Javno i po kućama

Za Isusa se nigdje ne navodi da je propovijedao od kuće do kuće niti imamo bilo koje njegovo iskustvo koje bi to potvrdilo. Međutim, za apostole se navodi da su,

“... svaki dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu Isusu“ (Dj 5:42, NS).

Što možemo zaključiti iz ove rečenice? Prvo što trebamo ovdje zapaziti je to što je javno objavljivanje dobre vijesti ‘u hramu’ stavljeno ispred službe ‘od kuće do kuće’. Takva javna služba nam kao takva nije nepoznanica jer je Biblija puna primjera takve službe koja se provodila pred okupljenim ljudima koji su slušali što govore Božji sluge u predvorjima hrama. Međutim, u kom smislu su apostoli koristili službu ‘od kuće do kuće’? Da li se ona dovodi u vezu sa propovijedanjem od kuće do kuće kakvog danas provode Jehovini svjedoci među ljudima? Da bi to razumjeli trebamo uzeti u obzir ono što se odvijalo tih dana u Jeruzalemu. Poznato nam je da su se u to kratko vrijeme u Jeruzalemu tisuće ljudi i žena krštavali jer u izvještaju stoji:

“Stoga su oni koji su svim srcem prihvatili ono što je govorio bili kršteni te se učenicima tog dana pridružilo oko tri tisuće duša. I posvetili su se apostolskom učenju, dijelili su među sobom sve što su imali, zajedno su jeli i ustrajno se molili.“ (Dj 2:41,42)

Nedugo nakon toga je u Jeruzalemu samo muškaraca koji su postali vjernici bilo oko pet tisuća (Dj 4:1-4). Što su apostoli trebali činiti kad se u tako kratkom vremenu krstilo tako puno osoba, a koji su tih dana boravili u Jeruzalemu i okolnim mjestima? Da li je logično misliti da su apostoli organizirano išli od kuće do kuće kako bi propovijedali vijest onim ljudima koji tih dana nisu dolazili u hram gdje su se oko apostola okupljali svi koji su željeli čuti dobru vijest, pa čak i mnogi znatiželjnici koji nisu povoljno reagirali? Ako je tako, kako su mogli znati tko od građana nije dolazio u hram kad je vjerojatno desetine tisuća njih čulo njihovo propovijedanje? Međutim, ako nisu propovijedali od kuće do kuće, da li su onda obilazili mnoge kuće u Jeruzalemu u kojima su boravili tek novokršteni vjernici kako bi ih poučavali u vjeri? Ovo drugo je logičnije.

Budući da apostoli nisu mogli znati u kojim kućama žive osobe koje još nisu čuli dobru vijest, niti gdje žive oni koji su čuli i krstili se, onda bi takvo propovijedanje od kuće do kuće bilo gubljenje vremena. Zašto bi propovijedali od kuće do kuće ako su prethodno tim istim ljudima tih dana već govorili o Kristu u hramu gdje su svi oni dolazili? Da su nakon propovijedanja u hramu mislili propovijedati i po kućama toga grada oni bi vjerojatno često nailazili na kuće mnogih koji su čuli i onih tek krštenih vjernika kojima je njihova duhovna pomoć bila potrebnija u tom momentu. Da li im je onda cilj bio ići po kućama kako bi takvim pretraživanjem kuća naišli na one pojedine ljude koji igrom slučaja nisu bili u hramu da čuju za dobru vijest ili im je bio cilj da idu po kućama kako bi poučili nove vjernike? Opet je ovo drugo logičnije, jer im je Isus rekao da ih najprije ‘krste’, a nakon toga ‘uče da drže sve što im je on zapovjedio’.

Osim toga, bilo bi nerazumno misliti da su apostoli postavili zadatak da oni i drugi ovlašteni evanđelizatori moraju kucati na svaka vrata toga grada jer su tih dana svojim javnim propovijedanjem već omogućili cijelom gradu da izravno i neizravno čuje dobru vijest tako da su im se svakodnevno ‘pridruživali’ tisuće građana i došljaka. To nije radio ni Isus niti je bilo tko od njih morao voditi evidenciju o kućnim adresama kako bi posjetili svaku kuću. Sjetimo se ponovno proroka Jone koji je cijeli dan hodao ulicama grada Ninive i objavljivao Božju osudu. On nije išao po kućama kako bi se uvjerio da li su svi oni čuli, ali je ipak glas o tome što je govorio na neizravan način došla do svih građana tako da su svi čuli.

