U očitoj potrebi da starješine shvate razliku između drugačijeg gledišta koje ne ide u kategoriju otpadništva i gledišta koje se može smatrati otpadničkim, morao sam istražiti  objasniti tu razliku i omogučiti im da to jasno vide jer u publikacijama Zajednice toga nema pa tu nastaje problem jer se starješine ne oslanjaju na svoj razum nego samo na ono što im se nemeće.

Što je otpadništvo


 

Draga braćo!

Ukoliko ste razumjeli kako je nastao problem oko definicije neutralnosti i kako je riješen, onda ćete moći otvorenog uma razmotriti i ovaj problem oko definiranja otpadništva.

Objašnjenje pojma iz rječnika stranih riječi Bratoljuba Klaića:

  • Apostazija (grč.apóstasis - razmak; odmetnuće) otpad, raskol, odvajanje
  • Apóstata - otpadnik od neke ideje, odmetnik, bogootpadnik
  • Apostazirati - odmetnuti se, otpasti, odvojiti se, krenuti drugim vjerskim pravcem

_______________________________________________________

Po ovoj definiciji otpadnik može biti onaj koji je skroz ili potpuno odbacio neko temeljno vjerovanje ili ideju (npr. vjeru u Boga i njegovu pripremu spasenja preko otkupne žrtve Isusa Krista). U kršćanstvu je ono vezano za potpuno odbacivanje vjere u Krista, a također se odnosi i na odbacivanje temeljnih učenja na kojima se zasniva kršćanska vjera. Odmetnuće, odmetnik ili otpadnik su pojmovi koji su sami po sebi jasni. Budući da oni u sebi nose misao o potpunom odvajanju, treba jasno definirati što je to odvajanje jer nije svako odvajanje u mišljenju i vjerovanju otpad ili odmetnuće. Pojam odvajanja, ako ga netko želi staviti u neke svoje krute institucionalne okvire može označavati i onoga koji je zadržao temeljna kršćanska učenja i vjerovanja ali je samo u nekim drugim stvarima počeo vjerovati nešto drugačije nego dotad. Upravo je na tome stvorena definicija otpadništva od strane Zajednice koja izmeđuostalog glasi:

Otpadništvo je odstupanje, otpadanje, iznevjeravanje, pobuna, napuštanje, naučavanje lažnih nauka. Otpadnici su osobe koje hotimično šire (tvrdoglavo se drže ili govore) učenja suprotna biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci.

Smatram da se u ovoj definiciji nalazi nešto što izlazi iz biblijskih okvira. Isto je tako bilo u definiranju onoga što bi moglo biti povreda neutralnosti, jer je u tu definiciju također bilo ubačeno i ono što se nije smjelo smatrati grijehom budući da ulazi u kategorije vlastitog ispitivanja, uvjerenja i slobode savjesti.

Kad bi svako odstupanje od učenja Zajednice bilo stavljenu u istu razinu kao i kretanje drugim vjerskim pravcem onda su i Jehovini svjedoci sa nekim promjenama u tumačenjima i učenjima otišli u drugom pravcu u odnosu na ono što možemo provjeriti iz knjiga koje su pisali Russel i Rutherford kao utemeljitelji naše kršćanske zajednice. No, Jehovini svjedoci će reći da su unatoč promjenama zadržali isti pravac vjere i da nisu odstupili od kršćanske vjere i temeljnih učenja, pa čak niti od biblijske istine. Npr. ako su Svjedoci odstupili od nekog biblijskog učenja svojim drugačijim tumačenjem, a da to drugačije tumačenje nisu smatrali lažnom naukom kojom su odstupali od biblijske istine, onda nemaju moralno pravo nekom svom članu govoriti da je odstupio od biblijske istine koju naučavaju Jehovini svjedoci ako to nije bila istina koju naučava Biblija. Po ovom mjerilu starješine nemaju pravnog razloga nekom članu skupštine reći da je odstupanjem od tih istih učenja krenuo drugim pravcem vjere i da automatski ima neku svoju religiju. Kad bi svog člana zbog toga sudili i smatrali otpadnikom onda bi to bilo nepravedno u Božjim očima. Prosudite sami i dokažite suprotno.

Činjenica je da je Zajednica Jehovinih svjedoka u svoja jedinstvena učenja uvrstila i ono što nije temelj ni za vjeru ni za spasenje pa je isključivala svoje članove koji su odstupali i od tih njenih učenja koja su se i sama mogla pokazati pogrešnima. Zato su braća postavila pitanje:

"Zašto su Jehovini svjedoci oduzeli zajednicu, odn. Isključili zbog otpadništva neke koji su još uvijek vjerovali u Boga, Bibliju i u Isusa Krista?

