Povratak

Nakon ovoga sam trebao dobro razmisliti što napraviti, ali nisam namjeravao uništiti svoju knjigu i toliki trud koji sam u nju uložio. Nakon osam mjeseci sam ponovno zatražio da razmotre moj slučaj. Razgovor je obavljen u subotu 05.11.2011. godine. Na njemu su bili prisutni isti članovi pravnog odbora, a sve se ponovno svodilo na isto. Snimka je toliko loša da nisam mogao razabirati riječi, pa je nažalost ne mogu objaviti. Tokom dva sata, koliko je trajalo to saslušanje, samo se ponavljalo jedno te isto. Mene se samo uvjeravalo da sam učinio težak grijeh time što sam se uvjeravao u ispravnost učenja svoje Zajednice. Takvo uvjeravanje je ponovno ličilo na ispiranja mozga. Naime, po četvrti put su me svojom retorikom uvjeravali da se moram potpuno podložiti Vodećem tijelu i prihvaćati sva njihova učenja bez preispitivanja. Ponovno su tražili u meni i najmanji trag "nedozvoljenog razmišljanja“ kako bi bili sigurni da sam potpuno čist, što je odgovaralo farizejskom cijeđenju vina kako se u njemu ne bi našao komarac - koji je po Zakonu spadao u krilate životinje koje oni nisu smjeli jesti - kako se ne bi ceremonijalno onečistili. Isus im je htio reći da su se oni pomno držali i najmanjih odredbi Zakona, a zanemarivali neke stvari koje su daleko važnije (Matej 23:23). Meni bi puno više značilo njihovo razumijevanje mojih duhovnih potreba i želje za slobodom koja mi pripada po Kristu. Po tom primjeru, starješine su ponovno pokazale da su zanemarili mene kao osobu i one važnije stvari koje Biblija propisuje i zahtijeva od svakog vjernika, a insistirali na pravilima i sitnicama tražeći svaki detalj koji se odnosi na pokajanje. Za mene je više sporno to što oni, dok piju svoje pročišćeno vino, ne obraćaju pažnju činjenici da je ono razvodnjeno ljudskim učenjima.

Pod utjecajem tog vina oni su protiv mene iznosili hipotetske teorije, odnosno “što bi bilo kad bi bilo“, tj. što bi bilo kad ja ne bi uništio svoja istraživanja? Da li bi ih ja ponovno iz znatiželja čitao kako bi vidio da učenja Zajednice nisu točna? Što bi bilo kad bi jednog dana želio vidjeti da li je neko novo tumačenje od Zajednice već negdje zapisano u mojoj knjizi? Da li ću se ponovno vratiti ovisnosti preispitivanja i uvjeravanja kojeg Zajednica zabranjuje? Ili što ako moja kćerka (koja je tada imala 7.godina), slučajno uzme u ruke moju knjigu? Da li će biti navedena da razmišlja drugačije od onoga što uči Zajednica?

Sve su to hipotetske tvrdnje koje uopće ne moraju imati zaključak kakav oni očekuju. Oni se više boje mojih tekstova koje ja držim u tajnosti nego mene koji je sve to istražio i ispisao. Odnosno, boje se i mene, ali je očito moja pisana riječ uvijek mogla imati jači utjecaj na druge od moje izgovorene riječi. Vidjeli su da nisam toliko jak u raspravi s njima koliko su bile jake moje pisane riječi. Zato je knjiga opasnije oružje. Ako sam im dao do znanja da ću u buduće paziti da ne iznosim drugačija razmišljanja i da sam u međuvremenu našao puno vrijednije duhovne istine kojima sam se posvetio, onda su trebali prepustiti stvar Bogu, a ne svojem strahu da će se oni i skupština duhovno onečistiti ukoliko me prime. Bojali su se da će se slučajno duhovno onečistiti samo zato što nisam uništio sve svoje sporne zapise i bilješke. Osim toga, ja naime mogu uništiti tekstove, ali ne mogu uništiti svoje misli. Ako su zaključili da su moji tekstovi proizvod jednog bezumnog i nerazboritog čovjeka, onda moja bezumna razmišljanja neće imati nikakvu snagu i utjecaj na bilo koga tko je od Zajednice poučen njenoj “istini“. Tako i u Bibliji piše: “Reče bezumnik – nema Jehove“. (Ps 14:1). Onoga tko čita Bibliju i vjeruje u Boga, neće jedna takva bezumna izjava navesti da povjeruje kako nema Jehove. Zašto bi onda moja izjava – ako je bez pravih argumenata – mogla negativno utjecati na druge u koje su oni ugradili istinsku vjeru i spoznaju.

Ja bi mogao isto tako postaviti jedno hipotetsko pitanje i reći im: "Što bi bilo kad bi Vodeće tijelo izašlo iz nekih Božjih okvira i zahtijevalo nešto od Božjeg naroda što nije u skladu sa Božjim zahtjevom? Da li ćemo mi kao vjernici i starješine izabrati odanost Bogu ili odanost organizaciji?“ To je pitanje sasvim na mjestu jer takva mogućnost nije isključena. Tko može garantirati da se u našoj Zajednici ne može ponoviti ono što se dešavalo sa Božjim narodom Izraela koji su više puta bili u situaciji da biraju između odanosti Bogu i odanosti organizaciji. Kad bi se tako nešto ponovilo, opet bi ja i neka braća bili na jednoj strani, a ostali na drugoj. Kao što je moguće da neko učenje trenutno nije u skladu sa pravom istinom, tako se može desiti da nešto što oni zahtijevaju nije trenutno u skladu sa Božjom voljom. Upravo zbog toga vrijede riječi apostola Pavla: "Jer sve što je nekad napisano, nama je za pouku napisano...“ (Rim 15:4). Izraz "nama“ uključuje sve, pa i starješine. Nikad se članovi Božjeg naroda nisu smjeli potpuno osloniti i pouzdati u jednog čovjeka samo zato što je tvrdio da je Božji “pomazanik“, “kralj“, “prorok“ ili “apostol“. Isto tako se ne može potpuno podložiti nekim ljudima samo zato što nose titulu "vjerni i razboriti rob“.

Npr. informacija koju sam saznao a kasnije i istražio govori o kompromisu vodećeg tijela u vrijeme kada su svojim gledištem onemogućili drugoj braći da budu mudra i pokažu kompromis prema svojoj savjesti. Naime, nakon što su mnoga braća trpili progonstva, mučenja i smrt u afričkoj državi Malavi jer nisu zbog neutralnosti htjeli uzeti iskaznicu neke političke stranke, u isto vrijeme je Društvo Watchtower postalo član UN kao “nevladina udruga“ s izgovorom da su jedino na taj način mogli imati pristup knjižnici UN-a. Takvo pridruživanje UN je zahtijevalo da oni, kao i svaka druga nevladina udruga, svojim potpisom potvrde da podržavaju ciljeve UN-a. Stoga nije čudno da je Društvo u skladu sa svojom obavezom u periodu od 1992-2001. redovito izvještavalo čitatelje preko svojih časopisa o UN i njegovim plemenitim ciljevima. Kad je to došlo na vidjelo, Društvo se nakon deset godina povuklo iz UN-a kao da ništa nije bilo. Zar se ne može desiti da nas vodeći ljudi navedu na neke kompromise, a da se ne vidi da je to ustupak svjetskoj politici kako bi Društvo Watchtower sa svojom velikom imovinom i dionicama mogla opstati. Kome ćemo onda dati svoje povjerenje i odanost – Jehovi ili Organizaciji?

Jedan od ovih starješina je ovom prilikom rekao da se ne želi smatrati mojim doktorom (mojim starješinom), ako ja kao bolesnik ponovno uzimam hranu koju je on meni zabranio. Bojao se da ću ja kao navodni ovisnik o toj hrani ponovno posegnuti za razmišljanjima koja sam ostavio zabilježene u svojoj knjizi. Umjesto da liječi nekog ovisnika, on se od njega distancira i odriče svoje uloge liječnika. To je zato što takvi liječnici nisu pravi, niti im je stalo toliko do svojih pacijenata koliko do svoje reputacije koju održavaju na promicanju onih lijekova i hrane koju proizvodi korporacija Watchtower. Zbog promicanja tih proizvoda, oni automatski odbacuju sve što dolazi iz drugih izvora. Zato kod nekih svojih pacijenata unaprijed postave krive dijagnoze i nametnu krive metode liječenja pa čak i karantenu. S druge strane svoje pacijente uvjeravaju da svoje duhovno zdravlje trebaju održavati samo na njihovim dijetetskim proizvodima i da ne koriste onu hranu i osobne pripravke koje oni zabranjuju. Umjesto da priznaju njihovu duhovnu vrijednost, oni tu hranu, koju nije proizvela njihova korporacija, smatraju otrovom za um i srce.

