Metode propovijedanja apostola Pavla

Apostol Pavle je bio pozvan za evanđelizatora od samog Isusa Krista koji ga je ovlastio da propovijeda i Židovima i neznabožačkim narodima. Prema izvještaju iz Djela apostolskih 20:20,21, na kraju svoje službe je rekao braći u Efezu:

“I (vama vjernicima) ništa korisno nisam propustio

(1a) reći vam i (2a) poučavati vas (1b) javno i (2b) od kuće do kuće (‘κατ οϊκους’ - po kućama).

(Nego sam) temeljito (sam) svjedočio i Židovima i Grcima (tj. njima nevjernicima)

o pokajanju pred Bogom i o vjeri u našeg Gospodina Isusa“ (Dj 20:20,21).

Ako analiziramo Pavlove riječi onda ćemo vidjeti da se on obraća braći (osobna zamjenica: 'vas', 'vama'), te da on svoju službu dijeli na obraćenike tj. na braću kojima je javno i po kućama govorio i poučavao ih, te im usput spominje i nevjernike kojima je svjedočio tražeći od njih da se pokaju i obrate “našem Gospodinu“ čime je ispunio svoju dužnost prema jednima i drugima. Stoga drugi dio koji se razlikuje od prvog ne možemo povezati kako je to učinjeno u gornjem citatu, jer se onda dobiva dojam kao da je riječ o jednoj grupi. Poveznica “nego sam…“ (kojeg sam precrtao) nije doslovni prijevod tako da drugi prevodioci taj drugi dio odvajaju i prevode na slijedeći način 

  • “… upozoravao sam Židove i Grke ….“ (Jeruzalemska Biblija)
  • “… moje svjedočenje pozivaše i Židove i Grke…“ (Tomislav Dretar)
  • Zaklinjući Židove i neznabošce,….“ (Ivan Šarić).
  • Svjedočeći i Jevrejima i Grcima ….“ (Daničić-Karadžić)

Ovako možemo raspoznati da je nevjernicima, (Židovima i Grcima), svjedočio javno u prilikama kada su među prisutnima bili zajedno i vjernici i nevjernici, kao što je to radio i Isus Krist. Naime, Isus je često pred narodom govorio svojim učenicima i poučavao ih dok je istovremeno dobru vijest propovijedao i ostalima koji su ga došli slušati. Apostoli su kasnije u hramu propovijedali i koristili priliku da poučavaju učenike javno pred narodom koji je dolazio čuti dobru vijest. Pavle je u tim prilikama također pred narodom poučavao braću i nove obraćenike. Svojoj braći je rekao:

  • vama sam govorio i poučavao vas javno (pred narodom) i po kućama“,
  • a njima sam “svjedočio o pokajanju pred Bogom i o vjeri u našeg Gospodina Isusa“.

Imajući to u mislima možemo reći da je Pavle svoju službu prema obraćenicima provodio javno i po kućama. On se njima direktno obraća i kaže:

 

Analizom gornjeg teksta se može raspoznati da je Pavle svoju službu podijelio na dvije aktivnosti. Jedna je propovijedanje, a druga poučavanje. Te dvije službe je obavljao na dva načina:

1) "javno“ i

2) "po kućama“.

Izraz ‘reći vam’ se može odnositi na Pavlovo ‘sijanje’ sjemena dobre vijesti u srca braće i novih obraćenika kojima je ‘javno’ i ‘po kućama’ objavljivao i govorio Božju riječ. Izraz ‘poučavati vas’ se odnosilo na njegovo ‘zalijevanje’ sjemena kako bi ono urodilo i donosilo plod. Iako je ‘poučavao’ braću na mjestima gdje su se braća javno sastajala, takvo poučavanje je vršio uglavnom ‘po kućama’ (vidi Dj 11:26; 20:7).

Ono što smo utvrdili kod dvanaestorice apostola koji su poučavali po kućama vrijedi i za apostola Pavla koji je također na isti način poučavao vjernike. Watchtower često naglašava ovaj stavak (Dj 20:20) u povezanosti sa stavkom iz Djela apostolskih 5:42 i to samo onaj drugi dio gdje se spominje metoda službe ‘od kuće do kuće’ povezujući taj izraz sa službom propovijedanja ljudima koji nisu s nama u vjeri. S druge strane često se zanemaruje prvi dio tih stavaka gdje se spominje apostolska metoda kojom su oni ‘javno’ objavljivali dobru vijest ‘u hramu’ i na drugim ‘javnim’ mjestima gdje se okupljalo mnoštva nevjernika. U Stražarskoj kuli  od 15.1.1991. str.11 st. 3-5; i 15.12.2008. str.17, stoji:

"Komentirajući Djela apostolska 20:20, Randolph O. Yeager je pisao da je Pavao mislio ”i na javne skupove [demosiá] i od kuće do kuće (distributivni [kata΄] s akuzativom). Pavao je tri godine proveo u Efezu. Posjetio je svaku kuću, ili je držao propovijedi koje su mogli čuti svi stanovnici (redak 26). To je biblijsko opravdanje za evangelizam od kuće do kuće, jednako kao i onaj koji se provodi na javnim sastancima“. (...) Pavao je u Djelima apostolskim 20:20 upotrijebio množinu, kat’ oikóus. U nekim Biblijama to se prevodi ”po kućama“. (Ali apostol nije mislio samo na posjete starješinama ili pastirske posjete u domovima suvjernika. Njegove sljedeće riječi pokazuju da je on govorio o službi od kuće do kuće među nevjernicima, jer je rekao: ”Nego sam dao temeljito svjedočanstvo i Židovima i Grcima o pokajanju k Bogu i vjeri u našeg Gospodina Isusa“ (Djela apostolska 20:21). Suvjernici su se već pokajali i pokazali vjeru u Isusa. Stoga se i Djela apostolska 20:20 odnose na propovijedanje nevjernicima ”od kuće do kuće“, odnosno od vrata do vrata."

U ovom komentaru je očito zanemaren cijeli tekst i njegov kontekst. Da bi se Pavlovu službu ‘po kućama’ dovelo u vezu s obilaženjem kuća nevjernika, onda se taj dio rečenice povezao sa drugim dijelom u kojem stoji da je ‘dao temeljito svjedočanstvo Židovima i Grcima o pokajanju’. Tako se želi stvoriti dojam da je nevjernicima propovijedao po kućama. Međutim, tu se očito ispušta činjenica koju smo već analizirali. Naime, ovaj drugi dio rečenice ili druga rečenica u nastavku ne ulazi u opis prvog djela iako se podrazumijeva da je nevjernicima javno govorio, ali ih nije poučavao jer je samo vjernicima rekao ‘da ih nije propustio poučavati’ što je na kraju i potvrdio kad im je prema 27. stavku rekao ‘da nije propustio u potpunosti objaviti im Božji naum’ (Dj 20:27). Takvo temeljito poučavanje je uglavnom vršio ‘po kućama’ ili na sastancima tako da se izraz ‘po kućama’ odnosi samo na vjernike.

Pogledajmo cijeli kontekst onoga što je Pavle rekao starješinama:

  • Djela apostolska 20:18

"Kad su stigli, rekao im je: “Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvog dana kad sam stupio u Aziju, ponašao među vama...“

Pavle se u ovom uvodu obraća u drugom licu množine, odnosno direktno njima kojima spominje svoju službu i vrijeme koje je ‘od prvog dana’ proveo ‘među njima’ vjernicima. To vrijeme je razdoblje od tri godine (vidi 20:31). Poznato je da je on upravo u Efezu čak dvije godine držao ‘javne govore’ koje su slušali vjernici a prije svega ljudi iz cijele Azije, ali je i poučavao vjernike na tim javnim sastancima i po kućama.

 1) vrijeme obuhvaća

  •  a) -  propovijedanje nevjernicima i vjernicima
  •  b) -  poučavanje vjernika

 2) služba obuhvaća Židove i  Grke

  •  a) - prije nego su postali vjernici
  •  b) - nakon što su postali vjernici

Pavle se nadovezuje na činjenicu da je ‘među njima’ proveo vrijeme od njihovog pokajanja i prihvaćanja vjere u Krista pa sve do tog trenutka kada je on mogao reći da je učinio sve za njihovo duhovno dobro. Zato u nastavku kaže:

  • Djela apostolska 20:20

"I ništa korisno nisam propustio reći vam i poučavati vas javno i idući od kuće do kuće (po kućama)“.