Prema tome, ako netko od onih koji su živjeli u Jeruzalemu i okolici nije u to vrijeme izravno čuo ono što su apostoli propovijedali u hramu i na ulicama toga grada, to ne bi bio razlog da apostoli traže po kućama takve osobe i to u vrijeme kad su se zbog tolikog broja novih obraćenika trebali "posvetiti molitvi i poučavanju o riječi Božjoj" (Dj 2:47; 6:4). Ako su u hramu svakodnevno "provodili mnogo vremena“, kako izvještaj kaže, onda nisu ni mogli imati vremena da propovijedaju sistematski od kuće do kuće (Dj 2:46). Oni su svaki dan najprije odlazili u ‘hram’ kako bi javno propovijedali dobru vijest mnogim građanima Jeruzalema i mnogim došljacima koji su svoj smještaj našli kod domaćina toga grada. Novoobraćenici su željeli ostati neko vrijeme u Jeruzalemu kako bi od Isusovih apostola čuli daljnje pouke, a da bi to mogli svakodnevno su odlazili u hram gdje su apostoli javno propovijedali i pridobivali nove učenike.

Ako su apostoli javnim propovijedanjem svakodnevno pridobivali stotine vjernika, onda nije imalo smisla nakon javne službe u hramu ići ‘od kuće do kuće’ tražiti još neke pojedince koji tom prilikom nisu prihvatili dobru vijest i njih posebno uvjeravati da se pokaju i krste, pogotovo što nisu znali gdje ti pojedinci stanuju. To ne bi imalo smisla iz još jednog razloga. Naime, zbog velikog broja obraćenika, braća u Jeruzalemu i okolnim mjestima su prodavali polja i kuće kako bi podmirili troškove onih obraćenika koji su ostali još neko vrijeme u Jeruzalemu kako bi se utemeljila u vjeri (Dj 3:42,44,45).

Ako su ova braća pokazala toliku darežljivost da bi pomogla stranim obraćenicima da se što više pouče i učvrste u vjeri prije nego odu svojim kućama, onda apostoli ne bi pokazali ljubav i mudrost prema njima da su ono malo vremena koji im je ostajao, išli na slijepo tražiti i propovijedati Židovima ‘po njihovim kućama’, umjesto da obilaze one kuće u kojima su se učenici sastajali gdje su se mogli posvetiti ‘poučavanju’ svih tih novih obraćenika. To ne bi bilo obzirno ni prema onima koji su darežljivo davali toliki novac za nove, a koji su to činili kako bi apostoli tim obraćenicima posvetili svoje vrijeme da ih poučavaju ‘po kućama’ gdje su imali gostoprimstvo tamošnje braće (Dj 2:46; 4:33-35).

Sjetimo se da je Petar, nakon što je krstio Kornelija i cijeli njegov dom, bio pozvan da ‘ostane’ nekoliko dana’ s njima u kući kako bi ih još više učvrstio u vjeri (Dj 10:44-48). S tim razlogom su i apostoli najprije objavljivali  dobru vijest u hramu nakon čega su morali ići ‘po kućama’ novokrštene braće kako bi ih poučavali o Kristu. Možemo samo zamisliti kako su svi novi željeli čuti iz prve ruke od apostola sve ono što su oni doživjeli dok su bili s Isusom, a što nije bilo za širu javnost. Sjetimo se da je Isus rekao svojim apostolima:

A pomoćnik, sveti duh, kojeg će Otac poslati u ime moje, on će vas poučiti svemu i podsjetiti vas na sve što sam vam ja rekao. (Iv 14:18-20,26)

Budući da ih je sveti duh ‘podsjetio’ na sve što im je Isus govorio, onda su Kristove riječi, koje mnogi nisu čuli, trebali objaviti svim tim novim učenicima i tako ih poučavati kao što bi ih sam Isus poučavao da je tom prilikom bio među njima.