Ja sam im ukazao da je moja navodna promjena uma išla u tom smjeru da se više neću baviti istraživanjem doktrina kako bi dokazivao pogrešna učenja. Želio sam da oni to prihvate samo kako bi me primili nazad. Njihova izričita zabrana pod prijetnjom isključenja je za mene dovoljan razlog da do daljnjega ne iznosim svoja razmišljanja koja njima smetaju i koja oni po svojoj definiciji smatraju otpadničkim. Ukazao sam da pravi problem moraju vidjeti, ne u mojim tekstovima, koja se mogu uništiti, nego u mojoj glavi koja je kroz istraživanje Biblije došla do svih tih zaključaka. Moraju biti svjesni da ja nisam mogao ničim izbrisati to iz svoje glave jer u međuvremenu nisam došao do protuargumenata koji bi to pobili. Osim toga, ni oni nisu pokušali da me razuvjere. Samo su zahtijevali da sam sebi kažem da sam bio u krivu. Takav zahtjev nisam mogao prihvatiti jer sam bio u krivu samo u odnosu na ljudska učenja i načela, a ne na Božja. I Galileo se pred sudbenim vijećem odrekao svojih gledišta, ali ne i pred Bogom. Čovjek može sam sebi reći da je u krivu, ali samo onda kada se to može nečim dokazati.

Niti jedan razuman čovjek ne želi sebi govoriti jedno a ujedno svjesno živjeti u zabludi i ići protiv onoga što smatra točnim i ispravnim. Zato sam im rekao da će po njihovom takvom insistiranju ispasti da ne smijem, ne samo čitati svoje bivše tekstove, nego da ne smijem otvoriti i čitati Bibliju, jer će me mnogi stavci u njoj podsjetiti na zaključke do kojih sam već došao, a koji se nalaze u mojoj glavi. Na to mi je Stiv rekao da ja moram iz glave izbrisati i te zaključke do kojih sam došao svojim neovisnim istraživanjima. Međutim, to se može postići samo metodama ispiranja mozga. No, oni koji služe Bogu snagom svog razuma se opiru tim metodama tako da druga strana ne može biti uspješna čak i onda kad bi se služila metodama kojima se ubija nečiji duh i samopouzdanje, a to su oni pokušavali svojom uvijek istom retorikom. Zato je nemoguće očekivati da ću ja tek tako promijeniti svoja razmišljanja bez da osobno ili s njihove strane ne naiđem na one suprotne argumente koji bi bili dovoljno jaki i čvrsti. Njihove metode mogu uspjeti samo kod osoba koje nemaju izgrađeno svoje čvrsto uvjerenje i mišljenje i koji se zbog toga potpuno podrede volji drugog čovjeka zbog njegovog autoriteta. Budući da takvi autoriteti ni sami nisu uvijek sigurni u svoje zaključke, oni traže od svojih podređenih članova da im potpuno vjeruju jer se time navodno održava jedinstvo sa drugim istomišljenicima. Međutim, pravi razlog je to što se time želi zadržati autoritet i slika koju su nam oni nametnuli o sebi i svojoj organizaciji.

Dao sam im do znanja da poštujem njihovu želju i njihovu ulogu s kojom žele tim svojim načinom zadržati jedinstvo skupštine i Zajednice u cjelini. To što nisam uništio svoju knjigu za mene nije moglo biti prepreka da me prime nazad jer sam svjestan da je dovoljno to što prihvaćam njihova pravila igre do te mjere da ću paziti što govorim. Dao sam im na znanje da je ta knjiga samo arhiva onoga što sam istraživao, ali da sam u zadnje vrijeme našao puno vrijednije duhovne istine koje su još više ojačale moju vjeru, odnosno da me doktrinarna istina više toliko ne zanima koliko način da dođem što bliže Isusu Kristu koji je jedina prava istina, put i život.

Oni su nakon ovog razgovora vijećali više od pola sata, ali nisu došli do zajedničkog stava o mom slučaju. Zato su me zamolili da ne čekam njihovu odluku jer će oni slijedećih dana morati još raspravljati o meni. Bilo mi je očito da među njima postoje razlike u mišljenjima, pa sam došao do zaključka da su moje riječi očito ostavile dojam bar na jednog starješinu koji se pokušao suprotstaviti nekom jednoobraznom krutom stajalištu ostalih starješina. Zato sam već slijedeće jutro napisao svima jedno pismo kako bi ih potakao da budu razumni i milosrdni, a ne kruti i uskogrudni. Znao sam da neki od mene očekuju samo jednu stvar kao dokaz pokajanja, a to je da kažem kako sam ipak uništio svoju knjigu. Zato sam u tom pismu napisao:

 

Draga braćo,                                                                                                  

Nadam se da je ovo posljednje pismo koje vam upućujem. Budući da mi niste mogli saopćiti vašu odluku, iako ste o tome razglabali dosta dugo, smatram da niste bili suglasni o tome da li me primiti ili ne. Poštujem one starješine koji su toliko oprezni da se boje kako će pogriješiti ukoliko me prime, ali još više poštujem one koji su razumni u svom razmišljanju jer se ne oslanjaju samo na svoju ljudsku mudrost nego i na Boga koji sve vidi i sve zna, pa njemu prepuštaju konačnu odluku i sud. Zato vam pišem kako bi vam olakšao ovu situaciju.

Tokom saslušanja sam vas želio upoznati sa svojom promjenom uma, ali i srca. Objasnio sam vam što me je u prošlosti potaklo da istražujem Pisma i zašto to istraživanje sada smatram manje vrijednim od onoga što sam spoznao nakon isključenja. Naime, naša Zajednica me je poučila da točna spoznaja vodi do vječnog života pa je naglasak stavila na informacije koje ona pruža preko svojih publikacija nastalih kao rezultat istraživanja raznih biblijskih tema. Tokom svog odrastanja “u istini“ sam stekao dojam da svoju vjeru i nadu možemo zahvaliti Zajednici koja kroz svoje publikacije stalno ukazuje na kraj ovog svijeta, dok se mogućnost dobivanja života uvjetuje potpunim i točnim znanjem o onome što Biblija uči. Zato sam i ja bio usmjeren prema tom istraživanju Pisama jer sam Bibliju uvijek smatrao otvorenom knjigom i neiscrpnim izvorom informacija. A kad sam došao do nekih novih spoznaja smatrao sam ih sastavnim dijelom našeg zajedničkog cilja kojim težimo, a to je istina koja vodi do vječnog života.

Ja sam u dubljem traženju te istine želio naći još nešto što mi je uvijek nedostajalo u pravoj mjeri, a to je moj osobni odnos s Bogom. Tražeći ga na taj svoj način, ja sam dolazio u sukob sa nekim tumačenjima Zajednice jer sam nailazio na neke argumente koji su mi davali jednu drugačiju sliku o nekim stvarima. Ta nova spoznaja me je u tom periodu zadovoljavala jer sam se osjećao bliže Bogu. Da sam to smatrao otpadničkim razmišljanjem, onda bi to zakopao duboko u sebi i ne bi dolazio pred vas sa tim razmišljanjima i zaključcima zbog kojih bi mogao biti isključen, nego bi čekao. Međutim, tek sad vidim da sam svoje istraživanje usmjerio u smjeru koje nije toliko važno za dobivanje vječnog života. Iako je ono meni omogućilo da dođem do nekih novih i dubljih spoznaja, ona me nisu puno približila Bogu, a kamo li da sam se osjećao toliko sigurnim da mogu kroz njih zavrijedili vječni život. To me podsjeća na ono što je Isus rekao Židovima svog vremena. On im je skrenuo pažnju na nešto puno važnije od znanja i od dobrog poznavanja Pisma, pa im je rekao: “Vi istražujete Pisma, jer mislite da ćete pomoću njih imati vječni život, a upravo ona svjedoče o meni. Ali vi ne želite doći k meni da biste imali život“ (Ivan 5:39,40). Zbog pokušaja da istraživanjem Pisma dođu do saznanja kako najvjernije živjeti po Zakonu kako bi dobili Božje priznanje a time i vječni život, oni su zanemarili onaj pravi način. Zbog davanja važnosti pisanom slovu koji ubija duh, mnogi Židovi su mogli sebe smatrati osobama koje Jehova priznaje, ali nisu uspjeli doći do Krista iako su revno istraživali Pisma i toliko ga očekivali. Oni su naglasak stavljali na svoju teokratsku organizaciju iza koje stoji Bog, na svoju pravednost, te na vlastito spasenje i uništenje svih svojih neprijatelja kako bi Bog za njih uspostavio svoje kraljevstvo.

Iz njihovog primjera sam shvatio da nije toliko važno tražiti informacije kojima se može intelektualno spoznati neku biblijsku tematiku, nego da je daleko važnije "doći k Isusu da bi imali život“. Ja sam bio ponukan načinom istraživanja kojim je naša Zajednica od samih početaka veliku pažnju posvećivala istraživanju Pisama na temu vječnog života u raju na zemlji i spasenja od uništenja svih neprijatelja u Harmagedonu. Smatrao sam da je poznavanje doktrinarne istine put do postizanja života i da tu istinu možemo spoznati, ne samo kroz publikaciju Zajednice, nego i svojim vlastitim istraživanjem. Tu sam po vama pogriješio, ne samo što sam po pravilima Zajednice trebao prihvaćati njena tumačenja, nego što sam smatrao da je još točnija spoznaja jedno važno mjerilo vrijednosti po kojem će nas Bog prihvatiti kao prave obožavatelje. Zbog toga nisam mogao o svojima saznanjima šutjeti i čekati. Međutim, ja shvaćam da Isus nije svoje učenike usmjeravao prema intelektualnom istraživanju Pisma kako bi striktno slijedili svako napisano slovo jer time nisu mogli postići pravednost i vječni život. Mogli su imati točno znanje o Bogu, ali ga na taj način nisu mogli osobno upoznati. To znači da nečije znanje o svetim Spisima može biti usmjereno prvenstveno na želji za vječnim životom i spasenjem od Božje srdžbe, dok ujedno osobno ne poznamo Boga.

