Isusova metoda propovijedanja

Isus nije samovoljno započeo sa svojom službom, bez obzira što je od malena poznavao Pisma. Tu je službu započeo nakon svog pomazanja. Iako su se mnogi prije i poslije njega krštavali od strane Ivana Krstitelja, samo je on bio pomazan za tu službu. Naime, krštenje vodom nikoga pa ni njega nije ovlastilo za to djelo propovijedanja nego ‘pomazanje’ koje je uslijedilo nakon krštenja i nakon što se pomolio svom Ocu kako bi izvršio svoju službu na koju je bio pozvan i poslan od Boga (Mt 3:13-17; Lk 3:21,22). Zato je od mnoštva krštenih Židova samo on započeo sa službom propovijedanja i poučavanja. To moramo uzeti u obzir jer Wachtower smatra da upravo krštenje svakog od nas postavlja u službu propovijedanja što se ne slaže sa izvornim činjenicama. I apostoli su bili kršteni Ivanovim krštenjem ali nisu odmah propovijedali sve dok ih Isus nije ovlastio i ‘poslao’ u službu (Lk 8:1; 9:1,2; Iv 20:21). 

No, pogledajmo što je Isus rekao kad je bila u pitanju njegova služba propovijedanja. On je jednom "otišao u Nazaret, gdje je odrastao. Po običaju svojemu ušao je na dan subotnji u sinagogu te je ustao da čita. I dali su mu svitak proroka Izaije, a on je otvorio svitak i našao mjesto gdje je bilo napisano: ‘Duh je Jehovin na meni, jer Bog me pomazao da objavim dobru vijest siromasima, poslao me da propovijedam oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepima, da pustim potlačene na slobodu, da propovijedam Jehovinu godinu milosti’...“ (Lk 4:16-19). Vidimo da se ovdje ne spominje krštenje nego pomazanje. On se toj službi posvetio tek onda kada je bio od Boga ‘poslan’ i ‘pomazan’ za propovjednika dobre vijesti (Lk 4:43). Osim toga, nigdje u evanđeljima nemamo izjavu da je Isus ‘po običaju svojemu’ išao od kuće do kuće. On je svoju službu propovijedanja ‘po svojem običaju’ vršio u sinagogama i drugim javnim mjestima (usporedi Dj 17:2). Kada je Ivan Krstitelj bio uhvaćen Isus se ‘povukao u Galileju i nastanio se u Kafarnaumu gdje je počeo poučavati narod u njihovim sinagogama’ (Mt 3:12,13,17; Lk 4:14,15). Bio je Božji prorok, poslanik (apostol) i evanđelizator koji se potpuno posvetio takvom vidu službe. Nakon što je oko sebe okupio prve učenike postao je njihov Učitelj i pastir.

Evanđelja nam daju uvid u metode koje je Isus koristio kako bi dobru vijest objavio ‘izgubljenim ovcama doma Izraelovog’ kojima je bio ‘poslan’ (Mt 15:24). Ono što ćemo zapaziti u svim evanđeljima je njegovo javno djelovanje, dok se niti jednom ne spominje da je propovijedao od kuće do kuće. Obratimo pažnju tim iskustvima:

  • Mt 4:18-22: Mk 1:16-20 - uz Galilejsko more, obraća se ribarima
  • Mt 4:23; Mk 1:14 - Galileja - ne ide po kućama nego se u sinagogama obraća narodu
  • Mt 5-7 pogl. - ne ide po kućama nego propovijeda narod na gori gdje poučava svoje učenike
  • Mt 8:2,5,19,21 - nakon javnog nastupa pristupaju mu pojedinci koje poučava
  • Mt 9:1-8 - dolazi u Nazaret ali ne ide od kuće do kuće već javno propovijeda okupljenim ljudima
  • Mt 9:10,14,18,20,27,32 - nakon javnog nastupa pristupaju mu razni ljudi
  • Mt 9:35 - obilazio gradove, poučavao javno u sinagogama ali ne i od kuće do kuće
  • Mt 11:1,7 - poučavao mnoštvima ljudi u gradovima
  • Mt 12:9 - javno propovijeda u sinagogi
  • Mt 13:1 - umjesto da ide po kućama on je sjeo uz more gdje je javno poučavao narod
  • Mt 13:53,54 - došao u svoj zavičaj i javno poučavao u sinagogi, ali ne i od kuće do kuće
  • Mt 14:13,14,35 - izvan grada javno propovijeda mnoštvima ljudi
  • Mt 15:21,22; Mk 7:24 – u tirskim i sidonskim krajevima - nije išao u po kućama kako bi tražio dostojne Židove
  • Mt 15:21,22 - blizu Galilejskog mora - popeo se na goru, dolazi mu silan narod
  • Mt 19:1,6 - u Judeji - oko njega se okuplja silan narod kojeg javno poučava nakon čega mu pristupa bogataš
  • Mt 20:29 - javno propovijeda u Jerihonu nakon čega mu pristupaju dva slijepca
  • Mt 21:10, 23 - u Jeruzalemu u hramu se javno obraća trgovcima, svećenicima, farizejima i saducejima
  • Mt 23:1 - u Jeruzalemu se ponovno obraća narodu i njihovim religioznim poglavarima
  • Mk 6:6  obilazio sela unaokolo i poučavao ljude
  • Lk 4:14-16,31,44 - propovijeda subotom u sinagogama
  • Lk 8:1-3 - propovijeda sa apostolima po gradovima i selima, žene su im služile svojom imovinom
  • Mt 10:5-14,27; Mk 6:7-12: Lk 9:1-6; 10:4-11 - šalje apostole u službu, daje im upute
  • Lk 10:1 - šalje u službu sedamdeset učenika, daje im upute
  • Lk 19:47; 20:1;21:37 - Jeruzalem - svaki je dan poučavao u hramu