Odgovor: „Oni koji izriču takav prigovor ističu da mnoge organizacije koje tvrde da su kršćanske dopuštaju otpadničke poglede. Čak se i neki svećenici ne slažu s temeljnjim učenjima svojih crkava, a ipak i dalje uživaju dobar ugled.“...

... Otpadnička učenja ili različita gledišta nikako se ne slaže sa pravim krćanstvom (...) Pripadati Jehovinim svjedocima znači prihvatiti čitav niz istinitih učenja Biblije, uključujući i ona biblijska vjerovanja koja su jedinstvena za Jehovine svjedoke. Što takva vjerovanja uključuju? (...) To je (izmeđuostalog) postojanje "vjernog i razboritog roba" danas na Zemlji 'kome su povjereni svi Isusovi zemaljski poslovi', i koji rob je povezan s Vodećim tijelom Jehovinih svjedoka (Mt 24:45-47). (Stražarska kula, 1.11.1987.str.31)

Zar ne vidite nelogičnost ove definicije? Ovdje se izmeđuostalog spominje vjerovanje u postojanje “vjernog i razboritog roba“ kao istinito učenje. No, da li je to bilo istinito učenje? Da li je osoba koja nije vjerovala u to njihovo gledište mogla biti isključena? Pogledajmo što piše u nastavku tog članka:

“... ukoliko kršćanin (koji tvrdi da vjeruje u Boga, Bibliju i Isusa), nepokajnički unaprijeđuje lažna učenja, moglo bi se pokazati nužnim da ga se isključi iz Zajednice“ (str 32).

Sve što je bilo suprotno učenju o “vjernom robu“ je automatski bila laž, odnosno lažno učenje. Da li je onda lažno učenje bilo ono učenje o robu koje je Zajednica odbacila? Ako ćemo sve mjeriti istim mjerilima, onda je i Zajednica u svojoj prošlosti unapređivala lažna učenja jer ih je javno širila i iznosila kroz svoju publikaciju. U tom slučaju je drugačije uvjerenje ili mišljenje nekog kršćanina bilo lažno, ali samo u odnosu na (lažnu) tvrdnju Zajednice, a takva njegova laž u odnosu na njenu laž je mogla biti istina. Recimo da sada neki pojedinac ne želi prihvatiti "novo svjetlo" u vezi identiteta “vjernog i razboritog roba“. Je li je on otpadnik, odnosno onaj koji se suprotstavlja biblijskoj istini, ako znamo da se nitko nije mogao smatrati otpadnikom u vremenu kada je cijela Zajednica odstupala od onoga što sada smatra biblijskom istinom? Da li je onda svako pa i najmanje odstupanje ujedno i otpadništvo? Ako nije, onda treba tražiti od Zajednice da u ovom slučaju pojasni i potpuno definira to pitanje otpadništva kako braća poput mene ne bi bila zbunjena različitim kontradiktornim, nelogičnim te dvojakim mjerilima i gledištima.

Kristovo učenje obuhvaća istinu o Bogu, Božjem naumu te moralne zakone i zapovjedi. Svi oni koji ne ostaju u tom ‘Kristovom učenju’ mogu biti isključeni iz skupštine. Onaj tko odbacuje moralne zakone on ustvari odbacuje Kristovo učenje isto kao što netko uči nauke koje su suprotne onome što stoji u Bibliji. (Tit 3:10,11; 2.Ti 2:16-19). Stoga apostol Ivan piše: "Tko god ide predaleko i ne ostaje u Kristovom učenju, nema Boga (odnosno taj nije u zajednici sa Bogom). Tko ostaje u tom učenju, taj ima i Oca i Sina. Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, ne primajte ga u svoj dom niti ga pozdravljajte! Jer tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima“ (2.Iv 9-11).

"Ići predaleko“ je nešto što se razlikuje od onih razmišljanja i postupaka koji su u okviru onoga što Biblija govori. Izaći iz tog okvira je opasno jer bi se time negiralo samu istinu i Kristovo učenje o tim stvarima što bi dovelo do otpadništva od Boga i njegovih zakona. No ukoliko postoje argumenti koji imaju biblijski temelj, a donekle se razlikuju od nekih tumačenja Zajednice, onda treba te stvari prepustiti da se razjasne, a ne da se osude. Iako je Zajednica mijenjala neka svoja tumačenja, ona smatra da nije išla predaleko i da je i dalje ostala u Kristovom učenju. Stoga tako treba gledati i na nekoga tko se ne može složiti sa njenim tumačenjima, a koji i dalje stoji u okvirima Kristovog učenja. Takav može u svom dubokom istraživanju naići na argumente koji u nekim stvarima govore drugačije od onoga kako je naučen od Zajednice. Može biti uvjeren u ono što je otkrio kroz vlastito uvjeravanje. No, da li je išao predaleko da je zbog toga izgubio zajednicu s Bogom i svojom braćom? Ako ga Bog smatra svojim slugom jer je Božju riječ stavio iznad ljudskih tumačenja koja često mogu odstupati od biblijskog konteksta, onda starješine nemaju moralno pravo njemu i drugima dokazivati da su sagriješili jer bi to bilo prosuđivanje po ljudskim mjerilima a ne Božjim.