Kad sam bio isključen našao sam se van Organizacije i njenih okvira. Pitao sam se da li sam time izgubio vezu s Bogom? Kako ću se sada osjećati izvan Organizacije? To nije bio isti osjećaj kao kad sam bio odvojen od svoje braće i obitelji zbog odsluživanja zatvorske kazne. Sada je to bilo nešto drugo. Jedno vrijeme sam bio u nekom vakumu, ali sam s vremenom, a posebno u zadnje vrijeme stekao jednu slobodu duha jer sam počeo tražiti pristup Bogu i Isusu na jednoj drugačijoj osnovi. Osjetio sam da me Isus zove i da mi želi pružiti ruku kako bi se podigao i vidio da nisam izgubljen. Iako sam prije istraživao Pisma kako bi bio bliže Bogu, ja sam sada shvatio da time nisam bio dovoljno blizu Isusa kako bi preko njega dobio vječni život. Moj život je ličio na ono što se desilo apostolu Pavlu. On je kao farizej revnovao za ono što je smatrao ispravnim i vjerojatno je kao dobar poznavalac Pisma i on istraživao Pisma misleći da će u njima naći vječni život. Naime, on je rekao:

"...ono što mi je bilo dobitak, to zbog Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve smatram gubitkom u usporedbi s nenadmašnom vrijednošću poznavanja Krista Isusa, Gospodina mojega. Radi njega sam pristao sve izgubiti i sve to smatram smećem, samo da dobijem Krista i da se nađem u zajedništvu s njim — ne oslanjajući se na svoju pravednost, koja proizlazi iz vršenja zakona, nego na onu koja dolazi zbog vjere u Krista, na pravednost koja dolazi od Boga, a temelji se na vjeri — kako bih upoznao njega i snagu njegova uskrsnuća i zajedništvo u njegovim patnjama..." (Fil 3:4-10).

Tako sam i ja tokom ovog perioda spoznao način da upoznam pravu istinu, ne onu doktrinarnu nego samog Isusa Krista koji je ta “istina, put i život“. Upoznati Krista je blago koje se ne može mjeriti sa svim vremenom i trudom koje sam ranije uložio u istraživanju Pisma. Za mene je takvo istraživanje Pisma postalo "smeće“ jer mi nije pružilo ono što sam tražio i očekivao. Ono sada ima samo neku sentimentalnu vrijednost jer mi svjedoči o mojem nekadašnjem životu koji me je doveo do jednog pada i ponovnog ustajanja. To ustajanje je poput uskrsnuća u jedan novi život. Međutim, koliko god ovo može biti jači argument od bilo čega drugoga, vama je sporno to što mislite da će moji sporni tekstovi jednog dana ipak imati snagu da me ponovno usmjere u krivom razmišljanju. Ja sam vam želio objasniti da su oni mojom promjenom uma postali samo mrtvo slovo na papiru dok sam ja kao osoba duhom oživio u jedan novi život kojim svoje nekadašnje razmišljanje i pisanje "smatram gubitkom u usporedbi s nenadmašnom vrijednošću poznavanja Krista Isusa“.

Kako bi vama olakšao savjest i odluku oko mog slučaja, ja sam radi sebe, ali najviše radi Krista "pristao sve izgubiti“, pa sam sve ono što smatram smećem označio i uništio odmah istu večer nakon ovog našeg zadnjeg razgovora. Moram vas podsjetiti da sam neke sporne stvari uništio ranije i to odmah nakon isključenja a što sam naveo u pismu od 10.08.2010. koje sam uputio nakon moje druge molbe i saslušanja u kojem izmeđuostalog stoji:

"...Međutim, ono zadnje što nisam pisao Betelu, nego samo starješinama Drnasinu, Nikši i Orlandu se uopće ne nalazi u toj knjizi jer sam knjigu zapečatio 2004-te godine, a ovo što je postalo sporno u vezi službe propovijedanja i zbog čega sam došao pred Pravni odbor sam tek prošle godine istraživao i zapisivao u svojim zabilješkama. Bio sam uvjeren da s tim mogu starješinama objasniti neke svoje odluke. Sada kad sam vidio kako je to djelovalo na sve vas i kad sam shvatio da sam s tim otišao predaleko, odlučio sam da sve to uništim i da tu temu više ne preispitujem nego da se podredim svemu što Jehova traži od mene po pitanju službe propovijedanja“

To je ono što ste vi tražili od mene kako bi tim činom sebi i vama dokazao stvarnu promjenu uma. Rekao sam da postoje stvari koje ne spadaju u definiciju otpadničkog razmišljanja i njih nisam uništio. To su razmišljanja koja su me trebala približiti Bogu, ali koja tada nisu mogla imati poseban utjecaj na mene sve do sada kada sam shvatio da se moram najprije osobno približiti Kristu i dobro ga poznavati kako bi preko njega još bolje osobno spoznao tj. upoznao Jehovu. To je ta spoznaja koja vodi do vječnog života, a koju ne može posredovati nikakvo ljudsko znanje kroz istraživanje Pisama, jer je i sam Jehova obećao svojim slugama da će doći vrijeme kada će preko njegovog Sina uvesti nov način kada „nitko više neće učiti druga svojega ni brata svojega, govoreći: ‘Upoznajte Jehovu!’ Jer oni će me svi poznavati, od najmanjega do najvećega” (Jr 31:34). Kad sam shvatio da je ovdje riječ o osobnom poznavanju i vlastitom iskustvu koje se ne može učiti kroz istraživanje Pisma niti kroz bilo kojeg čovjeka, nego samo preko Krista i svetog duha kojeg on posreduje u naše umove i srca, onda sam doživio promjenu uma koja je utjecala na moje razmišljanje. To ne znači da istraživanje Pisma nema svoju vrijednost, ali ono više nije presudno za mene u mojoj potrebi da dobro upoznam Boga i Krista. Moj povratak bi bio puno brži i lakši da ste mi pomogli shvatiti ovu istinu, no sretan sam što mi je ovo iskustvo pomoglo da sam ipak došao do te najvrjednije spoznaje i velike tajne Božjeg kraljevstva.

Ako je ovo sve što ste od mene željeli čuti, onda smatram da je moja promjena uma dokaz kojim možete o meni donijeti sud onakav kakav i Krist od vas očekuje.

Vaš brat u Kristu

 

Ovim pismom sam ih možda stavio na muke jer bi bilo kakvim negativnim odgovorom samo pokazali da se bore protiv Krista. Ja sam im samo želio skinuti teret zbog bojazni da će moja knjiga imati negativan utjecaj na mene, a preko mene i na ostale članove skupštine. Zato sam im olakšao informacijom koja može i ne mora biti istina u vezi mog uništenja knjige. Ja jesam uništio nešto što sam dugo godina čuvao u svojoj arhivi, a to su bile kopije izdanja Zajednice koje sam koristio za istraživanje svih spornih tumačenja s kojima se opravdano ne slažem. One mi više nisu trebale jer sam ih već iskoristio u svom istraživanju. Uništio sam i jednu knjigu u kojoj su bila sva moja predavanja koje sam pripremao i održavao po skupštinama, a s kojima sam bio sentimentalno vezan jer sam u njih uložio mnogo vremena i truda. S njima sam uništio mnoge izjave i tumačenja s kojima se više ne slažem. Ja sam na to mislio kada sam im napisao da “sam radi sebe, ali najviše radi Krista "pristao sve izgubiti“, pa sam sve ono što smatram smećem označio i uništio odmah istu večer nakon ovog našeg zadnjeg razgovora.“ Želio sam da oni žive u uvjerenju da sam to učinio s knjigom. Uništio sam i one tekstove koje sam pisao starješinama, dok je sve to ostalo memorirano na hard disku do kojeg mogu samo ja pristupiti. U svakom slučaju ja sam ovaj put njima sakrio pravu istinu jer su mi na prizivnom odboru rekli da promijenim svoju retoriku. Naime, tada mi je brat Stjepko rekao:

“Ako si do sada govorio pravo, a mi te razumijemo ovako, onda slobodno počni govoriti krivo jer ovo ne vodi dobru, vidiš.“

Ovaj savjet sam poslušao jer biti iskren i govoriti istinu očito ne vodi ničemu. To sam uvidio i morao sam ih uvjeriti u nešto što nije istina. Takvo uvjerenje, pa makar ono bilo lažno, je bezbolnije od onoga u što oni žele mene uvjeriti. Naime, oni od mene žele da ja svjesno živim u laži i zabludi koju trebam prihvaćati sve dok je ona na snazi kao službeno učenje Zajednice. Ova moja nova izjava da sam uništio neke svoje tekstove, je za njih prihvatljivija, pa makar bila laž, nego moje prijašnje iskreno priznanje da sam promijenio svoje razmišljanje po pitanju stavova kojih se drži organizacija. Ovo samo dokazuje da bi oni odmah nekoga primili nazad samo na temelju njegove izjave pa makar ona bila lažna, a ne na temelju svog povjerenja u osobu koja je više puta pokazala da je iskrena i koja je dala svoju riječ. Htio sam im dati mogućnost da me vrednuju po mojoj iskrenosti i da u mene imaju potpuno povjerenje i da samim tim moju knjigu ne smatraju opasnom ni za mene ni za druge. No, njima je knjiga bila trn u oku. Ako ne mogu imati povjerenje u mene onda ne mogu tražiti da ja imam povjerenje u njih i u Vodeće tijelo. Ja nisam obavezan reći istinu osobama koji ne cijene iskrenost, nego još traže da svjesno gazim po istini i da živim u laži. Oni koji me ne cijene kao osobu i koji me smatraju opasnim nemaju pravo saznati neke stvari koje bi upotrijebili protiv mene. David se npr. ponašao kao luđak samo kako bi zaštitio sebe, pa je svojim lažnim ponašanjem doveo u zabludu svoje neprijatelje. Na neki način sam se i ja pred njima trebao praviti ludim.