Ovakvo logično postavljanje stvari u njihove okvire nam daje odgovor o tome što je mišljeno izrazom ‘po kućama’ ili ‘od kuće do kuće’. Uzmimo u obzir i to što se tisuće onih koji su tada postali vjernici nisu imali vlastito zajedničko mjesto okupljanja kako bi ih apostoli ‘poučavali’ u tako velikom broju. Poznato nam je da su se oni sastajali u hramu, ali i po grupama i to očito u mnogim privatnim ‘kućama’ u kojima je bilo moguće sastajanje tako velikog broja novih vjernika. O tome nam svjedoči slijedeći izvještaj:

A svi koji su postali vjernici bili su zajedno i sve im je bilo zajedničko. (...). I svaki su dan jednodušno provodili mnogo vremena u hramu, te su zajedno jeli po domovima (grč. κατοϊκου) braće i s velikom radošću i iskrena srca uzimali hranu,  hvaleći Boga i uživajući naklonost svih ljudi. A Jehova im je svakodnevno pridruživao one koji su dolazili na put spasenja.“ (Dj 2:44-47)

Ovaj se izvještaj u cijelosti podudara s rečenicom iz Djela apostolskih 5:42 gdje stoji za apostole da su

“... svaki dan u hramu i od kuće do kuće bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest o Kristu Isusu.“ (Dj 5:42)

Kao što vidimo, u oba izvještaja ima dosta podudarnosti. Između ostalog, dok su se vjernici sastajali po domovima braće, apostoli su po tim istim domovima poučavali braću. Kad povežemo obje rečenice onda vidimo da su vjernici zajedno sa apostolima svakodnevno provodili ‘mnogo vremena u hramu’, nakon čega su se sastajali ‘po kućama’ braće. Usporedimo ove rečenice i stavimo ih jednu uz drugu:

 

Ovakvo uspoređivanje nam pomaže u razumijevanju onoga što je rečeno u jednoj i drugoj prilici jer jedna izjava nadopunjava drugu. Zato možemo zapaziti da su apostoli išli ‘po domovima braće’ gdje su u tim manjim grupama oni i braća ‘lomili kruh’ kao obrok zajedništva i ‘hvalili Boga’ koristeći te prilike da prisutne ‘poučavaju o Božjoj riječi’. Lomljenje kruha ih je podsjećao na prilike kada je Isus zahvaljivao Bogu te lomio kruh i davao ga svojim učenicima i na takav način dijelio zajedništvo s njima što je postao običaj među kršćanima kojim su na zajedničkim sastancima simbolično dokazivali svoje zajedništvo s Isusom i drugim učenicima u obroku zajedništva. Budući da su apostoli ‘činili mnoga čuda i znamenja’ u narodu dok su propovijedali, svakodnevno su im se pridruživali novi vjernici. I tim novim vjernicima je tada bilo i te kako potrebno da ih apostoli posjete u njihovim ‘kućama’ gdje su se zajedno okupljali sa drugom braćom u vjeri. Tako je radio i Isus.

Sjetimo se da je tu metodu kasnije koristio i apostol Pavle. On je u ‘gornjoj sobi’ jedne kuće ‘držao govor’ ili propovijed onima koji su se ‘skupili na obrok’ zajedništva (Dj 20:7). Očito su se braća sastajala po kućama gdje su uz simboličan obrok zajedništva bili poučeni od apostola. Da bi mogli svima udovoljiti u njihovim duhovnim potrebama apostoli su morali ići ‘po domovima’ kako bi poučavali te grupe vjernika. Stoga je razumljivo to što se u mnogim prijevodima na tom mjestu ne spominje izraz ‘od kuće do kuće’ nego izraz ‘po domovima’ (po kućama) jer su apostoli

svaki dan u hramu i po kućama (grč. κατοϊκου) bez prestanka poučavali i objavljivali dobru vijest’.

No, zašto se neki prijevodi odlučuju za izraz ‘od kuće do kuće’, a ne ‘po kućama’? Pogledajmo kako je to objašnjeno u Stražarskoj kuli od 1.8.1991. na str 24.:  