Npr. kršćanima je savjetovano da po pitanju držanja određenih dana mogu biti “uvjereni u svoje mišljenje“ (Rim 14:5; Gal 4:10). No što ako netko bude uvjeren u to da je potrebno držati sabat i to mišljenje bude kasnije nametnuto od strane vodećih starješina tako da to postane učenje koje je istaknuto obilježje ili jedinstveno učenje neke kršćanske zajednice? Da li se to može staviti u istu razinu sa temeljnim učenjima koja su postavili Isus i apostoli? Biblija kaže da ne može. Oni koji takva učenja (kao što je npr. i učenje o vjernom robu i sl.) ugrađuju u temeljna učenja dolaze u opasnost da takvim izjednačavanjem umanjuju vrijednost biblijske istine pogotovo kad tvrde da je svako odstupanje od takvih učenja otpadništvo. Za pretpostaviti je da će pojedini kršćani u svom neovisnom proučavanju Biblije doći do drugačijeg i ispravnijeg shvaćanja. Da li je to njihovo “novo“ razumijevanje drugi vjerski pravac ili druga religija? Ne. Kršćanska zajednica sa takvim pogledima možda ide u istom pravcu vjere kao i taj njihov član ali se razilaze u gledištima. Po Bibliji držanje sabata nije grijeh iako takvo učenje odstupa od kršćanskih smjernica, ali bi bilo grijeh kad bi vodstvo zajednice osudilo svog člana koji odstupa od tog učenja jer on, po savjetu apostola Pavla, drži da su mu svi dani jednaki. Ovo je samo primjer kako se mogu stvoriti nepotrebni problemi unutar zajednice kada se neka učenja smatraju biblijskom istinom iako ne bi trebala biti u istoj razini sa temeljnim kršćanskim učenjima.

Kad je riječ o razmaku ili odvajanju onda se po biblijskoj definiciji otpadništva ono odnosi na potpuno odvajanje od zajedničkog pravca vjere. Svako drugo odstupanje u učenju i pravilima treba staviti u granice kojima se zadržava isti pravac vjere, ali se dozvoljava mogućnost vlastitog uvjeravanja i promjene gledišta. Kad se nečije uvjerenje i gledište mijenja u odnosu na službeno tumačenje, onda samo treba stvari ispitati i vidjeti da li se tim odstupanjem stvara odmetnuće ili potpuni razmak od biblijske istine. Npr. tvrdnja da nema uskrsnuća tijela je potpuni razmak od biblijske istine, dok neka različita gledišta o tome tko hoće a tko neće uskrsnuti nisu u toj kategoriji. Netko može vjerovati da Bog neće uskrsnuti ljude poginule u potopu, a drugi u to ne moraju vjerovati jer tvrde da će Bog uskrsnuti i pravedne i nepravedne. Čak je i Zajednica više puta mijenjala svoje gledište o tome a da nije napravila potpuni odmak od temelja vjere. Svi kršćani vjeruju da je Isus uskrsnuo i uzašao na nebo. No neki vjeruju da je uskrsao u tijelu. Drugi u to ne vjeruju. I jedni i drugi mogu tvrditi da se njihova razmišljanja i tumačenja mogu potkrijepiti određenim biblijskim stavcima. Tko je od njih otpadnik ako nitko od njih ne odstupa od vjerovanja u Isusovo uskrsnuće?

Npr. tokom prošlog suđenja meni je jedan starješina htio ukazati što je to odstupanje od istine pa je citirao stavak iz poslanice 2.Timoteja 2:17,18, gdje piše:

“...njihova će se riječ širiti kao gangrena. Među njima su Himenej i Filet. Ti su ljudi odstupili od istine, govoreći da je uskrsnuće već bilo, te nekima potkopavaju vjeru.“

Zatim je citirao izjavu iz Stražarske kule u kojoj stoji:

“Ništa ne ukazuje na to da ti ljudi nisu vjerovali u Boga, u Bibliju i Isusovu žrtvu. Ipak ih je na temelju onoga što su naučavali o uskrsnuću, Pavao ispravno žigosao kao otpadnike s kojima se vjerni kršćani ne druže“ (Stražarska kula, 1.11.1987. str. 31)