Pavle ‘nije propustio’:

1a) ‘reći vam’            (služba govorenja vjernicima)
2a) ‘poučavati vas’    (služba poučavanja vjernika - osobno i grupno)
1b) ‘javno’                 (služba govorenja vjernicima na javnim mjestima gdje su pozvani nevjernici)
2b) ‘po kućama’          (služba poučavanja vjernika s kojima se sastajao osobno i po kućama)

Iako je njegovo propovijedanje bilo ‘javno’ tako da su ga mogle čuti mase ljudi koji su se okupljali na javnim mjestima i u školi gdje je držao govore, treba uzeti u obzir da su na tim propovijedima bili i mnogi vjernici tako da je Pavle mogao poput Isusa koristiti tu priliku da ih ‘poučava javno’ pred narodoma ne samo ‘po kućama’. Stoga u nastavku treba obratiti pažnju da se ova misao o propovijedanju i poučavanju koje je među njima provodio tri godine ne završava sa 21. stavkom u kojem se ističe služba među nevjernicima, nego se nastavlja do 31. stavka u kojima Pavle uglavnom iznosi svoju službu ‘među njima’, tj. među vjernicima koji su mogli razumjeti da im ‘ništa korisno nije propustio reći’.

Kad su u pitanju nevjernici kojima je propovijedao on je mogao konstatirati i reći da je:

Djela apostolska 20:21

"… temeljito svjedočio i Židovima i Grcima o pokajanju pred Bogom i o vjeri u našeg Gospodina Isusa“.

Primjećujemo da se Pavle sada ne obraća u drugom licu (‘vama’), nego u trećem licu (‘njima’) što pokazuje da se samo osvrnuo na jedan aspekt svoje službe koju je izvršio među nevjernicima u skladu s dobivenim zadatkom od Isusa Krista. Budući da je svima njima na javnim mjestima dao temeljito svjedočanstvo, on je bio svjestan da mora ići dalje. Zbog toga je pozvao starješine s tog područja da im kaže slijedeće:

Djela apostolska 20:22-25

"A sad me, evo, duh potiče da idem u Jeruzalem, iako ne znam što će mi se u njemu dogoditi, osim što mi u svakom gradu sveti duh svjedoči da me čekaju okovi i nevolje“. Ali ni najmanje ne marim za svoj život, samo želim dovršiti svoju trku i službu koju sam primio od Gospodina Isusa: temeljito svjedočiti za dobru vijest o Božjoj nezasluženoj dobroti.“

Kad Pavle ovdje spominje svrhu svoje službe, a to je ‘temeljito svjedočiti za dobru vijest o Božjoj nezasluženoj dobroti’, onda je ta služba obuhvaćala, ne samo propovijedanje nevjernicima koji su trebali pokajanje, nego i ‘propovijedanje’ vjernicima kojima je trebao ‘u potpunosti objaviti Božji naum’ (vidi Rim 1:14,15). To je činio tako što je držao javne ‘propovijedi’ a također i propovijedi po kućama braće u kojima je temeljito svjedočio za dobru vijest. Nakon što je izvršio tu svoju službu među njima on im je rekao:

Djela apostolska 20:25-31

"I sad, evo, znam da svi vi među kojima sam propovijedao kraljevstvo nećete više vidjeti lice moje.Stoga vas pozivam da na današnji dan posvjedočite da sam čist od krvi sviju, jer nisam propustio u potpunosti objaviti vam naum Božji. Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je sveti duh postavio nadglednicima, da pasete Božju skupštinu koju je kupio krvlju svojega Sina! Ja znam da će nakon mog odlaska među vas ući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom. Zato bdijte imajući na umu da tri godine noću i danju nisam prestajao sa suzama opominjati svakoga od vas!“

Pavle nije samo javno propovijedao nevjernicima i vjernicima nego je i braći u vjeri ‘propovijedao o kraljevstvu’ dok je na privatnim kršćanskim sastancima držao govore. Na sličan se način ‘propovijedalo’ u sinagogama. U Djelima apostolskim stoji:

"Jer Mojsije od drevnih vremena ima po gradovima one koji ga propovijedaju, jer se njegovi spisi svake subote naglas čitaju u sinagogama.” (Dj 15:21)

Tako i Isus ima one koji ga ‘propovijedaju’ javno pred narodom i privatno na kršćanskim sastancima. Stoga izraz ‘propovijedati’ uključuje govore pred okupljenim vjernicima i nevjernicima kojima se na takav način može dati temeljito svjedočanstvo. Zato je Pavle mogao reći da:

            - ‘nije propustio u potpunosti objaviti im naum Božji’ (Dj 20:27)

što je u suglasnosti s prethodnom izjavom da

            - ‘ništa korisno nije propustio reći im i poučavati ih javno i po kućama’ (Dj 20:20)

Pavle je ‘propovijedao kraljevstvo’, ne samo nevjernicima nego i vjernicima kako bi ih učvrstio u vjeri. Stoga je u tom kontekstu mogao reći da je ’čist od krvi sviju’, a posebno od onih kojima je ‘u potpunosti objavio Božji naum’ – misleći time na vjernike. On je u tom periodu svoje službe učinio sve što je trebalo da ih učvrstiti u vjeri u Krista do te mjere da je među njima mogao naći one koje je imenovao za starješine i kojima je povjeravao Kristove učenike. Da bi se mogao pojedinačno posvetiti svakom bratu, onda je razumljivo što je njegova služba bila usmjerena na obilaženje kuća tih vjernika. U tom smislu on ‘ništa korisno nije propustio reći im (objaviti im Božji naum) i poučavati ih javno i po kućama’.