”Svaki su dan u hramu i od kuće do kuće nastavili bez prestanka učiti i objavljivati dobru vijest o Kristu, Isusu“ (Djela apostolska 5:42, NW). Jehovini svjedoci često koriste ovaj i redak iz Djela apostolskih 20:20 da dokažu biblijski temelj za svoje propovjedničko djelo od vrata do vrata. Međutim, neki kritičari Jehovinih svjedoka iz Njemačke su prigovorili načinu na koji New World Translation prevodi te retke, tvrdeći da on pogrešno prikazuje izvorni grčki. Jesu li te tvrdnje pravovaljane? Nikako ne. Kao prvo, najmanje šest drugih prijevoda Biblije na njemačkom jeziku prevode te retke na isti način. Među njima su revidirana izdanja Zürcher Bibel i ”Novi zavjeti“ od Ruperta Storra, Franza Siggea i Jakoba Schäfera (revidirano od N. Adlera). S tim se slažu i mnogi engleski prijevodi. Njemački izučavatelj Hans Bruns opravdava svoj prijevod Djela apostolskih 5:42, ”od kuće do kuće“, i kaže: ”Prema izvornom tekstu, izgleda kao da su oni išli od kuće do kuće.“ Da, kat’ oíkon, izvorni izraz u tom retku, nije upotrijebljen u priloškom smislu (”u kući“) već u distributivnom smislu, doslovno značeći ”prema, (ili) po kući“. (Izraz u pluralu, kat’ oíkous, u značenju ”prema, (ili) po kućama“, nalazi se u Djelima apostolskim 20:20). Drugi izučavatelji, kao što je Heinz Schürmann, potkrepljuju distributivni prijevod tih izraza. Horst Balz i Gerhard Schneider, izdavači rječnika koji tumači Novi zavjet, kažu da taj izraz može biti preveden ”kuća nakon kuće“. Brojna engleska pomoćna djela na isti način objašnjavaju te retke. Tako je New World Translation još jednom izdržao napad kritičara. Što je još važnije, sasvim je jasno da postoji čvrst biblijski temelj za službu od kuće do kuće (Usporedi Matej 10:11-14; 24:14.). Jehovini svjedoci imaju prednost oponašati na tom području svoje uzore iz prvog stoljeća.“

U Stražarskoj kuli od 15.01.1991. stoji:

"Riječi ”od kuće do kuće“ u Djelima apostolskim 5:42 prijevod su izraza kat’ oikón. Ovdje se riječ kata΄ koristi u ”distributivnom“ (raspodijeljenom) smislu. Stoga je propovijedanje učenika bilo raspodijeljeno, raspoređeno od jedne kuće do druge.“ (str.11)

No da li je ovdje riječ o propovijedanju nevjernicima koji nisu čuli dobru vijest ili o poučavanju grupe vjernika i zainteresiranih u njihovim domovima? O kojim kućama je ovdje riječ i u koje su kuće apostoli ulazili? Bez obzira kako se sve može prevesti distributivni izraz ”prema, (ili) po kućama“, on u sebi ipak ne sadrži misao o ‘propovijedanju’ nevjernicima, već o ‘poučavanju’ vjernika koje je bilo raspoređeno ‘po kućama’ na način kako su izdavači gore navedenog rječnika približno preveli ‘kuća nakon kuće’. Sasvim je logično da se ovdje ne spominje izraz u priloškom smislu ‘u kući’ jer apostoli nisu ni mogli poučavali učenike samo u jednoj kući jer su se oni sastajali u mnogim kućama koje su neki učenici stavili na raspolaganje apostolima i ostalim vjernicima. Iz konteksta i samih događaja tih dana je razvidno da su apostoli, ‘nakon’ što su održali propovijed i poučavali nove obraćenike u jednoj ‘kući’ u kojoj su se sakupili, bili primorani otići u drugu ‘kuću’ gdje se nalazila druga grupa obraćenika koja je također očekivala njihovu propovijed i duhovnu pouku.

Izraz ‘kuća nakon kuće’ ne mora imati doslovno značenje o prelaženju iz jedne kuće u susjednu drugu kuću. Npr. kad bi netko rekao da su apostoli došli u njegovu ‘kuću nakon što su bili u nekoj drugoj kući’ onda bi se ta druga ‘kuća’ mogla nalaziti u nekoj drugoj ulici pa čak i na sasvim drugom kraju grada. U svakom slučaju se izvorni izraz u distributivnom smislu, doslovno značeći kat’ oíkous - ‘po kućama’,  može prevesti upravo na takav doslovan način jer u sebi sadrži misao o poučavanju putem držanja propovijedi kojeg su apostoli tada vršili po domovima okupljenih vjernika.