Njegov komentar je bio da su oni – Himenej i Filet – potkopavali vjeru drugih jer su imali svoju verziju uskrsnuća. Međutim, taj starješina nije ušao u bit problema pa je ovaj primjer naveden u Stražarskoj kuli iskoristio protiv mene samo da bi dokazao da sam ja otpadnik iako vjerujem u Boga, Isusa i Bibliju. No da li je to bila točna prosudba? Ako je Pavle ovu dvojicu žigosao kao otpadnike onda treba vidjeti i onu drugu stranu koja nekim slučajem nije navedena u Stražarskoj kuli. Naime, prema izvješaju iz 1.Timotejeve 1:19,20 - Himenej i Filet su odbacili vjeru i čistu savjest i doživjeli brodolom vjere, te su hulili na istinu, što znači da više nisu vjerovali u uskrsnuće tijela. Njihova verzija uskrsnuća je potpuno odbacila temeljno kršćansko učenje o uskrsnuću. Očito su tvrdili da ljudi ne uskrsavaju u tijelu nego uskrsavaju izvan tijela odmah nakon smrti kada se duša odvaja od tijela i odlazi Bogu. Takva verzija odbacuje i pravu vrijednost otkupnine i spasenja po Kristu kojom se treba ispuniti Božji naum sa zemljom pa nikako ne može biti u istoj kategoriji onog gledišta kojim netko vjeruje u uskrsnuće tijela, ali ima svoju verziju po kojoj, osim uskrsnuća tijela koje će nastupiti u budućnosti, vjeruje da postoji i uskrsnuće izvan tijela koje je već bilo u prošlosti. Kad ova verzija u uskrsnuće izvan tijela ne bi bila točna i dalje ostaje temeljno vjerovanje u uskrsnuće tijela. Isto tako, ako neće uskrsnuti svi nepravednici, a netko vjeruje da hoće, i obrnuto, onaj koji drugačije vjeruje u odnosu na večinu ne potkopava temeljno vjerovanje u uskrsnuće tijela. To su samo različita gledišta od kojih niti jedno ne potkopava temelje kršćanske vjere u uskrsnuće tijela i svega što je s tim povezano.

Budući da je Isus za kršćane “istina“, onda “odstupanje od istine“ znači odstupanje od Krista. Zbog tog su odstupanja Himenej i Filet bili navedeni da hule na istinu, odnosno na Krista i da govore iskrivljene stvari koje potkopavaju sam temelj vjere u Krista koji je bio prvina uskrsnuća u tijelu (Iv 2:19-22; Dj 26:23;1.Ko 15:20,21). Stoga objašnjenje Zajednice da su oni i dalje čvrsto vjerovali u Isusa i njegovu ulogu nije točno – pa se stoga njih ne može dovoditi u vezu sa mnom koji ničim nisam hulio na istinu, kao što ih se ne može dovoditi ni u vezu sa Russellom koji je, unatoč krivom vjerovanju, da je "uskrsnuće već nastupilo“, vjerovao u Boga, u Bibliju i Isusovu žrtvu. Naime, brat Russell je imao svoju verziju uskrsnuća koju je prihvatio na temelju tumačenja adventista pa je sve do svoje smrti tvrdio da je uskrsnuće već započelo 1878. za izabranu grupu kršćana što je bilo u suprotnosti sa Pavlovom verzijom iz 1.Solunjanima 4:15-17. Da li je zbog toga bio poput Himeneja i Fileta koji su odstupili od temeljne istine? Ne! Umjesto da vide kako na meni nije bilo krivice po kojoj bi me sudili, starješine su uporno željeli dokazati nešto što se ne može dokazati čak ni Biblijom, pa su neke biblijske stavke poput ovih upotrebljavali protiv mene kako bi me povezali sa otpadnicima.

Da li su onda starješine postupili ispravno prema meni? Ako Zajednica postupa ispravno prema svojim članovima sa drugačijim gledištima, onda je to ujedno dokaz da je i Katolička crkva u prošlosti postupala ispravno kad je sudila hereticima i izopćavala ih fizičkom likvidacijom koja je u to vrijeme bila pravno utemeljena u crkvenom i državnom Zakonu. No, Zajednica najprije osuđuje Katoličku crkvu zbog progonstva i izopćavanja onih koji su uzimali tu slobodu da javno progovore s Biblijom u ruci, a sada (prema Stražarskoj kuli 1.11.1987.str.31) osuđuje stav te iste Crkve koja se promjenila i sada dozvoljava laicima i svećenicima tu istu slobodu različitog gledišta i razmišljanja. Kad spominje primjere te tolerancije onda Zajednica kaže u citiranom članku: "...takvi primjeri ne pružaju temelj da bismo i mi isto činili.“ Ako se ne smije dopuštati pojedincima da se ne slažu s onim učenjima u koja se ne mogu uvjeriti ili da se sami uvjeravaju u to što je istina, onda se prešutno podržava nekadašnji stav Katoličke crkve kojim je zabranjivala svojim članovima tu slobodu.Očito je problem samo u tome što Zajednica u otpadništvo svrstava svako kritičko i drugačije mišljenje, pa kaže da druge crkve dozvoljavaju različita gledišta, a mi ne. Međutim, sve ono što je drugačije, ne mora biti otpadničko ni heretičko jer se pokazalo da su napredne konstruktivne ideje, razmišljanja pa čak i ispravna doktrinarna učenja često dolazila od pojedinaca, a ne religioznih sistema koje postupaju po nekim svojim krutim ljudskim pravilima. Gdje je onda problem?