Stiven je u ovom zadnjem razgovoru rekao da ne može pogledati u oči nekoga tko bi mu iz Betela prigovorio da su me primili nazad iako nisam uništio knjigu. To može biti opravdano, ali ne i ključni razlog jer su oni u svojim komentarima prihvatili mogućnost da informacije u toj knjizi mogu biti točne. Zato bi jedini pravi razlog protiv mene mogao biti moj prijašnji stav a ne knjiga. To samo dokazuje njihovu sitničavost i insistiranje na svom pravu kojim žele pogaziti moje dostojanstvo. Pitam se kako bi on i ostali starješine mogli bilo koga od braće pogledati u oči kad bi ja ovaj slučaj sa svim njihovim izjavama objelodanio pred svima.

Nakon ovog pisma očekivao sam još jedan susret s njima kako bi čuo njihovu odluku. Sljedećeg dana su se trebali ponovno susresti sa mnom, ali su mi poslali poruku da još uvijek razmatraju ovo moje pismo. Tek nakon nekoliko dana čekanja mi je Stephan Zilavec SMS porukom rekao:

“Nama je žao. Zbog aktivnost ovaj tjedan nećemo naći vrijeme prije kongresa. Molimo vas da pokažete strpljenja i mi ćemo se naći poslije kongresa. Hvala. Stephen.“

Taj tjedan je skupština imala službenu posjetu oblasnog i pokrajinskog nadglednika s kojima je organizirala sastanke za službu propovijedanja u srijedu i četvrtak. Očito je bilo puno važnije da oni kao starješine pred istaknutim starješinama većeg ranga pokažu svoju revnost u toj službi i da istaknu svoj uspjeh koji se mjeri statistikom tj. brojem posječenosti tih sastanaka za službu propovijedanja. Poznato je da pravi pastiri u to vrijeme koje je rezervirano za službu ne idu propovijedati ljudima, nego traže svoju braću koja su potištena i duhovno bolesna. Oni traže izgubljenu ovcu kako bi je vratili nazad u stado. Zar nisu mogli naći malo vremena za mene i moju obitelj i zaželjeti mi brz povratak. Ako su u ovom pismu vidjeli moju želju za povratkom zašto mi nisu pružili ruke, pogotovo što je taj vikend bio organiziran dvodnevni kongres, gdje bi se moja braća mogla radovati mom povratku i zaželjeti mi dobrodošlicu. Zar je otac izgubljenog sina, u Isusovoj priči, kad ga je vidio u daljini, odmahnuo rukom i nastavio sa svojim planiranim aktivnostima. Zar je tražio da se poštuje neki utvrđeni protokol ili je dotrčao sinu u susret i zatražio da ga mu se izrazi dobrodošlica? Taj otac je odmah zatražio da se napravi gozba gdje bi se svi radovali njegovom povratku. Međutim, ova duhovna gozba – kako je oni zovu – nije očito bila namijenjena za mene, nego sam morao po njihovoj računici čekati da ona prođe. Kakav su razlog imali? Pronađite ga u razgovoru kojeg smo imali nekoliko dana kasnije.

 

---

Ponovni razgovor na temelju 4. molbe

Transkript br. 5

Pravni odbor: starješine: Stiv, Nikša i Ante (Jozo - odsutan)

Stiv: Mi smo htjeli na početku dati pohvalu tebi na strpljenje. Mi smo jako, jako zahvalni za napredak. Mi vidimo promjenu u načinu razmišljanja. Za otpadnička razmišljanja da je netko bio isključen kao otpadnik, da je rok u dvije godine može promijeniti način razmišljanja, to je skoro nevjerojatno. Kad mi istražujemo literaturu koliko vremena treba čekati otpadnik da će se vratiti, ne postoji. Jer obično osobe koja je počela takav način razmišljanja, oni su toliko zbunjeni, ta je misao toliko duboko ukorijenjena u umu, da je bez obzira koliko on pokušavao, je nemoguće promijeniti. Za tebe je možda dobro što je u Hrvatskoj malo otpadnika jer nemaš nekoga tko će te podupirati. Ti si bio iskren s nama u pravnom odboru. I nisi ti imao koga s takvim načinom razmišljanja.

Primjedba: Ovo je točno što je rekao. Svaki onaj tko je isključen kao otpadnik zbog svog drugačijeg razmišljanja ne može promijeniti um jer se osobno uvjerio što je biblijska istina a što institucionalna istina. To bi bilo zaista nevjerojatno. Zato u publikacijama Zajednice nema informacija o takvim iskustvima. To što nisam imao nikoga tko bi me podupirao u mom istraživanju i uvjeravanju ne znači da se mogu lakše vratiti na prijašnji način razmišljanja. Što se tiče onih koji su također isključeni zbog ovoga, ja takvu braću nisam imao prilike nikad upoznati niti s njima pričati za vrijeme svog istraživanja. Međutim, dok je trajalo moje isključenje komunicirao sam sa jednim bratom koji je kasnije također isključen, ali ne zato što sam ga ja naveo na takvo razmišljanje nego zato što je i sam uvidio neke pogrešne stvari u učenjima i postavkama Zajednice. Za razliku od mene, on se više nikad neće vratiti nazad kao i mnogi drugi. Iako sada u skupštini ima braće koja me potajno podupiru u mom načinu razmišljanja, meni je dovoljno to što me u tome podupire sama Biblija. No moji pokušaji da se vratim nazad ne znači da sam želio ići protiv sebe i svoje savjesti. Moj put je malo drugačiji od ostalih navodnih otpadnika.

Danijel: Ja nikoga (od otpadnika) ne poznajem. To je bio moj osobni stav prilikom istraživanja.

Stiv: Jako je zanimljivo kako Sotona može bez ikakvog (otpadničkog) društva u nama uhvatiti neki otpadnički razmišljanja. Samo zamisli, u Americi ima osoba koji same počnu istraživati i dođu do nekih zaključaka. Oni pričaju sa svojim starješinama o tome i starješine im kažu da ne smiješ ti tako to istraživati a oni i dalje istražuju. Sad su našli nekoga koji isto istražuju i tada je jako teško razmišljati da ti si u krivu. I onda kažu, nismo mi sami. I onda kad ti dobiješ takvu podršku, nema vračanja. Ti ne možeš to iščupati iz sebe jer ti si dobio potvrdu da si počeo dobro misliti. Zato je ovdje to baš za tebe spas da nema takvo društvo. To je samo jedini način da osoba koja je došla do nekog svog zaključka da može promijeniti način razmišljanja. I onda to znači za tebe, moraš ti priznati to je baš nevjerojatno da si ti to uspio (u dvije godine). Mi nemamo puno informacija povezano sa kako otpadnik može se vratiti. Mi koristimo načelo povezano s nekim drugim slučajevima. I jako smo iskusni, nažalost s nekima povezano s nemoral. Ljudi se isključuju zbog pornea. Onda mi koristimo njihove događaje i pokušamo razumjeti situacije sa otpadnikom.

Nikša: To načelo želimo primijeniti na tebi.

Stiv: To znači situaciju muža i žene. Žena je otišla. Ona je našla momka. Muž nije ljubazan. Nitko u skupštini ne razumije njene emocije. Sada ona počela živjeti sa svojim momkom. Bio je odbor. Ona se opravdavala zašto je otišla, nije se pokajala i ona je isključena. I ona je predala molbu za povratak, ali mi pitamo: “je li još živiš s momkom“. A ona: “pa nije baš, mi ne živimo zajedno, ali smo samo za vikend zajedno“. Mi oda ništa. Ona kasnije opet se želi vratiti. Mi razgovaramo s njom. Opet ona: “pa je, ali nije više ni za vikend, mi se jednom mjesečno vidimo“. Je li to napredak? Apsolutno. I onda dođemo do situacije da ona kaže: “mi se samo ponekad nađemo, ali mi ne napravimo nemoral, samo se držimo za ruke, malo poljubac, ali ništa više od toga“. I onda mi kažemo “dobro, ali to još nije to“. To znači da ona mora potpuno prekinuti s tim momkom. To je prvi korak da se pokaže da ona više ne pogriješi. I sada nakon toga moramo vidjeti stav za ono što je činila. I ona opet daje molbu i mi razgovaramo s njom i ona kaže: “je, mi više nismo zajedno“, a kad pitamo za stav, ona kaže: “pa znaš šta, nije bilo loše to što smo bili zajedno, nismo stalno bili intimni. Meni je bilo lijepo s njim. Morate razumjeti da moj muž nije bio takav, braća to nisu razumjela“ itd. Je li to pokajanje?