Isus je propovijedao po ‘gradovima i selima’ (Lk 13:22). Nije išao od kuće do kuće već je koristio sinagoge i druga javna mjesta i okupljanja gdje bi propovijedao i poučavao narod. Kad god se u evanđelju spominje da je išao ‘po gradovima’ to je podrazumijevalo da je ‘propovijedao po njihovim sinagogama’ a ne po njihovim kućama (vidi Lk 4:31,43,44; 5:17; usporedi Dj 15:21). On ih je u njihovim mjestima poučavao i ‘po ulicama’ što je također bila njegova prepoznatljiva metoda. Pogledajmo jedan primjer: "Putujući u Jeruzalem, prolazio je gradovima i selima i poučavao“. A neki ga je čovjek upitao: “Gospodine, je li malo onih koji će biti spašeni?” Isus je tom čovjeku rekao što će govoriti ljudi koji se na vrijeme ne obrate Bogu:

"Tada ćete početi govoriti: ‘Jeli smo i pili pred tobom, a ti si poučavao na ulicama našim.“ (Lk 13:22-26)

Prema ovom izvještaju se spominje Isusovo obilaženje ‘gradova i sela’, u povezanosti sa ‘propovijedanjem na njihovim ulicama’ što je svima bilo poznato jer su tako radili i proroci starog doba (usporedi Jr 5:1; 11:6; 17:19). Budući da nije obilazio kuće onda nisu ni mogli reći da im je on propovijedao po njihovim kućama iako su ga neki pozivali za gosta. Umjesto toga "Isus je (svećenicima) odgovorio:

“Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u hramu, gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam govorio u tajnosti.“ (Iv 18:20)

Kad bi Isus želio ostati u nekom drugom gradu najprije bi našao smještaj kod gostoljubivog domaćina. Tada bi odlazio u sinagoge i druga javna mjesta gdje se je narod okupljao. Ostalim danima bi ‘izlazio iz kuće’ u kojoj je boravio i odlazio na trgove, ulice i druga javna mjesta ili bi prihvaćao gostoprimstvo nekih ljudi koji bi ga pozivali u svoju kuću. Kad bi se pročulo gdje živi ili kod kojeg je domaćina ugošćen, ljudi bi čak dolazili njemu na vrata i skupljali se oko te kuće (vidi Mt 13:1,2; Lk 5:12,17). On nikad nije tražio ljude po kućama, nego je svima koji su ga željeli čuti dozvolio da dođu njemu. No umjesto da ide od kuće do kuće i propovijeda svakom kućanstvo posebno, on je u svojoj propovjedničkoj službi išao ‘po gradovima i selima’ i ‘javno’ objavljivao dobru vijest okupljenom mnoštvu jer je jedino takvom metodom mogao izvršiti svoj veliki zadatak propovijedanja. Cilj njegovog propovijedanja nije bio da s dobrom viješću o kraljevstvu uđe u svaku kuću, nego u svako mjesto. Zato u niti jednom evanđelju nemamo niti jedno njegovo iskustvo povezano sa propovijedanjem od kuće do kuće.