Problem je kad se neka učenja ili tumačenja definiraju prije nego se ispitaju svi biblijski, povjesni i drugi argumenti i onda se još ubacuju u temeljna kršćanska učenja. Dok god postoje drugi argumenti pa čak i biblijski stavci koji mogu promijeniti neko tumačenje, onda takvo učenje ne bi smjelo službeno smatrati biblijskom istinom jer se onda biblijska istina po tome može razvodnjavati različitim tumačenjima od kojih su neka samo djelomično točna, a samim tim i djelomično netočna. Biblijska istina je uvijek točna, dok pojedina gledišta i učenja mogu odstupati od nje i zbog toga ih se ne bi smjela smatrati biblijskom istinom nego samo trenutnim tumačenjem i učenjem koje može odstupati od istine zbog nedostatka točne spoznaje. To je ono što Zajednica nije jasno razdvojila jedno od drugoga. Ona samo kaže:

Otpadnička učenja ili različita gledišta nikako se ne slaže sa pravim kršćanstvom.“

Ovakvom bi se tvrdnjom, ako je ne bi jasno definirali, moglo osuditi i članove Vodećeg tijela jer su po pitanju neutralnosti dugo godina imali različita gledišta. Zato treba jasno definirati što je to otpadničko učenje u odnosu na temeljne biblijske istine i zašto ono nije isto kao i različito gledište u nekim stvarima kojima se ne odstupa od temeljnog učenja. Kad je u pitanju temeljno učenje onda bi se ono moglo povezati sa izjavom u publikaciji Zajednice koja glasi:

“Neki otpadnici tvrde da poznaju Boga i da mu služe, ali odbacuju učenja koje je Bog iznio u svojoj Riječi "

Koja to učenja i zahtjeve iz Božje Riječi ti otpadnici odbacuju? Npr. kao što sam već naveo, ako netko odbacuje učenje o uskrsnuću tijela, taj se može smatrati otpadnikom jer time odbacuje temeljno kršćansko vjerovanje izneseno u Božjoj Riječi, no ako vjeruje ili ne vjeruje da će uskrsnuti svi nepravednici, onda to ne spada u istu kategoriju jer po tom pitanju još uvijek postoje različita gledišta – službeno i individualno, s tim da postoji mogućnost da je službeno tumačenje krivo a individualno ispravno. Ako ćemo u temeljna učenja uvrstiti i ona učenja koja su jedinstvena za svaku pojedinu kršćansku zajednicu, kao što je to u našoj Zajednici učenje o vjernom i razboritom robu i sl., onda definicija otpadništva izlazi iz svojih biblijskih okvira čime starješine dolaze u opasnost da budu gospodari nečije vjere i slobode savjesti. Stoga treba ponovo preispitati definiciju koja glasi:

Otpadništvo je

  • odstupanje, iznevjeravanje, naučavanje nauka i širenje učenja koja su suprotna biblijskoj istini koju naučavaju Jehovini svjedoci (katolici, adventist, baptisti, mormoni itd.).

Biblijska definicija otpadništva glasi:

  • odstupanje, iznevjeravanje, naučavanje lažnih nauka i širenje učenja koja susuprotna biblijskoj istini. 

Za koju od ovih definicija se mogu naći biblijski stavci kao temelj jednog pravičnog i poštenog suđenja kršćaninu. Kad bi svaka zajednica otpad definirala kao odstupanje od njihovih učenja onda to ne bi bilo u interesu biblijske istine jer bi ispalo kako niti jedna od njih nije odstupila od biblijskog učenja. Odnosno, kad bi svaka zajednica otpadništvo od svojih učenja stavila u istu razinu s otpadništvom od biblijske istine onda niti jedan od njih ne odstupa od biblijske istine. Sve bi tvrdile da zastupaju istinu, ali zbog različitih gledišta bi svima bilo jasno da ne postoje dvije istine nego da svaka zajednica zastupa svoju istinu (kao skup istinitih učenja) koju štite vlastitom definicijom o otpadništvu, a ne onom koja nije izvedena iz Biblije.