I sada se možemo vratiti na tvoju situaciju. Svaki put kad smo se sastali ti si imao sve manji odnos s tim stvarima (???). Ovaj zadnji sastanak prije tjedan dana je bilo povezano s tim. Ti si rekao: “Imam neka pamčenja itd, ali nemam više iste emocije. I sada ja više neću pogriješiti“. To je dobro da ti nećeš pogriješiti jer imaš taj stav. Razlog, zašto smo mi čekali, zašto smo morali tražiti još jedan termin. Nije bilo sporno, hoće li on... je li on spreman sada. Više pitanje je kako može dati jasno, što on mora činiti da on želi biti Jehovin svjedok. Jer prvi dio da mi prekinemo to što smo radili, a sada situacija što se tiče pokajanja je stav prema tome što smo napravili u prošlosti. I onda mi želimo da bude očito i jasno da za tebe ti imaš nešto jer mi nemamo priliku da imamo kontakt zajedno. Nije situacija da se mi nađemo svaki tjedan i da mi vidimo i slušamo kako si napredovao. To mi ne radimo jer nemamo skoro vremena sa braćom i sestrama, a kamo li sa onima koji su isključeni. I onda da mi tražimo što Jehova traži. Imaš li Bibliju sa sobom da pročitamo nešto...

Danijel: Nisam je ponio (zato što mi do sada nisu dali da je koristim u svoju obranu)

Nikša: Evo Jeremija 31.poglavlje 18,19:

“Čujem dobro kako Efrajim sažalijeva sebe: ‘Ti si me ukorio, da se popravim, kao tele još neukroćeno. Vrati me k sebi, i ja ću ti se vratiti, jer ti si Jehova, Bog moj! Kad sam ti se vratio, žao mi je bilo zbog djela mojih, i kad sam poučen bio, po bedru sam se udarao od tuge. Posramio sam se i ponizio, jer nosim sramotu mladosti svoje.’"

Stiv: Onda prvi dio, mi vidimo, kad on je prestao, ali kakav stav je on imao povezano s pokajanjem. Mi Danijele, kao starješine ovdje, mi pokušamo razumjeti tvoj način razmišljanja. Neki će biti pun emocija, ali to nema nikakve veze sa unutarnjim stavom. Isto tako, neki će biti s manje emocija, ali to opet nema nikakve veze s unutarnjim stavom. Ali šta je potrebno da mi vidimo što je pisalo na kraju, taj stav gađenja za ono iz prošlosti. I onda što mi vidimo ako dalje čitamo...

Nikša: Evo 20. i 21.stavak:

“Je li Efrajim mili sin moj ili dijete voljeno? Jer koliko god govorio protiv njega, opet ću ga se sjetiti. Zato se utroba moja uznemirila zbog njega. Doista ću mu se smilovati”, kaže Jehova.“Postavi sebi putokaze! Postavi sebi znakove! Upravi srce svoje na cestu, na put kojim trebaš ići!“

Stiv: Onda to znači, neki imaju više talenta da može objasniti što je u srcu. Za nas, mi pokušavamo ali bilo bi dobro da imamo neki predavač koji će prevoditi možda, jer ne razumijemo što je u srcu, da mi možemo pokazati razumijevanje, ali savjet da mi želimo tebi dati je da mi moramo vidjeti takav stav prema ovim događajima. To znači skoro... zašto? To je povezano s pokajanjem. Da si došao do situacije da si prestao misliti na taj način. Ali da mi sada dođemo do slijedeće faze. Ne samo da se više ne bavimo s tim glupostima. Ali ako mi smatramo da su to samo gluposti, jer postoji ogromna opasnost, samo da mi znamo da je to opasno za nas čak ako mi pričamo o prošlosti da čujemo samo da nekome kažeš: “pa evo zašto sam ja isključen... nije bilo zlonamjerno, samo sam mislio...“ To može staviti u njega sjeme sumnje pa sada on počne sumnjati u neke stvari. To nije bila tvoja namjera da mi počnemo sumnjajti, ali ti si dobio jedno pitanje koje je bilo baš zanimljivo vidjeti zašto. To znači, ja ne želim imati nikakve sumnje, ali ako mrziš na ono što si učinio, da te je sram što si tako počeo razmišljati. Ali ako ti jednostavni kažeš da je bilo glupo što sam isključen jer ja sam samo ovako razmišljao. OK, glupo je bilo, ali to može uništiti... jedno malo sjeme sumnje može uništiti. Zato je dobro što rijetko imamo kontakt s ljudima koji su došli do takvog načina razmišljanja. Ali dok ti nisi dobio tu informaciju od drugih ti si sam za sebe počeo istraživati s dobrom namjerom. To znamo, ali u pravcu s kojim si završio je jako opasan. Onda to znači za tebe, očito je baš savjet za napredak prema vračanju mora biti što ovdje kaže takav stav treba imati prema istraživanju. Npr. sada da smo došli do zaključka da još moramo čekati, ali nije zbog toga što mi samo mislimo da ti moraš čekati. Imamo mi baš konkretno savjet da mi tebi želimo dati. Je li to znači da ti moraš još dalje pokušati bolje objasniti tvoju mržnju prema ovom događaju iz prošlosti. To je što ti trebaš činiti u budućnosti. Istovremeno ti baš moraš baš mrziti što se desilo i problema sa tvojom obitelji jer ako supruga neće doći na sastanak dok si još isključen i ti si bio kriv što si isključen, onda ti si kriv što ona neće doći na sastanak i takva žao i mržnja ne mora biti emocija da bi je dokazao kroz suze, ali kroz ova mržnje što si uzrokovao ovu situaciju.

Primjedba: Ovo je očiti primjer gdje oni pokušavaju staviti svoje riječi u moja usta, po kojima ću izjaviti mržnju i gađenje prema svom načinu istraživanja Biblije. To me opet podsjeća na Galilea za kojega je u Probudite se! od 22.04.2003. na str. 12, pisalo:

“Budući da nije htio umrijeti kao mučenik, Galileo se morao javno odreći svojih uvjerenja. Nakon što mu je pročitana presuda, ostarjeli je znanstvenik, odjeven u pokajničku odoru, klečeći pred svjedocima izjavio: ”Odričem se, proklinjem i mrzim ranije spomenute zablude i hereze [Kopernikove teorije] i uopće svaku drugu zabludu, herezu i sektu koja bi bilo čime bila protivna svetoj Crkvi.“

Danijel: Pa ja u ovom zadnjem pismu nisam napisao riječ “mržnja“, ali sam to objasnio na jedan drugi način.

Stiv: OK, ali opet, pokušaj razumjeti...

Ante: Danijele, ti zaista... zapravo, ono što je rekao Stiv, mi ne možemo ući u tvoje srce. Zato uzimamo za pravo svakog čovjeka gdje netko više pokaže a netko manje emocija. To ovisi o našim karakternim osobinama, kako smo odrastali, okolina koja nas okružuje, mnogo toga ovisi kako ti pokazuješ svoje emocije. Ovo što ti Stiv pokušava reći ti govori da nas jako puno interesira kakvo je tvoje poimanje pojma “duboko žaljenje“ o stvarima koje su napravljene. Znači, kako bi ti nama objasnio pojam izraza... jer mi bi trebali biti osobe koje su uvjerene u tvoje duboko žaljenje za stvari koje si učinio. E sad Danijele, kako ti na svoj način vidiš duboko žaljenje. Kako bi ti to opisao? Evo, bez pisanja, čisto riječima kojima ti to možeš izraziti.

Danijel: Ja inače, od kad sam isključen pa sve do danas imam jedan osjećaj da sam stvarno pogriješio (protiv načela Organizacije). Svi događaji koji su vezani za to i događaji sa mojom obitelji su povezani s tim. Ja sam svjestan da sam svojom, kako mi žena kaže, tvrdoglavošću išao naprijed tako da sam povrijedio i vas i nju. Dobro, ovo što se dešava sa njom, to je povezano sa ovim. Ona u svemu tome na neki način više osuđuje mene što sam dozvolio da idem dokazivati nešto što me je dovelo do isključenja koje je samo po sebi prouzročilo to što nas je odvojilo od braće. Ja sam joj htio objasniti da sam sve to činio u dobroj namjeri jer sam bio u toj fazi traženja nečega, zbog čega nisam očekivao ovakve posljedice. Možda ih nisam vidio jer sam opravdavao svoje razmišljanje. Sad naravno, kad se sve to sumira i kad vidim do čega je to sve dovelo, ipak vidim da sam bio previše samouvjeren i tvrdoglav. I sad, naravno da mi je žao što nisam stao u samom početku i posvetio se nekim drugim stvarima.

Nadopuna: Ponekad je bolje biti glup i slijep nego pametan i svjestan nekih stvari. Kad si svjestan nekih loših stvari na koje bi želio utjecati, a moraš se praviti glup i šutjeti, onda je to veliki teret na leđima, a kad toga nisi svjestan onda nemaš na sebi nikakvu odgovornost ni brigu. No, ja sam je imao jer sam nakon svjesnog odupiranja ipak dozvolio da me duh onoga što piše u Bibliji usmjeri u tom pravcu. Nažalost, velika većina njih nisu svjesni nekih stvari niti ih žele biti svjesni jer je lakše živjeti u uvjerenju kako je to sve onako lijepo i krasno kako se čini.