Gore navedeni članak iz Stražarske kule daje prednost izrazu ‘od kuće do kuće’ jer taj izraz koriste i još neki prijevodi, no u članku se ne navodi da je Zajednica ili bilo tko drugi pokušao pobijati izraz ‘po kućama’ kojeg koriste mnogi drugi prijevodi, a kojeg također opravdavaju drugi biblijski izučavatelji i prevoditelji. No, ako Biblijski prijevod ‘New World Translation’ može izdržati napad onih koji tvrde da on izrazom ‘od kuće do kuće’ pogrešno prikazuje izvorni grčki, ali zato smatram da Watchtower ne može izdržati ovu argumentaciju u vezi svog tumačenja spomenutih stavaka, jer se navedeni stavci uopće ne odnose na propovijedanje nevjernicima od kuće do kuće, tako da ih vodeće tijelo ne može ni koristiti kao biblijski temelj za način propovijedanja kojeg oni traže od svojih članova. 

No, da bi stvari razjasnili do kraja trebamo istražiti grčki tekst i vidjeti što nam on govori o svemu ovome. Primijetili smo da u se u gornjem izvještaju govori da su se braća zajedno okupljala u hramu, ali i ‘po domovima’.

I svaki su dan jednodušno provodili mnogo vremena u hramu, te su zajedno [lomili kruh] po domovima (grč. κατοϊκου) braće...“ (Dj 2:46)

Ako bi se u ovoj rečenici distributivni izraz ‘kata’, preveo na način kako se preveo u Djelima apostolskim 5:42 i 20:20, onda bi dobili dojam da su svi vjernici kao velika grupa, ‘zajedno jeli kruh od kuće do kuće’, odnosno da su oni svaki put jeli tj. lomili kruh zajedništva u drugoj kući, prelazeći tako iz jedne kuće u drugu, što naravno ne bi imalo smisla. No kad se kaže da su apostoli sa braćom ‘zajedno lomili kruh po kućama’ onda dobivamo dojam da su se po kućama sastajale grupe vjernika koje su apostoli posjećivali i s kojima su zajedno jeli kruh dok su ih poučavali.

Na sličan način se može dobiti krivi dojam kad se u izvještaju iz Djela apostolskih 5:42, u vezi poučavanja kojeg su vršili apostoli, izraz ‘po kućama’ prevede sa izrazom ‘od kuće do kuće’. Umjesto da imamo sliku o tome kako su apostoli poučavali grupe učenika koji su se zajedno sastajali i lomili kruh ‘po kućama’, nama se želi stvoriti slika o tome kako su oni doslovno išli od jedne kuće do druge susjedne kuće. Pogledajmo ta dva primjera i vidjet ćemo da nije bilo potrebe izraz ‘po kućama’ ili ‘po domovima’ zamijeniti s izrazom ‘od kuće do kuće’:

Interlinearni prijevod grčkog teksta na engleski jezik na oba mjesta koristi izraz ‘κατ οϊκου’, što se na engleski jezik prevodi s ‘according to houses’, a na hrvatski: ‘po kućama’ ili ‘po domovima’. Taj se slični grčki prijedlog ‘κατά’, kojeg se u ‘Novi svijet prijevodu’ također prevodi na engleski sa ‘according’, koristi i u Djelima apostolskim 15:21 i Titu 1:5, u izrazu: ‘po gradovima’, a ne ‘od grada do grada’ kako je to prevedeno u Luci 8:1 (Lk 8:1; usporedi Dj 15:21; Tit 1:5).

Izraz ‘od grada do grada’ je prijevod grčkog teksta ‘άπό πόλεως είς πόλιυ’, a nalazi se samo u Mateju 23:34. Ovaj primjer nam može samo poslužiti da ustvrdimo kako pisac Luka (u Luci 8:1 i Djelima apostolskim 2:46, 5:42 i 20:20), nije koristio prijedloge ‘od’(άπό) i ‘do’ (είς) kako bi napisao ‘od kuće do kuće’, ili ‘od grada do grada’ već samo prijedlog ‘po’ (κατ) u svom izrazu ‘po kućama’ (κατ οϊκου) ili ‘po gradovima’. Iako izrazi ‘po kućama’ i ‘od kuće do kuće’ mogu imati slično značenje, lako je zaključiti da nije bilo potrebe jedan izraz zamijeniti s drugim izrazom kako bi se dobio smisao koji više odgovara unaprijed stvorenoj slici prelaska iz jedne u slijedeću susjednu kuću. Stoga je zanimljivo da mnogi prijevodi Biblije umjesto izraza ‘od kuće do kuće’ ispravnije prevode grčki izraz ‘κατ οϊκου’ koji se na engleski jezik prevodi izrazom ‘according to houses’, a na hrvatski ‘po kućama’.