Što je istina u pogledu tih različitih učenja? O tome svoj sud može donijeti samo Biblija. Kao što svaku kršćansku zajednicu treba mjeriti biblijskim mjerilima tako treba mjeriti i kršćane kao pojedince. Prema tome, gornja definicija Zajednice koja je po meni sporna, ne štiti biblijsku istinu. Krist je glava skupštine i on zna što je biblijska istina a što ne. Bilo bi apsurdno da se netko postavi iznad Krista na način da neka pogrešna učenja (kao što je to bilo učenje o vjernom i razboritom robu i dr.) prosudi kao istinu i onda kao Kristov zastupnik tu svoju istinu nameće drugima i po njoj sudi svoju braću koja to ne mogu prihvatiti. Da li bi Isus mogao stajati iza takvih zastupnika i tvrditi da je to njihovo pravo koje im je on omogućio i dao? Ne! Ukoliko Zajednica svoje pravo da tako postupa, zasniva na Bibliji, trebala bi ga dokazati, ali ja to nisam nigdje mogao naći. Ukoliko bi Zajednica po Kristovom zakonu imala pravo izbaciti iz Kristove skupštine one koji se u nekim učenjima odvajaju od njenog trenutnog učenja, a da time ne potkopavaju kršćansku vjeru, onda bi trebala korigirati svoju definiciju otpadništva na način da kaže kako je to:

  • odstupanje, iznevjeravanje, naučavanje nauka i širenje učenja koja susuprotna učenju Jehovinih svjedoka, ali koja ne potkopavaju kršćansku vjeru.

Ova definicija bi bila puno jasnija svima nama jer bi se tako razdvojila biblijska istina od učenja Jehovinih svjedoka. Međutim, ono što bi i dalje ostalo sporno je sama definicija koja dovodi u pitanje činjenicu da li bi takva zajednica mogla sebe smatrati ispravnom u Božjim očima. Šta mislite da li kršćanin može odstupati od učenja svoje zajednice a da ne odstupa od Boga i učenja koje je Bog iznio u svojoj Riječi? Ako je vaš odgovor potvrdan onda i vaš razboriti sud mora biti u skladu sa Isusovim sudom, a ne ljudskim.

Jehovini svjedoci mogu mnoga svoja učenja zasnivati na biblijskoj istini i to nije sporno. Ali postoje ona učenja koja ne ulaze u kategoriju temeljnog učenja jer se mogu izmjeniti, korigirati pa čak i potpuno odbaciti suprotnim tvrdnjama. Prema tome, postoje učenja koja su suprotna biblijskoj istini i učenja koja su suprotna učenjima koja naučavaju Jehovini svjedoci. Međutim, Zajednica je sva svoja, pa čak i ona pogrešna učenja stavila u kategoriju biblijske istine čime je ujedno umanjila vrijednost točne spoznaje. Ujedno je pogriješila kada je neka takva učenja definirala i tražila od svih nas da ih bezpogovorno držimo i zastupamo, a onda se i sama našla u situaciji da ih je morala mijenjati i odbacivati. Pitanje je da li Zajednica ima moralno i biblijsko pravo da u Božje ime u tim stvarima sudi druge tvrdeći kako odstupaju od biblijske istine, ako za sebe tvrdi da unatoč takvom odstupanju nije odstupila od biblijske istine? Biblijska načela prosuđivanja su jasna. Jedna od njih je da nitko nema pravo druge osuđivati za neki grijeh ako ga i sam čini, odnosno da po Isusovim riječima ne vade trun u oku drugih dok imaju brvno u svom oku (Mt 7:1-5).

Grijeh je odstupanje od zakona. Koji zakon se krši kada netko poput mene ispituje Bibliju i na temelju nje se uvjerava u istinitost učenja svoje zajednice i ukazuje na njih? Takav zakon koji bi to sprečavao ne postoji u Bibliji. Njega mogu donositi samo vjerski sistemi u obrani svih svojih učenja. Kad je Crkva postala institucija uvela je svoju definiciju otpadništva od njenog autoriteta. Da li je to omogućilo unapređivanje istine ili ne? Da li je Crkva imala pravo zabranjivati čitanje i neovisno istraživanje Biblije? Da li je imala pravo osuđivati ljude koji su odstupali od nekih njenih učenja, a da nisu odstupala od zajedničkog pravca vjere i od biblijske istine? Zajednica sama kaže da Crkva nije imala to pravo i tu činjenicu sam opširno iznio u svojoj knjizi. Da li onda Zajednica može sve to zanemariti jer možda ima jedno puno veće pravo da donese kanonski zakon po kojem se svako odstupanje od njenih učenja može smatrati grijehom? Ako da, tko joj je dao to pravo – Bog ili čovjek? No, ako joj Bog nije dao to pravo, onda njeni starješine ne bi smjeli insistirati na njemu kako bi prvenstveno branili vjerski autoritet i tako išli protiv svog brata.