Stiv: Mogu samo pitati, onda zašto Željka neće doći na sastanke? Zašto ona ima takav stav?

Danijel: Pa, nema ona stav da sam ja u pravu, nego je ona više puta meni kroz plač i kroz suze rekla da sam ja kriv za ovo što nam se događa. Pitala me zašto nisam mogao šutjeti i zašto je nisam poslušao kad mi je govorila da nikome ništa ne objašnjavam. Ja to nisam negirao nego sam prihvatio tu njenu opasku. Nju je najviše pogodilo to što smo se mi najednom kao obitelj osjetili da smo se našli van Zajednice. Od prvog dana više nitko ne kuca na naša vrata, nitko nju i našu kćerku ne zove ni u svoj dom. U ove dvije godine, dijete mi je bilo samo dva, tri puta na nekom druženju i to je sve. Dok je u početku dolazila na sastanke žena je primijetila da je braća i sestre izbjegavaju. Rekla je “ako si ti isključen, nismo ja i naše dijete“. To ju je povrijedilo. Ja sam sve to gledao, proživljavao i bio svjestan do čega je dovelo moj način razmišljanja.

Nadopuna: Žalosna je činjenica da su i neki fanatički Židovi prema izopćenicima pokazivali svoju odbojnost do te mjere da su izbjegavali cijelu njegovu obitelj. Možda moja braća to ne osjećaju na takav način, ali se jednostavno ne znaju ponašati u skladu sa Isusovim primjerom, pa im je lakše ne učiniti ništa dobra prema mojoj obitelji nego nešto učiniti i bojati se da su time možda doveli sebe u opasnost da prekrše neko pravilo Zajednice, npr. da me kulturno pozdrave kad me vide. Stav i ponašanje prema izopćenicima je sličan ekstremnom ponašanju kojega su farizeji pokazivali prema ljudima iz drugih naroda i to je žalosno jer su braća prisiljena ponašati se suprotno načinu kako se Isus ponašao prema takvim ljudima. Da nema takvog ekstremnog ponašanja koji vodi do potpune izolacije, onda ni ja ne bi bio prisiljen tvrditi da sam uništio svoju knjigu niti bi tražio da me prime sve dok oni sami ne shvate da griješe.

Nadopuna 2: Zanimljivo je da sam u drugom pravnom slučaju (nakon pet godina) doživio da je Prizivni odbor ukinuo odluku Pravnog odbora jer je zastupao tolerantnije gledište prema mojim istraživanjima i gledištima, pa nisu tražili da ja to uništim. Čak su rekli da oni nisu protiv mojih gledišta, ali da ih samo zadržim za sebe. Razlog tome je moja obrana i argumentacija koju sam tada iznio. Kad se analiziraju ta dva slučaja onda se vidi da starješine nisu jedinstveni pa neki koji imaju veći autoritet prisiljavaju druge da gledaju njihovim očima. Da su starješine prvog odbora bili spremni razmotriti moju obranu i tako dobiti priliku na ovu problematiku gledali očima ovog drugog odbora onda ne bi bio isključen. To samo govori o samovolji starješina, a ne o njihovoj razboritosti zbog kojih se i druga braća daju povoditi za njima što uzrokuje da se pojedinci povrijeđeni i ne dolaze više na sastanke kao i moja supruga.

Stiv: Ali, naravno, mi smo joj dali savjet, koliko ona mora doći rano da mi možemo se družiti jer ona treba društvo s nama više nego ikad prije. Zanimljivo, Danijel, mi želimo samo spomenuti, je li osjećaj koji su bili na početku prije dvije godine. Zamisli da je osoba otišla se nekom ljubavnicom i da je bila isključena. Kako će se članovi obitelji ponašati prema tom čovjeku? On je isključen. Hoće biti ljuti na njega i na grijeh koji je napravio. Rijetko će biti ljuti na starješine. Njima će biti žao i primit će utjehu od starješina. Ali ako osoba misli da je njemu učinjena nepravda, na taj način on će otrovati i govoriti protiv starješina koji su napravili nepravdu. Onda to znači, bez obzira kakav stav imaš sada, je si li svjestan kakav stav imaju članovi obitelji. Je li oni smatraju, da je bilo dobro što si bio isključen, ti si to zaslužio, jedva čekam da ti ćeš promijeniti svoj stav. Razumiješ. Je li imaju takav stav? Jer sada, to je više retoričko pitanje, jer ako si bio isključen i oni se ponašali kako Biblija kaže, oni neće znati zašto i oni će samo očekivati dok Jehova kaže da se opet mogu s tobom družiti, i tada će biti velika radost. Ali kada neki više pokazuju ljubav prema obitelji nego Jehovi onda počinju na krivi način razmišljati. I onda to znači, na početku nije bio taj stav da si ti otpadnik i da je pravo to što si bio isključen.

Primjedba: Izreka “dok Jehova kaže“ – ima smisao da se njihovim sudskim odlukama dade Božji pečat. Oni time sude u ime Boga i misle da time vrše službu za njega. Ukoliko sude po Božjim mjerilima, onda je to zaista hvalevrijedna služba, ali tamo gdje žele sprovoditi svoju pravednost, njihove odluke mogu doći u sukob s Božjim mjerilima. U ovoj spomenutoj situaciji oni žele da i svi članovi moje uže i šire obitelji prihvate njihovu odluku o isključenju kao ispravnu. Starješine su bili toliko uvjereni u moj grijeh da nisu vidjeli gdje u svemu ovome oni griješe.

Ante: Taj pojam “duboko žaljenje“ ovisi o tome koliko si svjestan štete koju si napravio. Nije problem što si ti bio isključen zbog otpadništva. Ti imaš svoje vjerovanje. To nije vjerovanje koje mi vjerujemo. Ti si po tome druga religija. Ti voliš Jehovu i Isusa Krista, ali nisi Jehovin svjedok po vjerovanju.

Primjedba: Zanimljivo je da je ovom gornjom izjavom ovaj starješina potvrdio da sam ja pravi kršćanin iako sada  nisam 'Jehovin svjedok' po (institucionalnom) vjerovanju. Što je važnije biti pravi kršćanin ili se smatrati članom Jehovinih svjedoka. Svaki član Zajednice se može smatrati Jehovinim svjedokom sve dok ispunjava određene kriterije i živi po njenim pravilima i vjerovanjima, ali to ne znači da je time i pravi kršćanin. Zato je važnije biti pravi kršćanin pa makar te gledali kao otpadnika nego samo biti član Zajednice i zvati se Jehovin svjedok. Kad govore o šteti koju sam napravio onda smatraju da sam vjerojatno negativno utjecao na druge. Za Isusa se isto moglo ustvrditi da je napravio mnogo štete drugima jer im je otvarao oči da vide pravu sliku organizacije pod kojom su služili Bogu. Šteta je bila u tome što su vjerski vođe izgubili one članove koji se više nisu dali voditi po njihovom riječima nego po duhu Božje Riječi. Ti članovi su ih donekle poštivali zbog njihove vjerske službe, ali su svoju isključivu odanost dali Bogu i njegovom Sinu. Osim toga, moja supruga je nakon mog isključenja dolazila na sastanke, ali kad je vidjela i osjetila kako se drugi ponašaju prema njoj i kakvom argumentacijom starješine brane svoj stav i svoje postupke, onda je prestala dolaziti, ali starješine ne vide da su oni izazvali štetu a ne ja. U biti, kao što sam već naveo, ja uopće nisam trebao biti isključen da su ovi starješine postupili kao Prizivni odbor u kasnijem slučaju. No sve se ovo izgleda trebalo dogoditi da se vidi kako starješine podržavaju svoju samovolju u obrani svojih stavova protiv kojih sam s razlogom prigovorio.

Ante (nastavak): Prema tome, nisi ti bio neki razbijač i arogantni gunđija koji piše pamflete. To je nama drago. ...Ponos nije loša osobina ali je se mora kontrolirati. Svjesnost da nešto znaš je dobra osobina, ali ako ide da se izdiže iznad ostalih onda postaje štetna. Ako sam svjestan da sam kriv, ja mogu reći ženi: “Slušaj, ja sam napravio veliku glupost i kriv sam i te starješine ništa nisu krive. Oni su mi puno pomagali. Mi smo imali razgovore koji su trajali po par sati“. Onda bi supruga trebala razumjeti, možda je čak i sram zbog drugih. Ako je svjesna da starješine nisu krive i da si ti sam svjestan koliku si napravio štetu, u tom slučaju će biti spremna na suradnju sa starješinama. Neće biti na njih ljuta. U početku tako nije bilo. Jer nije bila ljuta, jer to nije dobro razumjela. E sad, ti se mijenjaš, ali šteta, umjesto da je bilo samo na isključenju i prekidu komunikacije, ona se produbila, zbog određenog stava. Sad nakon dvije godine, šteta je poprilična.