Tako ova izjava ima i te kako veze sa Isusovom metodom po kojoj je on javno poučavao svoje učenike i to ‘pred narodom’ koji je dolazio da slušaju njegove propovijedi. U prijevodu Daničić-Karađić kojeg je jedno vrijeme Watchtower koristio stoji za Pavla:

”Ništa korisno ne izostavih da vam ne kažem i da vas naučim pred narodom i po kućama.“ (Dj 20:20; Stražarska kula, 1998.1.1. str.14.st.9)

I Isus i Pavle su u tim prilikama ‘pred narodom’ davali temeljito svjedočanstvo nevjernicima a ujedno poučavali učenike koji su bili prisutni. Isus je nakon toga odlazio u kuće nekih svojih učenika kod kojih je koristio njihovo gostoprimstvo kako bi ih poučavao i kao pojedince i kao grupu okupljenu u kući tog domaćina, a tako je činio i Pavle.

Kad analiziramo Pavlovu službu onda se može reći da je najveći dio svog vremena proveo u izgrađivanju vjernika time što ih je svakodnevno i čak po cijeli dan opominjao i poučavao jer je rekao da ‘tri godine noću i danju nije prestajao sa suzama opominjati svakoga od njih’. Pavle je ‘svakog pojedinačno opominjao’, a takva služba se uglavnom provodila sakriveno od javnosti i to privatno ‘po kućama’ tih istih vjernika koje je nastojao poučavati u Kristu. On je ‘i noću i danju’ trošio vrijeme da ‘svakog od njih opominje u suzama’, kako bi ih poučio i jačao u vjeri. To je podrazumijevalo da ‘svakog od njih’ osobno kao pojedince i kao obitelj ili pak u grupama posjećuje u njihovim privatnim kućama. Zato ne može biti točna ni tvrdnja iz spomenute Stražarske kule da Pavlovo ‘poučavanje po kućama’ nije uključivalo pastirske posjete nego samo svjedočenje nevjernicima što je u suprotnosti sa činjenicom da on čak ‘tri godine noću i danju nije prestajao sa suzama opominjati svakoga od njih’.

Takva tvrdnja Watchtowera i način na koji se iz rečenice izbacuje jedna činjenica da bi se istaknula druga je očiti dokaz da se biblijski tekst koristi izvan konteksta kako bi se tvrdilo i podupiralo nešto što nije utemeljeno na Bibliji. Naime, izvještaji iz Biblije nam pokazuju da su oni koji su povjerovali u Krista nakon što su čuli temeljito svjedočanstvo, u jako kratkom vremenu bivali kršteni, a mnogi čak istog dana.

Primjer Kornelija nam također pokazuje da se on i cijeli njegov dom krstio nakon što su tog dana čuli dobru vijest. Nakon njihovog krštenja je bilo potrebno da apostol Petar ostane s njima nekoliko dana u njihovoj kući kako bi ih učvrstio u vjeri propovijedajući im dobru vijest o Kristu i Kraljevstvu (Dj 10:47,48). Stoga je sasvim razumljivo da je tako i Pavle činio nakon krštenja svih onih koji su povjerovali njegovom svjedočenju. On je bio primoran ići ‘po kućama’ tih novih učenika kako bi ih poučavao i opominjao kao duhovni pastir. To je zahtijevalo puno više vremena i truda od davanja ‘temeljitog svjedočanstva’ nevjernicima.