Budući da je njegova služba propovijedanja bila javna služba u kojoj se obraćao grupama ljudi na ulici, trgovima i sinagogama, bio je u prilici posijati sjeme dobre vijesti u srca mnogih ljudi. Nije uzimao jedno sjeme i po kućama tražio pojedince kako bi ga posijao u njihovom srcu. On je jednim potezom bacao mnoštvo sjemena na tlo, a prisutni ljudi su reagirali na različite načine, ovisno o stanju njihova srca. To je bilo slično bacanju mreže u more. On bi svojim javnim govorima, propovijedima bacao mrežu kraljevstva ne okupljena mnoštva ljudi. Nije koristio udicu kako bi ulovio jednu ribu – jednog čovjeka, nego mrežu kako bi jednim potezom s dobrom viješću obuhvatio mnoštva ljudi. Stoga je koristio te usporedbe kako bi svojim apostolima objasnio način na koji će i oni ‘loviti ljude’ (Mt 13:3-8; 47,48; Lk 5:4,9,10). Ovako je jednim potezom omogućio mnogima da istovremeno čuju njegove riječi, znajući da se među njima nalaze oni koji će se odazvati na njegov poziv da ga slijede na putu života.

Tako je kroz svoje javne govore i propovjedi omogućio pojedincima da se odazovu na njegove riječi i njima bi kasnije posvetio svoje vrijeme da ih nasamo dodatno pouči. Mnogi koji su bili potaknuti njegovim riječima, tražili su mogućnosti da mu se obrate nasamo i da traže od njega duhovnu pomoć (Mk 7:17; 9:33). Umjesto da takve traži po kućama, oni su mu se nakon njegovih javnih propovjedi sami obraćali i pozivali ga sa strane ili u svoju kuću kao gosta gdje bi imali prilike da ih pouči o svemu što je bilo potrebno da dobiju vječni život. (Lk 19:5,6). Iako nije išao od kuće do kuće da propovijeda ili ‘sije’ sjeme dobre vijesti, on je imao prilike da posjeti svoje sljedbenike u njihovim kućama kako bi ‘zalijevao’ sjeme istine posijano na njihovom dobrom srcu (1.Ko 3:5-9). U tom je smislu ponekad obilazio kuće u raznim mjestima kako bi učvrstio nove učenike u njihovoj vjeri. Takvom metodom bi postigao cilj svoje službe propovijedanja i pravljenja učenika. Isus je najprije sam propovijedao, dok su apostoli i drugi učenici išli sa njim i gledali kako on to radi. Zatim im je dao upute i poslao ih da i oni propovijedaju ‘po gradovima i selima’ (Lk 8:1-3; 9:1,2). Budući da Isus osobno nije propovijedao od kuće do kuće onda nije ni mogao dati svojim učenicima ni primjer takve službe. Zbog toga nije ni slao svoje učenike da oni idu od kuće do kuće niti im je dao ikakve upute u vezi toga.

Ako u nekom mjestu nitko nije pokazao interes on se nije ponovno navraćao u to mjesto već bi otresao prah sa svojih nogu za svjedočanstvo protiv onih koji ga nisu htjeli slušati (Mt 11:20-24; Lk 10:10-15). Time je pokazao primjer svojim učenicima kako da se ophode prema takvima. Nikad ih nije navodio da idu po mjestima kako bi uvijek iznova dolazili do onih osoba koji bi ih uvijek iznova odbijali. To bi bilo kao da bi bacali mrežu tamo gdje nema ribe (Iv 21:3,6). On je gledao na svoju službu kao zadatak širenja dobre vijesti idući po gradovima i selima do kojih je još trebao doći. Kad bi se ponovno navraćao u ta mjesta nije tražio prilike da ponovno propovijeda istim ljudima koji ga nisu htjeli slijediti osim onim koji bi dolazili k njemu da ih poučava. Često je koristio ‘usporedbe’ koje nije posebno objašnjavao prisutnima nego samo onima koji su se zainteresirali za njihovo značenje. Samim tim je izdvajao one koji su bili naklonjeni vječnom životu i njih je poučavao (Mt 13:10-13,36; Mk 4:1,10). Nije se umarao činjenicom što ga neki ne žele slušati i slijediti. Nije im iznova obraćao pažnju nego je išao dalje.

Vodeći se ovim principom otresanja prašine sa svojih nogu, on sigurno nije slao svoje učenike u njihove kuće kako bi im se ponovno objavila dobra vijest (usporedi Lk 16:27-31). No, da li su njegovi učenici u prvom stoljeću trebali ići od kuće do kuće i to uvijek iznova kako bi propovijedali svojim sugrađanima i da li je Isus dao bilo kakve upute o takvoj metodi propovijedanja?