U svakom slučaju, otpadništvo je odstupanje od temeljnih učenjima kršćanske vjere, a ne od svih tumačenja i učenja neke zajednice. Zato bi svaka kršćanska zajednica trebala držati biblijskih načela po kojima se kršćanima dozvoljava različito gledište i vlastito ispitivanje te prihvaćanja samo onoga u što se mogu uvjeriti. Problem nastaje samo tamo gdje kršćanske zajednice u svojim postavkama prešutno dozvoljavaju sebi takva odstupanja od biblijske istine te ih nameću svojim krutim pravilima tražeći od svojih članova da ih bezpogovorno drže i da ne odstupaju od toga. Ta kruta gledišta nažalost samo sprijećavaju slobodu savjesti i mišljenja i nikako ne doprinose unapređivanju biblijske istine. Istina se puno brže može unaprijediti slobodom u mišljenju i ispitivanju nadahnutih izjava bez obzira od koga dolazi, jer istina je istina, pa makar došla od neukog čovjeka koji nije emotivno vezan tradicionalnim učenjem.

Ja osobno nikad ne bi stao na stranu otpadnika, tj. onih koji su stekli svoju vjeru u Boga i Krista preko Božje nadahnute Riječi, a zatim “otpali od vjere, slušajući zavodljive nadahnute objave i učenja demona“ (1.Ti 1:19; 4:1). Zato sam napisao u svojoj knjizi:

“Ako neki vjernik više ne vjeruje u osnovna i temeljna kršćanska učenja kojima javno proturječi izvrtanjem istine o Bogu i Kristu, onda se može govoriti o otpadnicima koji nameću svoje krivo učenje čime “ponovno pribijaju Sina Božjega i izvrgavaju ga ruglu“ (Heb 6:4-6). Skupština prvog stoljeća je takve smatrala antikristima; nije ih primala u duhovno zajedništvo niti im je iskazivala svoju naklonost (1.Iv 2:18-22; 2.Iv 7-11). Prema Mojsijevom zakonu svaki je čovjek koji je “poticao na pobunu protiv Jehove“ i “odvraćao od Božjeg puta“,“čineći otpad i govoreći laži o Jehovi“, trebao biti odstranjen iz zajednice (5.Mo 13:5; Iz 32:6). Da ne bi otpali od Krista, kršćani su trebali “sami sebe ispitivati i provjeravati da li su u vjeri i zajedništvu s Kristom ili su možda odbačeni“ od Krista (2.Ko 13:5). Ja se kao i apostol Pavle nadam da će moja braća “spoznati da ja nisam bio odbačen“ od Boga iako sam svojim ispitivanjem i istraživanjem Biblije stekao neka uvjerenja koja se razlikuju od službenog učenja (2.Ko 13:6). Smatram da nisam trebao biti optužen za otpadništvo. Za herezu sam mogao biti optužen samo sa stajališta Zajednice koja traži da vjernik treba prihvatiti sve nauke i dogme koje je ona objavila. No, pitanje je da li je to stajalište ispravno. Prema tome, da bi netko s pravom mogao biti osuđen kao heretik mora se dokazati njegova sumnja, odbacivanje ili nijekanje istine objavljene od Boga, a ne nijekanje istine objavljene od ljudi i onda još igrati na kartu vjerskog jedinstva i poretka koje bi moglo biti narušeno nekim drugačijim izjavama i uvjerenjima.“

Meni se pokušalo objasniti kako ja nisam otpadnik od kršćanske vjere, od Boga i Krista nego osoba koja unapređuje neka učenja koja ne uči Zajednica. To se pokušalo staviti u kategoriju otpadništva koju treba sankcionirati kao da je riječ o grijehu protiv Boga, Božjih zakona i Božje Riječi. Meni se to ničim nije moglo dokazati u svjetlu Biblije nego samo po definiciji Zajednice za koji postoji opravdana sumnja da nije utemeljena na Kristovom gledištu. Tako se npr. može zaključiti da je unapređivanje istine o 'vjernom robu' grijeh ukoliko bi to činili obični vjernici, a ukoliko bi Vodeće tijelo unapređivalo krivo učenje o tom 'robu' onda to ne bi bio grijeh jer se na to treba gledati kao na 'trenutnu istinu'. Stoga sam bio primoran istražiti takav nerazborit stav Zajednice po tom pitanju i sve to staviti na papir.

Prvo što sam uvidio je to da je brat C.T.Russell smatrao da treba izbjegavati one kršćane koji žive protivno Božjim načelima i koji time ruže Krista bez obzira kojoj zajednici oni pripadaju (Stražarska kula 15.10.1893. str.1588.). Također je rekao:

"Mi nismo od onih koji isključuju kršćansku braću zbog nekih razlika u mišljenju; ali kada je riječ o onima koji idu do točke negiranja samih temelja kršćanstva moramo im se suprotstaviti u lice, jer oni postaju neprijatelji križa Kristova"(Stražarska kula, prosinac 1882. str.423).