Jehovini svjedoci često iz svog ugla čitaju poslanice jer oni mjesecima proučavaju sa novima kako bi ih pripremili za krštenje. Zato je njima neshvatljivo da se temeljito svjedočanstvo’ može dati javno u kratkom vremenu, nego samo kroz sistematsko duže proučavanje svakog pojedinog čovjeka u njegovoj kući. Međutim, na dan Pedesetnice apostol Petar je ‘u hramu’ u samo desetak minuta dao ‘temeljito svjedočanstvo’ prisutnom mnoštvu nakon čega se tisuće njih krstilo (Dj 2:40). Primjer Kornelija i njegovog doma nam također pokazuje da su dobili temeljito svjedočanstvo’ kroz kratki govor apostola Petra kojeg je iznio pred svima zajedno, a ne pojedinačno u njihovim domovima (Dj 10:44). Kad su apostola Pavla Židovi uhvatili u hramu, dobio je priliku da svjedoči pred okupljenim narodom, vojnicima i zapovjednicima, a zatim pred svećenicima i Sudbenim vijećem tako da je tada ‘u Jeruzalemu dao temeljito svjedočanstvo’ (Dj 23:11; 21:15,30-40; 22.pogl; 23:1-11).

Prema tome, apostol Pavle je davao ‘temeljito svjedočanstvo’ pred okupljenim mnoštvima ljudi, a ne sistematski od kuće do kuće. Samim tim, izraz ‘temeljito svjedočanstvo’ se nije odnosio na temeljito ili sistematsko obilaženje svake kuće kako bi se u osobnom razgovoru svakom čovjeku u tom gradu dalo svjedočanstvo. Taj se izraz odnosio na temeljiti sadržaj onoga što je govorio ali samo pred onima koji su ga imali prilike slušati. Naime, ono što je u tim prilikama rekao je bilo dovoljno da prisutnima da ‘temeljito svjedočanstvu’ o Kristu, a ne o svakoj pojedinoj biblijskoj temi i nauci.

Pavle je poput Isusa i drugih apostola ‘po svojem običaju’ propovijedao dobru vijest i širio evanđelje metodom propovijedanja ljudima na javnim mjestima, što podrazumijeva njegovu javnu službu na trgovima, u sinagogama i drugim javnim okupljalištima. Nigdje se za Isusa i za njega ne kaže da su ‘po običaju’ propovijedali od kuće do kuće. Ako nisu imali taj ‘običaj’ onda se podrazumijeva da njihova metoda propovijedanja nevjernicima nije bila ‘od kuće do kuće’  (Dj 17:2; 9:20; 13:14; 14:1; 18:4; usporedi Lk 4:16). Samim tim Pavle nije mogao starješine u Efezu učiti kako sistematski vršiti službu propovijedanja od kuće do kuće. Kao što je to bio slučaj s apostolima u Jeruzalemu, Pavle je samo svoje ‘poučavanje’ vršio ‘po kućama’ gdje su se okupljali kršćani kako bi ih ‘učvrstio u vjeri’ u Gospodina Isusa (Dj 16:5; Ef 4:11-13; Kol 2:6,7). Njegovo javno djelovanje je svima nama poznato kroz iskustva zabilježena u Bibliji, ali dok čitamo izvještaj o njegovoj službi nigdje ne nalazimo niti jedno jedino iskustvo o njegovom propovijedanju ‘od kuće do kuće’ kakvog danas provode Jehovini svjedoci:

  • 9:19, 28 – propovijedao u sinagogama i po Jeruzalemu
  • 11:26 – Barnaba i Pavle godinu dana boravili u Antiohiji i poučavali veliko mnoštvo u skupštini
  • 13:2-5 – Antiohija – Barbaba i Pavle poslani na Cipar gdje su objavljivali riječ Božju u sinagogama
  • 13:7 – Pavle i Barnaba pozvani u kuću prokonzula koji odmah postaje vjernik
  • 13:14 – Antiohija Pizidijska – Pavle i Barnaba  na dan subotnji odlaze u sinagogu i propovijedaju
  • 13:42 – narod ih poziva da ponovno slijedeće subote govore o Kristu
  • 13:43 – nakon javnog propovijedanja razgovaraju s nekima koji su iz sinagoge pošli za njima
  • 13:44 – Pavle i Barnaba dolaze ponovno u slijedeću subotu da propovijedaju u istoj sinagogi
  • 13:49 – nakon njihovog propovijedanja u sinagogi riječ se sve više prenosila u tom cijelom tom kraju
  • 14:1 – U Ikoniji - Pavao i Barnaba govore u sinagogi nakon čega mnogi postaju vjernicima
  • 14:6,7,9-11 – javno objavljuju dobru vijest u Listri i Derbi i njihovoj okolici
  • 14:21-23; 18:23 – ponovno posjećuje braću te ih jačaju u vjeri i postavljaju starješine u njihovim skupštinama
  • 14:24-27 – na kraju objavljuju vijest u Pergi i vračaju se u Antiohiju gdje izvještavaju o djelu kojeg su dovršili
  • 15:35 – Pavle i Barnaba ostaju u Antiohiji objavljujući dobru vijest zajedno sa mnogim drugima
  • 15:36,41 – Pavle i Barnaba odlučuju ponovno posjetiti braću u svakom gradu u kojem su objavljivali riječ Jehovinu
  • 16:4,5 -  Pavle i Timotej posjećuju braću i skupštine s ciljem da ih učvrste u vjeri
  • 16:12-16 – u Filipima - na dan subotnji odlaze na mjesto gdje javno propovijedaju okupljenim ženama
  • 17:1,,2 – Solun – tri subote za redom odlaze u sinagogu i raspravljaju na temelju Pisma
  • 17:10,11 – Pavle i Sila poslani u Bereju – odlaze u židovsku sinagogu i objavljuju dobru vijest
  • 17:16,17 -  u Ateni Pavle propovijeda subotom u sinagogi i svaki dan na trgu
  • 18:1-5,11 – u Korintu – tokom tjedna je radio i izrađivao šatore, a subotom držao govore u sinagogi
  • 18:19 – u Efezu – ulazi u sinagogu i raspravlja sa Židovima
  • 18:24,24 – Apolon – dolazi u Efez te govori i poučava narod u njihovoj sinagogi gdje javno raspravlja sa Židovima
  • 19:8 – u Efezu Pavle tri mjeseca propovijeda u sinagogi i drži javne govore
  • 19:9,10 –dvije godine drži svakodnevne javne govore u Tiranovoj školi tako da su svi u Aziji čuli dobru vijest
  • 21:37 - 23:11 – u Jeruzalemu - narodu, vojnicima, zapovjednicima i poglavarima grada daje temeljito svjedočanstvo

U ovom izvještaju nema niti jednog primjera koji bi potvrdio da su apostol Pavle i drugi evanđelizatori propovijedali od kuće do kuće. Apostoli nisu ni zahtijevali od drugih učenika da oni provode takav vid službe koji bi se razlikovao od javnog propovijedanja. Samim tim ne može biti ni točna spomenuta tvrdnja da je metodom propovijedanja od kuće do kuće Pavle koristio Isusovu metodu jer se ni za Isusa nigdje ne navodi da je išao od kuće do kuće.

To što bibličar Randolph O. Yeager (kojeg citira Watchtower) svoje izjave bazira na nekom prijevodu Biblije koji koristi izraz ‘od kuće do kuće’ umjesto ‘po kućama’, je stvar njegove interpretacije takvog izraza kojemu je dao svoje viđenje, a kojemu vodeće tijelo JS daje za pravo jer to ide u prilog održivosti Watchtowera kojemu trebaju volonteri - distributeri. Međutim, čak ni ovaj bibličar nije siguran u to da li je Pavle u Efezu propovijedao od kuće do kuće ili ne. Umjesto toga on kaže:

"Posjetio je svaku kuću, ili je držao propovijedi koje su mogli čiti svi stanovnici“. 

Da je posjetio svaku kuću, za to nema dokaza, a da je držao propovijedi koje su mogli čuti svi, za to ima dokaza jer izvještaj jasno kaže da je on upravo u Efezu ‘držao govore (tj. propovijedi) u sinagogi i u Tiranovoj školi tako da su svi u Aziji čili riječ Gospodinovu’ (Dj 19:8-10). Tu nema dvojbe. Dilema nastaje samo onda kada netko ne poznaje činjenice i želi tvrditi nešto o čemu nema izvještaja ni potvrde u Bibliji. No, kad se uzme tekstualni i povijesni kontekst, onda se može lako zaključiti kako je Pavle provodio svoju službu koja nije završavala sa javnim propovijedanjem i krštavanjem novih učenika, nego se nastavljala sa poučavanjem kojeg je provodio ‘po kućama’ onih koji su se krstili i postali učenici. Ako je osobno išao do svakog od njih, onda se može reći da je išao ‘od braće do braće’, pa je sasvim na mjestu i to što je išao ‘po njihovim kućama’ jer su njihove kuće bili mjesta okupljanja i mjesta gdje ih je mogao osobno poučavati i opominjati. Tako dobivamo bolje razumijevanje onoga što je rekao u Djelima apostolskim 20:20,21.

