski (čovječji)". Pisac nije mogao napisati da su 'uzimali kćeri za žene' jer bi to aludirati na incest. Morao je navesti čije su kćeri uzimali za žene, a ako to nije bilo određeno, onda je samo koristio neodređeni ili općeniti izraz - 'ljudske' ili 'čovječje'. Kad se koristi određeno podrijetlo tih kćeri onda je pisalo da su uzimali 'kćeri okolnih naroda', 'kćeri te zemlje', 'kćeri njihove', 'kćer kananske' itd. (1.Mo 34:1,21; 36:2; 5.Mo 7:3).

  • 'kćeri ljudske' - neodređeno, općenito
  • 'kćeri njihove' - određeno, konkretno

Uzmimo u obzir da su Izraelci nazvani "sinovima Božjim" (2.Mo ). Oni su također po želji svog srca uzimali za žene i one kćeri ljudske koji su pripadale poganskim narodima pa taj izvještaj možemo čitati na isti način na koji je zapisan izvještaj iz knjige Postanka. Usporedimo ta dva izvještaja:

“Oni (Božji sinovi, Izraelci) su uzimali sebi kćeri njihove za žene.“ (Suci 3:6)

sinovi Božji zapazili su da su ljudske kćeri lijepe. Stoga su počeli uzimati sebi za žene sve koje su poželjeli.“ (1. Moj 6:4)

Potpuno ista misao. Oni nisu uzimali kćeri ljudske zbog nemoralnih postupaka, nego "za žene", što znači da su se ženili njima tako da su neki imali više žena (usporedi Suci 21:7). Kad čitamo ovaj izvještaj u duhu Pisma, onda možemo sami uvidjeti da se ovdje radi o ljudima koji su imali status Božjih sinova, a ne o vanzemaljskim bićima. Za primjer možemo navesti misao i Danijelove knjige u kojoj se govori o vladavini kao mješavini željeza i gline pa anđeo objašnjava da će se “oni (željezo) pomiješati sa ljudskim sjemenom (glinom)“ (Dan 2:43). To nije značilo da je riječ o vanzemaljskim sjemenom koji će se pomiješati sa ljudskim sjemenom, nego o ljudima koji predstavljaju višu klasu društva odvojenu od običnih ljudi. Tako su i sinovi Božji bili zemaljska bića a ne nebeska. Vjerovali su da pripadaju potomstvu žene koje pripada Boga tako da nisu trebali biti dio tadašnjeg ljudskog društva koje je bilo u opasnosti da budu potomstvo zmije. Zato su vjerojatno u samim počecima pazili da se ne miješaju sa ljudskim kćerima iz svijeta, sve dok nisu podlegli željama svog srca.

Da je to tako potvrđuje i sam izvještaj koji nam govori da je Bog bio ljut na čovjeka a ne na anđele. Nigdje se ne navodi da su nebeska bića bila razlog ljudskog grijeha i Božjeg gnjeva, jer čitamo:

“Tada je Jehova rekao: “Moj duh neće unedogled trpjeti čovjeka jer on je samo tijelo. (...) I Jehova je vidio da je čovjekova zloća na zemlji velika i da su sve njegove misli i želje njegovog srca uvijek samo zle. Jehovi je bilo žao što je načinio ljude na zemlji i srce mu se ispunilo tugom.“ (1.Mo 5:3-5)

“I nije poštedio drevni svijet, ali je sačuvao Noja, propovjednika (glasnika, anđela) pravednosti, sa još sedmoro drugih kada je naveo potop na svijet bezbožnih ljudi.“ (2. Pet 2:5)

Bog ne kaže da mu je žao što je načinio anđele nego ljude. Iako smo ustvrdili da mogu postojati i ljudi na drugim planetima s kojih u mogli doći na našu zemlju, to ovdje ne možemo iščitati jer piše da je riječ o ljudima koje je stvorio na ovoj zemlji. Među njih se ubrajaju i Božji sinovi. Kao što se Adama moglo smatrati Božjim sinom, tako se moglo smatrati i njegove potomke, ali samo one preko kojih je Bog namjeravao postepeno ostvarivati svoj plan spasenja. Naime, da bi se rodio obećani potomak (jedn.) trebalo je po krvnoj lozi odvojiti one koji će biti Božje potomstvo (množ.). Prvorođeni Božji sin je trebao izaći iz odvojene loze Božjih sinova. Ta odvojena loza je bila Setova.