Ako prevodioci Biblije ‘Novi svijet prijevoda’ nisu imali razlog da u Djelima apostolskim 15:21 i Titu 1:5 izraz ‘po gradovima’ prevedu izrazom ‘od grada do grada’, koji se u tom obliku nalazi u Mateju 23:34, onda nisu imali ni razloga da doslovni izraz ‘po kućama’ u Djelima apostolskim 5:42 i 20:20, prevedu s zamjenskim izrazom ‘od kuće do kuće’ kojeg u tom izričaju nema nigdje u Bibliji.

Zato se postavlja pitanje: Ako se u Djelima apostolskim 2:46 grčki izraz ‘κατ οϊκου’ prevodi ‘po domovima’, ili ‘po kućama’, zašto se taj isti izraz kojeg je Luka u istoj knjizi koristio u 5:42 i 20:20 nije preveo na isti način nego s zamjenskim izrazom ‘od kuće do kuće’? Da li su prevodioci Biblije ‘Novi svijet prijevoda’ tim načinom izražavanja zaključili da se njime može puno lakše dokazati da je metoda propovijedanja Jehovinih svjedoka utemeljena na službi ‘od jedne kuće do susjedne kuće’? Očito da je to slučaj špekulacije biblijskim tekstom. Naime, ukoliko se bez ikakvih stvarnih dokaza tvrdi da su apostoli i prvi kršćani propovijedali tako što su obilazili svaku kuću u nekom mjestu, onda se izrazom ‘od kuće do kuće’ može lakše stvoriti dojam da su apostoli zaista ‘prelazili’ iz jedne kuće u slijedeću susjednu kuću, odnosno da su išli ‘od vrata do vrata’ kako bi objavili dobru vijest ljudima iz svijeta (usporedi Lk 10:7). Takvim prevođenjem grčkog teksta se dobiva pogrešan dojam, ali se zato postiže cilj onih koji su takvim prevođenjem željeli podupirati svoju tezu o propovijedanju od kuće do kuće i od vrata do vrata među nevjernicima. Watchtower je takvom manipulacijom gornjih biblijski stavaka najprije uveo službu kolportera kako bi što efikasnije raspačavao svoje publikacije (više o tome kasnije).

Međutim, s grčkim izrazom ‘κατ οϊκους’ koji se ispravno prevodi sa ‘po kućama’ ili ‘po domovima’ se ne dobiva takav dojam, pogotovo kad iz konteksta utvrdimo da se taj izraz dovodi u vezu s ‘poučavanjem’ putem držanja propovijedi kojeg su apostoli provodili ‘u privatnim kućama’ (Dj 2:46; NSbiC-2), gdje su se sastajale grupe kršćana. Prema tome, izraz ‘po kućama’ se ne dovodi u vezu sa ‘prelaženjem’ iz jedne kuće u drugu susjednu kuću u smislu propovijedanja nevjernicima, nego s posjećivanjem i poučavanjem braće koja su se zajedno sastajala ‘po mnogim kućama’. To je u skladu s Isusovom zapovjedi kad je rekao apostolima da ‘idu i čine učenike, krsteći ih i učeći ih da drže sve što je zapovjedio” (Mt 28:19,20). Isus je ovdje najprije spomenuo ‘krštenje’ novih učenika, a zatim njihovo ‘poučavanje’ kako bi se usavršili u vjeri, ljubavi i spoznaji. Upravo je to bio slučaj sa svim tim tisućama novokrštenih osoba koji su čuli dobru vijest u hramu te se sastajali ‘po kućama’ gdje su se nakon svog krštenja posvećivali ‘apostolskom učenju’ (Dj 2:42). To znači da su im apostoli na tim zajedničkim sastancima, kroz držanje propovijedi u mnogim kućama, kao što je to činio Isus, objavljivali Božju riječ i iznosili poučne i izgrađujuće govore.