Russell je napravio korak unaprijed jer se nije želio poistovjetiti sa stavovima onih kršćanskih zajednica koji su pod svaku cijenu branili svoju doktrinarnu istinu. Razlučio je što je to otpadništvo i nije dao za pravo onima koji isključuju svoju kršćansku braću zbog nekih razlika u vjerovanjima, stavovima i postupcima s kojima se ne dovodi u pitanje temelj kršćanske vjere. On je čak dozvoljavao te razlike kao i apostol Pavle koji je rekao da “neka svatko bude uvjeren u svoju misao“ pa je rekao:

“Nije li naš Gospod vjeran? Ako bilo tko zna nešta bolje, neka to uzme. Ako bilo tko od vas ikad nađe nešta bolje, nadamo se da će nam to saopćiti.” (Stražarska kula, 15.12.1914, str. 376.)

"Neka svaki sluga i svaki član kućanstva vjere iskoristiti svoju posvećenu prosudbu u prihvaćanju ili odbijanja ovog izlaganja, ili bilo kojeg drugog izlaganje kojeg smo ikada ponuditi u skladu sa svojom sposobnosti ili nesposobnost da prepoznamo u njemu glas velikog pastira." (Stražarska kula, 1896.  str. 47)

Po ovakvom stavu nitko ne bi trebao biti isključen zbog nekih različitih gledišta. Nakon Russellove smrti njegovi nasljednici su s vremenom unijeli kruta pravila o isključenju onih neistomišljenika koji svojim različitim gledištem ne dovode u pitanje temelje kršćanske vjere, te su time u Stražarskoj kuli 11/1987. napravili pogrešan korak unazad. Prihvaćeni su principi ponašanja Katoličke crkve u srednjem vijeku koja se na sličan način borila protiv različitih gledišta. Kao što se naša Zajednica pokušava u svemu distancirati od krivih učenja i stavova Katoličke crkve, onda bi trebala i po ovom pitanju to što prije učiniti i tako se ponovo vratiti na stav brata Russella.

Ja osobno ne mogu utjecati na tu promjenu ali preko vas mogu iznositi razloge da se to učini. Dao sam vam primjer gdje su neka mlada braća i njihovi starješine definirali što je to civilna alternativna služba i ta se definicija razlikovala od one koju je dalo Vodeće tijelo, a koje je službeno na snazi bilo oko pedeset godina. Oni su također imali drugačije gledište ali su bili hrabri da ga iznesu. Da su šutjeli, pitanje je da li bi se to ikad riješilo. No, budući da ih se to izravno ticalo, oni su progovorili te tako utjecali na promjenu u skladu sa svojim drugačijim gledištem koje je bilo točnije od trenutnog učenja Zajednice. Na isti način postoji dovoljno argumenata da se promjeni i definicija otpada u skladu sa drugačijim mišljenjem koje je zbog jasnih i razumljivih argumenata bliže biblijskoj definiciji. Time će se izbjeći suđenje i isključivanje kojim se nepotrebnoj patnji i izolaciji izlažu braća koja istinski vjeruju u Jehovu i njegovu Riječ.

Što će te vi učiniti, to ostavljam vama. Tko je među vama mudar i razborit da može tu stvar sagledati u svjetlu Biblije i po primjeru starješina koje sam naveo, otići pred Vodeće tijelo i objasniti razloge za bolje i jasnije razumjevanje. To bi prije svega trebali učiniti zbog svoje vlastite savjesti jer je Bog rekao sucima: “Pazite što radite, jer ne sudite u ime čovjeka, nego u ime Jehove! On je s vama dok sudite.“ (2. Ljetopisa 19:6). Prema tome, ukoliko će te moja drugačija gledišta suditi u ime Jehove a ne u ime čovjeka koji služi u svojstvu vodećeg tijela, onda vas molim da mi iznesete točku po točku optužnice u skladu sa Božjim gledištem, a ne ljudskim. Imajte na umu da je Isus suđen u ime čovjeka i da su njegove izjave bile prosuđene kao hula iako to nije bila istina. Zato na temelju vaše optužnice želim znati u kom svjetlu vidite neke moje izjave i stavove. Moj Bog i Otac zna da nisam odstupio od istine pa ću vam nastojati pomoću Biblije i njenih načela objasniti da u mom slučaju nije riječ…

  • o otpadništvu
  • o drugom vjerskom pravcu
  • o unapređivanju lažnih i nebiblijskih učenja
  • o učenju koje odstupa od zajedničkog pravca vjere
  • o izjednačavanju Jehovinih svjedoka sa lažnim kršćanstvom

Vi bi sigurno željeli da Vam ja to objasnim, kako ne bi ponovo došlo ne nepotrebnog sumnjičenja pa ću se potruditi i to učiniti, a sve u cilju da se u svemu najprije slavi Krist koji je “put, istina i život“.

Vaš brat

Danijel Polanec

7. siječanj 2015.