Ako obratimo pažnju Evinim riječima, ona je za Kaina (prvorođenca) rekla da je "dobila čovjeka od Boga", a kad je rodila Seta je rekla da joj je "Bog dao drugog sina umjesto Abela kojeg je ubio Kain". Takvim izjavama je rekla da je rodila Božje sinove kojima je Adam bio otac po tijelu (1.Mo 4:1,25). Kain je izgubio pravo da se preko njegove loze očekuje obećanog potomka tako da je pravo na prvorodstvo i blagoslov dobio Set. Samim tim što je Kain bio proklet od Boga, njegovo potomstvo nije moglo nositi status Božjih sinova. Adam je bio Božji sin, pa je njegovu lozu, iz koje će se rađati Božji sinovi, preuzeo Set umjesto ubijenog Abela.

Međutim, Set nije bio jedini Adamov sin jer iz Adamovog popisa potomaka treba uzeti u obzir i sinove kojima imena nisu navedena jer su i oni imali svoje obiteljsko stablo koje je trebalo biti drugorazredno sjeme Bozjih sinova od kojih je mogao biti formiran narod kao što je kasnije bio formiran Izrael.

“I poživje Adam sto i trideset godina i rodi mu se sin, koji mu je bio po obličju sličan, i nazva ga Set. A rodivši mu se Set poživje Adam osam stotina godina, te mu se rode drugi sinovi i kćeri.“ (1.Mo 5:3,4)

Ovdje se navodi prvorođeni sin i drugi sinovi koji su također bili sinovi Božji ali u drugorazrednoj lozi, dok je Set bio nosilac Adamove loze prvorođenaca. Da bi dobili pravu sliku Božjih sinova koji su živjeli u pretpotopno vrijeme trebamo vidjeti ovaj popis:

  • Adamu se rodio Set i drugi sinovi ///    Kain
  • Setu se rodio Enoš i drugi sinovi    ///    Kainu se rodio Enok i drugi sinovi
  • Enošu se rodio Kenan i drugi sinovi
  • Kenanu se rodi Mahalalel i drugi sinovi
  • Mahalalelu se rodi Jared i drugi sinovi
  • Jaredu se rodi Henok i drugi sinovi
  • Henoku se rodi Metuselah i drugi sinovi
  • Metuselahu se rodi Lamek i drugi sinovi
  • Lameku se rodi Noa i drugi sinovi
  • Nou se rode Sem, Ham i Jafet

Ovo je samo loza po prvorođenacima, ali kad se uzme cijelo Setovo stablo koje je razgranato po drugim sinovima i njihovim sinovima do devetog koljena, onda je broj Božjih sinova do vremena Noe bio zaista velik. Od njih je trebao biti stvoren izabrani i posvećeni narod. Kao što su imali status sinova Božjih, tako su imali i status Božjih glasnika (anđela) jer su trebali svojim životom u vjernosti ali i riječima objavljivati Božju proročansku riječ o obećanom potomku koji će stati na glavu zmije. Izraelci su također kao Božji sinovi bili glasnici (anđeli) koji su svojim životom trebali nadaleko objavljivati Božju riječ. To se posebno odnosilo na Sion u kojem su služili svećenici i službenici kraljevog dvora (vidi Iz 40:9; 41:27; 43:6,21; 48:20). Biblija nam stoga ukazuje da postoje spolna bića koja su naknadno učinjena anđelima kako bi na sebe preuzela odgovornost povezana sa Božjom službom među ljudima. To su ljudi iz Božjeg naroda koji su imali žene i djecu. Oni su imali status Božjih sinova jer ih je tako Bog nazivao kao i izabrani narod iz kojeg su potekli.