‘Objavljivati’ u osnovi znači prenijeti Božju riječ ne samo onima koji je po prvi put trebaju čuti kako bi se obratili Bogu nego i onima koji još nisu čuli sve što od njih Bog traži i zahtijeva. ‘Poučavanje’ uključuje temeljitije i detaljnije informacije za one koji su se već pokajali, obratili i krstili. U tu svrhu su apostoli i druga braća držali propovijedi i govore na temelju Pisma. Iako su apostoli ‘poučavali’ braću po kućama i objavljivali im dobru vijest, oni su to činili i u hramu među Židovima gdje su se braća u velikom broju također okupljali sa apostolima. To su bili njihovi javni sastanci jer nisu imali svoja vlastita mjesta okupljanja. Tako je radio i Isus kojega je na javnim mjestima slušalo mnoštvo ljudi a koji bi se u određenom momentu obraćao samo apostolima i učenicima kako bi samo njima objavio dobru vijest i zatim ih poučavao (Dj 5:20; Mt 26:55; Lk 6:17,20). Na sličan način i Svjedoci dobivaju pouku na svojim sastancima koji su otvoreni za javnost, tako da i drugi ljudi mogu čuti Božje riječi kojom se oni poučavaju (5.Mo 30:11-14).

Kad znamo da su na Pedesetnicu apostoli najprije dali ‘temeljito svjedočanstvo’ koje je potaknulo prisutne da se pokaju i krste, onda je bilo razumljivo da je nakon njihovog krštenja uslijedilo temeljitije poučavanje i to po kućama. Prema tome, čak i da se prihvati izraz ‘od kuće do kuće’ on sada dobiva sasvim drugo tumačenje, jer se može reći da sa apostoli poučavali ‘od kuće’ u kojoj se nalazila jedna grupa učenika ‘do kuće’ u kojoj se nalazila druga grupa učenika i tako redom dok nisu obišli sve kuće u kojima su se braća sastajala kako bi primili pouku od apostola. No izraz ‘po kućama’ (‘κατ οϊκου’) je prikladniji i u skladu s kontekstom jer nam daje uvid u način kako su apostoli organizirali poučavanje tih obraćenika. Budući da se grčka riječ kata΄ koristi u ‘distributivnom’ (raspodijeljenom) smislu onda je poučavanje učenika bilo raspodijeljeno, raspoređeno od jedne kuće do druge. Naime, da bi mogli poučiti to silno mnoštvo učenika, onda su se apostoli, nakon što su sa učenicima svi zajedno bili u hramu, vjerojatno raspodijelili i razdvojili kako bi svaki od njih otišao u različite kuće gdje su se sastajala braća. Tako su apostoli i kao grupa i kao pojedinci mogli ići ‘po različitim kućama’. Ako tog dana ne bi posjetili sve grupe, onda bi se slijedećeg dana ponovno razdvojili i otišli u druge kuće gdje su se sastajale druge grupe vjernika. Kasnije su neke od tih kuća postale prikladna mjesta u kojima se okupljala skupština u Jeruzalemu.

Iz svega ovoga je lako zaključiti da nam uvid u grčki tekst i povijesni kontekst pomaže u rasvjetljavanju dileme o tome kako su apostoli ‘propovijedali i poučavali’ u Jeruzalemu. Ovakvim postavljanjem stvari u njihove povijesne okvire i u kontekst onoga što je mišljeno, rečeno i zapisano u Bibliji mi dolazimo do zaključka da Isus, apostoli i drugi evanđelizatori onog vremena nisu propovijedali ‘od jedne kuće do druge kuće’ s ciljem da nevjernicima na takav način objave dobru vijest. Njihovu službu ‘po kućama’ možemo samo dovoditi u vezu sa ‘poučavanjem’ krštenih i novozainteresiranih osoba u njihovim privatnim kućama.