Primjedba: Ni učenik Stjepan nije bio razbijač i arogantni gunđija, ali je bio svjestan nekih novih saznanja koje je želio podijeliti sa članovima svoje zajednice i njihovim vjerskim učiteljima. Nitko se “nije mogao suprotstaviti mudrosti i duhu kojim je govorio“, pa su ga doveli pred Sudbeno viječe pod optužbom da govori “protiv svetog mjesta i protiv Zakona“. Tada je on pred tim vijećem objasnio što Sveta Pisma govore o povijesti njihove Zajednice. Objasnio im je tko se kroz cijelu povijest Izraela ponašao protiv Zakona i tko je kaljao sveto mjesto što oni nisu mogli osporiti. Ali kad je rekao da se i oni kao i njihovi praoci još uvijek “opiru svetom duhu“, onda ih je to naljutilo jer se po njima uzdigao iznad ostalih. Kad je na kraju rekao da vidi otvoreno nebo tj. ono što oni ne mogu vidjeti onda je ispalo da je on veći pravednik od ostalih pa čak i od Vrhovnog svećenika. I ja sam tako rekao da vidim neke stvari koje ostali, pa čak i članovi Vodećeg tijela još ne vide i to im je bio znak da se ponosno uzdižem iznad njih čime sam (kao i Stjepan) narušio odnos s organizacijom koju oni vode.

Ante (nastavak): Dubina žaljenja je u tome da vidiš koliko ti to možeš popraviti – taj narušeni odnos s Jehovom, svojom suprugom i s nama. Mi ti ne možemo reći što moraš napraviti da to popraviš, ali ti si osoba koja može razumjeti te stvari i koja može to popraviti. Ti pišeš autobiografiju i sad kad bi je netko našao, kako bi ti opisao ovaj dio života. Je li bi to bila stvar gdje si malo zabrazdio ili zaista shvaćaš koliko je zaista bilo štete koju si s tim prouzročio i do čega je sve to dovelo.

Nadopuna: Ova knjiga 'Pred istražnim sudom' je ta autobiografija koju sam ja u međuvremenu pisao, ali im nisam dao do znanja o čemu pišem. Njih sada zanima kako bi ja opisao ovaj dio svog života i da li bi onaj tko bi tu knjigu našao i pročitao stekao dojam da sam ja toliko zabrazdio da sam prouzročio štetu sebi i drugima. Koliko god ova knjiga može naštetiti nekima, vjerujem da može pomoći svima koji otvorena uma čitaju Bibliju i služe Bogu.

Nikša: Da li bi to bila samo crtica ili samo jedno poglavlje.

Ante: Kad bi Noemi našla tvoju knjigu, što bi mogla zaključiti? Ok, ti si knjigu uništio i nje više nema, ali jednog dana ona nađe tvoju autobiografiju. Što će naći o ovom dijelu tvog života? 

Stiv: Nije samo da ti je bilo teško što nisi imao društvo braće, ali u povezanosti tvojih emocija sa odnosom s Bogom. Tvoja žena je u početku stalno pitala, “kad će te ga vratiti nazad, on je meni objasnio sve, da nije razumio tu situaciju, da mu je žao, pa zašto ga onda ne primite, što čekate...“ Ona razmišlja da si ti doživio nepravednu osudu i ona ne može nositi tu nepravdu od nas. Je li ona zahvalna da smo mi tebi pokušavali pomoći ili da te samo gnjavimo? Kako će to izgledati jednog dana kad budeš primljen? Za nju će biti jako teško, jer ako će se ona samo vratiti kad ti budeš primljen, ona može očekivati da će braća imati jako krivo mišljenje o njoj jer je odlučila da će podupirati svog muža a ne Jehovu. (Stražarska kula 15.11.1977).

Danijel: Nije baš tako, jer ona je rekla kad bi mene i primili da ne bi mogla tek tako odmah doći na sastanke.

Nikša: Onda joj je stanje teško. Želim ti samo pokazati uvjerenje da se ni mi u našim razmišljanjima ne osjećamo tako lako. Izražavamo Jehovin stav kojeg je ostavio tu u 20. stavku s nekoliko retoričkih pitanja i ovdje kaže: “zato se utroba moja uznemirila zbog njega“. Tako i kod nas zbog tebe, ali Jehovi nije nejasno šta treba raditi i zato mu u 21.stavku kaže: “Postavi sebi znakove. Uspravi srce na cestu, na put kojim trebaš ići!. Vrati se...“ To možeš i ti uraditi. Ti nisi s isključenjem prestao biti poglavar, otac i suprug. Ti se možeš jasno postaviti u svom životu i više ne istražujući stvari koje si istraživao dosad, nego kako svojoj obitelji postaviti znakove, putokaze da bi oni ozdravili.

Stiv: Kad mi pričamo sada o tvojoj ženi i kćerci i to što ona ne dolazi na sastanke ti imaš neki drugi ton (glasa) i riječi nego kad pričamo o istraživanjima. Kužiš. Onda to znači mi možemo primijetiti što to znači da ti je žao. Tebi je jako žao zbog žene... to mi vidimo... to odmah mi upijamo. Ali povezano s događajima i načinom razmišljanja mi nemamo taj isti osjećaj da to tebe boli što si napravio Jehovi. Zato mi koristimo ovu priliku, koliko smo mi dugo razgovarali o tome, da ti možeš vidjeti šta Jehova očekuje i šta mi očekujemo. Mi nemamo upute o tome kako.  Onda da mi imamo povjerenje da si ti prestao s takvim razmišljanjem, to za tebe treba biti veliki, veliki korak naprijed da ti si uspio da mi ne smatramo da se ti držiš još otpadničkih razmišljanja. Ti si napredovao, ali fali još taj stav prema tvojoj prošlosti. Ako mi imamo nečiji stav da mu se gadi ono što je radio onda se on može jednostavno vratiti. Kršćani moraju općenito imati takav stav prema lošim stvarima. Ali sada mi ne možemo očekivati da ti samo kažeš da je to tvoj stav.

Primjedba: Ponovno me žele uvjeriti da sam svojim stavom i načinom istraživanja Biblije povrijedio Jehovu, što ja nikako ne mogu prihvatiti. Jehovu mogu povrijediti samo ako ljudsku riječ stavim iznad Njegove. Zato oni u meni ne mogu vidjeti one emocije koji bi bile povezane sa tugom i žaljenjem što sam povrijedio Jehovu. Da sam njih kao starješine više poštovao od Jehove, onda bi vjerojatno pokazao svoje emocije prema njima. Naime, ja sam osjetio kako sam ih povrijedio svojim stavom dok su oni svojim stavom pokušali pokazati koliko im je stalo do mene. No, emocije su izostale jer sam prije svega uvidio kako im je više značila pokornost slovu zakona i slijepa odanost organizaciji koja traži bespogovornu poslušnost nego služenje Bogu svojim razumom.

Danijel: To je više racionalno razmišljanje vezano za ovo. Što je crno – bijelo; zlo – dobro; moj stav prema tome. Ja ga mogu izraziti racionalno svojim riječima. Ne znam koliko tu mogu emocije koje ponekad ne mogu ispoljiti na pravi način, ali način razmišljanja kojeg sada imam i kojeg sam vama želio prezentirati je taj koji pokazuje da u svemu tome ima emocija. Razum i srce mogu biti suradnici. Naravno, srce bez razuma nema smisla. Kad ja znam gdje sam pogriješio uključim razum i kad sam razumom shvatio gdje sam i kada sam krenuo tim putem i do čega me to dovelo i sad sam razumom išao sve to sagledati u jednom drugom svjetlu kroz publikaciju Zajednice, onda vidim gdje sam pogriješio (prema organizaciji a ne prema Jehovi). Ja vam na takav način želim reći to što je sada u meni.

Stiv: Ali što se tiče, kad smo mi čuli povezano sa suprugom koliko ti je teško s emocijama, mi vidimo neki način da ti možeš pričati i to izražavati drugačijom artikulacijom glasa po kojoj mi možemo razumjeti što srce kaže. I nismo došli do toga sada nego i prije. Htio sam da razmišljaš da mi koristimo ovu priliku da ti damo jasnu uputu što ti trebaš činiti. Ima razloga što ovdje ima troje starješina jer kad duh vodi stvari onda je sve jasno za nas jer mi imamo Božji duh i Božji blagoslov na taj način. Možda je tebi to teško razumjeti jer opet mi ne možemo očekivati Božji blagoslov jer ti nisi dio njegovog naroda. Ali koliko ti možeš pokušati imati povjerenje da mi znamo da ti možeš to pokazati. Znamo da svi grešnici mogu to dokazati. Duh će dobro otkriti da mi to vidimo. Ako mi vjerujemo u Jehovu onda vjerujemo da duh to može, jer ako smo mi pod duhom i pod molitvom onda mi smo to vidili. Mi ne možemo raditi protiv svetog duha. Zato mi možemo samo dati upute da duh može otkriti stvari, da ti možeš sam sebe istraživati i razmišljati o tome što smo mi pričali uz Božji duh. Na taj način moli se za taj pomoć da vidimo kako Jehova vidi tvoje srce što ćeš napraviti ali samo da ti vidiš. Mi nismo blokada, niti smo prestrogi i ne očekujemo nešto što je nemoguće. Jer mi vidimo sada... Meni je jako drago kad mi smo počeli pričati o nekim drugim stvarima, ja vidim kako ti možeš pokazati nešto što sam tražio. U tom smislu, to nije bila neka velika emocija, ali se vidjela neka promjena u glasu. I mi te molimo da ponovo sagledaš cijelu situaciju i ako trebaš istraživati što to znači pokajanje. Ti nisi glumac, mi to vidimo. Nećeš ti glumiti nešto što nije.