Naime, u 20. stavku se spominju dvije različite duhovne aktivnosti – propovijedanje i poučavanje. Iako smo vidjeli da se obje aktivnosti mogu odnositi na braću u vjeri, Pavle se u 21. stavku u trećem licu množine osvrće samo na javno propovijedanje kojim je davao ‘temeljito svjedočanstvo i Židovima i Grcima radi pokajanja’. Stoga taj 21. stavak ne možemo povezati s onim djelom 20. stavka u kojem se u drugom licu množine obraća braći i spominje svoje ‘govorenje i poučavanje po njihovim kućama’. Nove učenike je morao ‘poučavati po kućama’ kako bi stvorio temelj za skupštinu u njihovom mjestu. Kasnije je nove učenike prepustio sposobnoj braći i starješinama koji su nastavili sa zalijevanjem tj. poučavanjem (1.Ko 3:5-9). To je bila njegova metoda rada dok je širio dobru vijest i osnivao skupštine.

Propovijedanje nevjernicima se u ono vrijeme nije provodilo sistematski po kućama nego na raznim javnim mjestima. Stoga nigdje nemamo izvještaja da je Pavle svoju službu organizirao tako da je u nekom gradu ušao u neku ulicu ili kvart i propovijedao od kuće do kuće sve dok ne bi obišao sve kuće. Ako je išao po kućama onda je poput Krista unaprijed znao u koju će kuću ući i s kim će razgovarati. U skladu s tim u Stražarskoj kuli od 15.1.1991. str.12 st. 8 stoji:

“U vezi njega je F. N. Peloubet pisao: ”Pavlovo djelo nije bilo iscrpljeno na sastancima. On je nesumnjivo mnoge ljude osobno posjetio u njihovim domovima, gdje god je saznao da se netko raspituje ili je toliko zainteresiran ili se čak protivi utoliko da je spreman razgovarati o religiji.“

Po ovoj tvrdnji je lako zaključiti da je Pavle svojim javnim propovijedima izazivao znatiželju mnogih koji su htjeli čuti nešto više o onome što on propovijeda, tako da su takve osobe tražile od njega da dođe do njih u njihove domove. On po ovoj tvrdnji nije nasumce ulazio u kuće nego je poput Isusa znao kod koga dolazi. Zato ovaj komentator kaže da je te ljude ‘posjetio u njihovim domovima’, a ne da je slučajno na njih naišao propovijedanjem od kuće do kuće.

Nakon što bi ‘objavio dobru vijest’ u nekim mjestima i činio učenike, Pavle bi išao dalje u druga mjesta. No kad se vraćao istim putem ‘redom je obilazio ta mjesta jačajući sve učenike’ (Dj 16:6; 18:23). On je svojim javnim djelovanjima postizao to da mnogi čuju dobru vijest i da se odazovu na nju, pa je nakon toga svu svoju duhovnu snagu usmjeravao da učvrsti sve nove učenike u vjeri i da formira skupštinu u kojoj će biti redovito poučavani. Zato, umjesto da tvrdimo kako je on u Efezu i u drugim mjestima išao sistematski od kuće do kuće kako bi propovijedao dobru vijest nevjernicima, mi trebamo prihvatiti činjenicu da on nije propovijedao od kuće do kuće.

Iz njegove službe izdvojimo jedan zanimljivi primjer. On je u Solunu ‘tri subote za redom odlazio u sinagogu’ kako bi sa Židovima raspravljao na temelju Pisma. U Efezu je kasnije ‘tri mjeseca’ propovijedao u ‘sinagogama’ i držao javne govore (Dj 17:1,2; 19:8). Ako je propovijedao ‘subotom’, što je onda radio tokom tjedna kada nije bilo javnih okupljanja? Da je tim danima propovijedao od kuće do kuće (kako to tvrdi Watchtower) onda bi to sigurno bilo iskustvo vrijedno spomena. Međutim, nema nikakve naznake da je išao od kuće do kuće i propovijedao.

On je u tim gradovima ‘subotom’ propovijedao Židovima u sinagogama, pa je razumljivo što je u međuvremenu tokom tjedna često posjećivao braću i novoobraćenike u njihovim kućama gdje je poput Isusa uživao njihovo gostoprimstvo i zajedno se hrabrio s njima u zajedničkoj vjeri. Ponekad bi bio prisiljen tokom tjedna raditi za vlastito uzdržavanje dok bi ‘subotom’ javno svjedočio u sinagogama (Dj 18:3,4). Tokom tjedna je vjerojatno išao po ulicama i razgovarao s Židovima i Grcima u prigodnim situacijama (vidi Dj 9:28,29). Na primjer, kad je bio u Ateni, onda je ‘subotom raspravljao sa Židovima u sinagogi’ dok je tokom tjedna propovijedao na gradskom ‘trgu’ jer Grci i oni koji bi se tu našli svoje ‘slobodno vrijeme nisu koristili ni za što drugo osim da nešto kažu ili da čuju nešto novo’ (Dj 17:16,17,21). U tom izvještaju također nema ni spomena da je Židovskim doseljenicima, Grcima i Atenjanima propovijedao ‘od kuće do kuće’. Osim toga, već smo istaknuli činjenicu da je kasnije u Efezu čak ‘dvije godine svakodnevno držao javne govore u jednoj školi’. Rezultat toga je bio da su skoro ‘svi u Aziji čuli dobru vijest’ (Dj 19:9,10).