S druge strane njihovo propovijedanje se može dovoditi u vezu samo sa njihovim javnim djelovanjem zbog kojeg su privukli na sebe pažnju vjerskih vođa. Uznemireni slobodom govora Petra i Ivana, zapovjedili su toj dvojici apostola da prestanu propovijedati. Takvu zabranu nisu dali ostalim kršćanima što nam također pokazuje da ostali nisu javno istupali poput apostola. Ova dvojica apostola su im odgovorili:

Mi (apostoli) ne možemo prestati govoriti o onome što smo vidjeli i čuli.“

Nakon što su Petru i Ivanu zaprijetili i oslobodili ih, njih su dvojica otišla k svojoj braći i svi su se zajedno pomolili Bogu. Hrabro su ga zamolili:

”Daj svojim slugama da i dalje sa svom odvažnošću govore tvoju riječ.“ (Dj 4:13,20,29)

Ova odvažnost koju su tražili je bila potrebna upravo njima apostolima da ‘i dalje govore’ (Dj 4:31). Zato su u molitvi tada tražili da Bog njima kao ‘svojim slugama’ da hrabrost u toj službi. Ta je molitva bila u skladu s Božjom voljom, što je postalo očito jer su upravo oni u skladu sa spomenutom molitvom ‘s velikim uspjehom svjedočili o uskrsnuću Gospodina Isusa’ (Dj 4:33), i ‘činili mnoga čuda i znamenja u narodu’ (Dj 5:12). Nakon što su bili uhapšeni i zatvoreni, jedan ih je anđeo na čudesan način oslobodio. Rekao im je:

Idite i, kad stanete u hramu, govorite narodu sve riječi o ovom životu. Čuvši to, u svanuće su ušli u hram i počeli poučavati.“ (Dj 5:18-21a)

Kao što je i Isus prije svog uzašašća rekao svojim apostolima ‘idite’, tako je to ponovno učinio preko ovog anđela tražeći od njih da ‘idu u hram’ (Mt 28:19). Zašto taj anđeo nije od njih tražio da idu govoriti narodu Božju riječ ‘od kuće do kuće’? Vjerojatno zato što to nije Isus nikada tražio niti je to bila metoda koju je on koristio u službi propovijedanja. To je samo još jedan dokaz i potvrda da su samo apostoli tih dana propovijedali, a kasnije i drugi ovlašteni evanđelizatori i da Židovima nisu propovijedali po kućama nego samo na javnim mjestima.

Nakon javne službe ‘u hramu’ kada su svim prisutnima iznosili vijest o Kristu, apostoli su išli ‘svaki dan po kućama’, s jednim određenim razlogom, a to je da ‘poučavaju’ nove u njihovim privatnim kućama i u mnogim kućama u kojima su se sastajali po grupama. Jedna od kuća gdje su se kršćani sastajali je bila ‘kuća Marije, majke Ivana zvanog Marko’ (Dj 12:12). Takav način ‘javnog’ objavljivanja dobre vijesti i poučavanja zainteresiranih ‘po kućama’ je identično metodama Isusa Krista koji je objavljivao dobru vijest široj javnosti i to na javnim mjestima gdje se većina njih okupljala. Nakon toga bi odlazio u kuću gdje bi boravio i tu bi poučavao one koji bi se okupljali oko njega ili bi prihvaćao pozive u kuće novih učenika gdje bi uživao njihovo gostoprimstvo, a gdje bi se također za stolom i oko njega okupljali svi oni koji su željeli da ih on poučava (Mt 9:9-14; 10:6; Lk 5:17; 19:5,10; Ez 34:16).

Samim tim se podrazumijeva da je ‘poučavanje’ koje su apostoli tada provodili ‘po kućama’ bilo usmjereno na one koji su već postali vjernici (Dj 5:42). Stoga nema nikakvog razloga tumačiti da su apostoli po primjeru Isusa Krista u Jeruzalemu propovijedali ‘od jedne kuće do druge kuće’ s namjerom da takvim vidom službe objavljuju dobru vijest nevjernicima kako bi ispunili svoj zadatak da šire evanđelje. Iako se i na takav način može širiti evanđelje, to očito nije bila apostolska metoda, koja bi imala prioritet ispred javnog propovijedanja. Budući da su apostoli prije svega ‘javno’ objavljivali vijest onda je to bila njihova metoda kojom su u potpunosti ‘zastupali Isusa Krista’ slijedeći njegov primjer i primjer ranijih proroka. To je razlog zašto u Bibliji nemamo nigdje uputu o propovijedanju od kuće do kuće pa čak niti nijedno iskustvo iz takvog načina propovijedanja. Takvoj metodi se nije davala važnost niti se ona zahtijevala od ovlaštenih propovjednika. To ćemo također moći zaključiti nakon što analiziramo metodu propovijedanja koju je koristio apostol Pavle i još neki poznati propovjednici tog vremena.