Možemo pretpostaviti da su drugi širili vijest o Pavlu (kao nekad o Isusu) i mjestu gdje je on održavao javne govore tako da su svi koji su htjeli čuti Božju riječ dolazili iz svih obližnjih mjesta. Za pretpostaviti je da su te osobe na jedan neposredan i neformalan način prenosile svojim bližnjima ono što su čuli i vidjeli i ‘pozivali ih da dođu‘ i uvjere se. Oni koji su bili naklonjeni istini i vječnom životu su bili navedeni da potraže kršćane i ‘dođu‘ na mjesta gdje su održavali sastanke, gdje bi dobili onu osnovnu duhovnu pomoć i svjedočanstvo te bili navedeni da se pokaju i krste čime se pred njihovim očima ispunjavalo proročanstvo ‘da će ljudi iz svih naroda hvatati Židova za skut i govoriti: "Idemo s vama jer smo čuli da je Bog s vama“ (Za 8:23; Ot 22:17). Na takav način se širila dobra vijest. Ako je Pavle mogao u tako kratkom vremenu na takav način sam sa jednog javnog mjesta objaviti dobru vijest po cijeloj maloj Aziji onda je razumljivo što je ta služba bila zahtjevna i povjerena samo izabranim sposobnim i vjernim muževima.

Apostol Pavle u svojoj službi nije surađivao sa svim članovima neke skupštine nego samo sa onima koje je sam izabrao ili su se sami stavili na raspolaganje. Takvih je bilo malo tako da ih je mogao imenovati u svojim poslanicama. Ostalim kršćanima je zahvaljivao na njihovom gostoprimstvu i materijalnoj potpori, ali ne i na njihovom učešću u javnoj službi propovijedanja jer ona nije ni bila namijenjena za sve kršćanske vjernike, bez obzira što su svi oni na neformalan način širili dobru vijest. Zbog toga u Bibliji nemamo savjeta koji bi se davali svim kršćanima ili cijeloj skupštini u vezi masovnog i organiziranog obilaženja kuća nevjernika jer je cilj javnog propovijedanja postignut samim tim što se različitim vrstama ljudi omogućilo da čuju za dobru vijest koja se zatim širila neformalnim putem.

Stoga ponovno možemo slobodno zaključiti da Biblija ne spominje niti jedno iskustvo apostola Pavla i drugih propovjednika povezanu sa propovijedanjem nevjernicima od kuće do kuće. Za razliku od propovijedanja koje se odvijalo izvan domova, ‘poučavanje’ se provodilo ‘po domovima’ pojedinaca gdje su se održavali sastanci. Svi oni koji su se željeli ‘pridružiti’ kršćanima to su činili tako da su dolazili tamo gdje su se oni ‘po kućama’ okupljali ili su čak i sami pružali gostoprimstvo kako bi bili poučeni u svojoj kući o onome što su čuli (Dj 11:26).

Kao evanđelizator koji je bio ovlašten i poslan u službu, Pavle je stekao mnogo iskustva i imao mnogo uspjeha u širenju dobre vijesti. Nakon što je i sam učestvovao u formiranju mnogih skupština, sve je njih ponovno posjećivao kako bi ih učvrstio u vjeri i dao im duhovnu pouku. S tim ciljem je napisao mnoge poslanice koje su mogli čitati sve skupštine, a i danas služe svima nama da bi kroz njih dobili svu potrebnu duhovnu pomoć i savjet za svoj kršćanski život. Međutim, mi bi trebali razlučiti one izjave koje su bile izrečene starješinama i drugim imenovanim muževima koji su služili kao Isusovi poslanici u ulozi propovjednika, učitelja i pastira, od onih izjava koje su uključivale sve kršćane. Samo tako ćemo moći na ispravan način razumjeti Pavlove poslanice.