Primjedba: I Sanhedrinski suci su u svom postupku protiv apostola mislili da se u svom odlučivanju vode od Boga jer su u svojoj pravednosti zastupali Božji Zakon. Samo je jedan od njih tražio da se apostole pusti na miru bez obzira što objavljuju novo učenje. No, Vodećem tijelu u ovakvim postupcima protiv navodnih heretika se nitko od starješina ne smije tražiti da ih se pusti na miru. Kad bi bilo koji starješina stao na stranu onih koji objavljuju neko novo učenje bili bi i sami isključeni iz Zajednice. Prema tome, ovi starješine koji mi sude pošto poto žele dokazati da mi sude u ime Boga i njegovih mjerila. No, da li sve ovo do sada navedeno u ovoj raspravi može dokazati da njih vodi Božji duh ili je riječ o njihovom misaonom stavu pravednosti kojeg su uskladili s stavom Vodećeg tijela? Iz koje pozicije oni prosuđuju moje riječi – da li iz Božje perspektive ili organizacijske?

Nikša: Inače bi nastojao na neki drugi način i drugačiji put približiti se nama. To si što jesi. I na temelju toga, brat je to lijepo ilustrirao kroz načelo osobe koja je učinila nemoral. Je si li vidio kakva je to gradacija i na temelju toga mi nismo dobili uvid da je pokajanje popraćeno potpuno sa djelima. Ako se to može usporediti, ne znam, sa okorjelim kriminalcem ili lopovom koji dolazi u Jehovinu organizaciju. On bez da mu itko kaže što treba raditi, on odlazi mnogim ljudima koje je strašno povrijedio i oštetio i na neki način ispravlja stvari i približio se ljudima kojima je napravio štetu. U tom smislu, mi smo samo ljudi. Mi moramo očima i ušima vidjeti. Pomozi nam da to drugi put razumijemo bolje.

Stiv: To znači za tebe, posao za tebe da razmišljaš o tome. Nadam se da ovo nije bilo nejasno. Možda može biti da ti si mislio da si ti to pokazao i pisao. Pa kako ću ja na neki drugi način. Jer mi istražujemo to da si ti to napravio od prvog pisma, ali baci takav način razmišljanja. Opet se vrati na početak. Nije bitno što si rekao i kako sam nešto napisao. U biti kakav stav imam prema tome.

Ante: Razgovor koji je bio prije godinu dana. Ja se sjećam. Dan ti je savjet što bi trebao napraviti sa tom knjigom. Prošlo je određeno vrijeme, ali u zadnjem razgovoru si naveo da to nisi bacio. Mi nemamo pravo reći što ćeš ti napraviti. Ali na neki način kad ti kažeš da je to uspomena koja te emotivno veže za neki period života. Kad smo mi zadnji put čisto na temelju toga razgovarali, mi bi rekli: “slušaj, taj čovjek teško iskazuje emocije“ ali na emotivnoj vagi između primanja i obitelji i neke uspomene važnija ti je uspomena nego te stvari. Ti kažeš da sada zapravo na sve to gledaš kao na smeće da bi pridobio Krista. I sad, je li smeće to što si tu napisao, je li smeće što si to bacio, ili je smeće to zapravo što si općenito napravio. Ako gledaš da je dio tvog života gdje si nešto napravio toliko štetan i da trebaš izbaciti to od sebe da bi pridobio Krista. To je jedna stvar. Sad možeš ići korak dalje možda misleći da je to zapravo to, ispričati se svima nama. Druga stvar je kad ti shvatiš, zapravo možda sada i shvaćaš kolika je šteta nastala sa suprugom, koja je na neki način ljuta prema starješinama. Možda! Imaš (tjelesnog) brata koji je naš kršćanski brat, koji isto na neki način čudno gleda na starješine. Imaš sestru Esteru koja uvijek dođe na sastanak prije (supruga) Ivana. Ne znam da li postoji neki razlog. On dođe zadnji sekund. Uvijek ima neki stav koji je nekako malo, reklo bi kao neki fajter, ne znam zašto i ne znam protiv koga. Gledaj, ti ne odgovaraš za njegove prijestupe, ni za njegove grijehe i za njegove postupke. Svatko odgovara za svoje. Ali činjenica, naš odnos i naš neki doprinos može biti u tome da odnos bude bolji prema nekima a prema nekima lošije. Ne možemo mi tebe nagovarati da uvjeriš Ivana da bude drugačiji prema ovome, ili uvjeri Esteru ili brata. Shvaćaš li. To nema smisla. Ali ti moraš razumjeti da je sigurno tvoje isključenje djelovalo na odnos unutar obitelji prema starješinama. U najmanju ruku, ne da oni nas mrze nego mogu razmišljati kako smo nerazboriti. Mogu reći: “Pa Danijel nije otpadnik, on nije takav“. Razumiš. Jer kad je bilo pitanje pravnog odbora, ti nisi osoba koja je praktični otpadnik u smislu pokazivanja buntovanog stava, nepoštivanja. Ti si osoba koja bi htjela ostati dio Jehovine organizacije. Čak ako ne bi ništa nikom govorio, ako treba, samo bi šutio. Ali ti vjeruješ u druge stvari. Ti nisi Jehovin svjedok. Razumiš. Ti nisi loš čovjek. Ti si pun ljubavi i brige. To što si možda teže iskazuješ emocije, Stiv kaže, kad pričaš o Noemi i Željki, ti pokazuješ emocije. OK. To je razumljivo. To je tvoja obitelj. Emocije koje su tu kad pričamo o obitelji su drugačije nego kad pričamo o nekom učenju. To je logično. Razumiš. Ali jedan stav kad znaš da, ne želja za dubokim proučavanjem koju si ti pokazao. Mi to cijenimo. Nemoj to ubijat, tu željom za dubokim proučavanjem. To je dobra osobina. To nije bilo sporno da si bio isključen. Nisi ti želio produbiti odnos sa Jehovom pa si zbog toga bio isključen. Shvaćaš li. Jer čovjek kad želi produbiti odnos s Jehovom, on će ga sigurno i produbit. Jer to je cilj koji Jehova želi i on će dati duha u toj stvari. Stvar koja je došla do toga nije bilo to. Ti si možda imao tu želju. Ali ako si to išao raditi (neovisno) bez njegove organizacije, bez onoga koga je on postavio kao neki autoritet u tim stvarima, kao kanal, onda si ti na takav način narušio odnos s njim (s Bogom) i više ne možeš imati opravdanje za svoje isključenje. I sad ti moraš razumjeti, zapravo, da nije bilo to što ti želiš duboko proučavati. I super je kad bi ti sutra i cijelu vječnost, kako se kaže, proučava sve do jutra. To je izvrsna stvar. I to možda neki ne rade. Možda čak ni neki starješine. Ali to je njihova stvar. I zato nije to dovelo tebe da budeš isključen. Možda te je dovelo tvoj ponos, tvrdoglavost. Možda zanemarivanje onoga što je Krist radio. Jedna od Kristovih stvari koja mu je pomogla da bude siguran kako treba je služba propovijedanja. On je želio ono što je naučio s drugima podijeliti. On je znao zapravo da Jehova ima organizaciju zbog jedne važne stvari. Ajmo mi biti realni. Ja svašta mogu doživjeti u organizaciji. Mogu doživjeti da me prevare, mogu doživjeti i blud, pedofiliju. Svašta mogu doživjeti ili čut. Ali ja nisam u njoj zbog toga. Ja znam da Jehova ima organizaciju da bi se poučavao narod i da bi se izvršilo djelo propovijedanja. I zbog toga je ona tu. I zato sam ja tu. I sada ako ja znam da bilo što može narušiti odnos mene i Jehove i kad ga želim produbiti, ja ga neću nikad produbiti na način da sam činio nešto u tom pravcu pa sam zastranio. Jer čovjek kad želi nešto produbiti... ti znaš kad si gledao filmove kad se buža nafta. Kažu da prije toga možda budu velike naslage plina, sve leti u zrak. Shvaćaš li. Možeš naći nešto, a možeš naći samo plin. Ali imaš neku indikaciju. Ti si isto imao neku indikaciju. I sad dođe nešto... ono što si nam zadnji put pričao. Nešto si mislio ovako pa je kasnije baš došlo takvo objašnjenje da je to tako. To ti je bio vjetar u leđa. “Ja sam u pravu“. Vidiš. Shvaćaš li. Čovjek koji je produbio odnos s Jehovom on zna da je to što se dogodilo baš sotonska stvar. Ne objašnjenje, nego Sotona može to dobro iskoristiti jer si bio u pravu u krivim stvarima, a to je što si nešto smatrao ispravno van Jehovine organizacije, pa neka se to pokazalo dobro.

Primjedba: Kako ovo protumačiti? Kaže da sam bio u pravu u vezi određenih objašnjenja i da moje objašnjenje nije sotonska stvar jer se pokazalo dobro tj. točno, ali da Sotona može tu “istinu“ dobro iskoristiti protiv mene jer sam je prihvatio prije vremena čime sam izašao izvan okvira kolektivnog uma Jehovine organizacije. Odnosno, ja sam pogriješio što sam to objašnjenje smatrao ispravnim u vrijeme dok je Vodeće tijelo o tome šutjelo ili je imalo pogrešno objašnjenje. Po ovome izgleda da mi ne smijemo prihvatiti ništa što je dobro ukoliko je to proizašlo izvan “organizacije“. Moguće je da naša Zajednica zbog toga ne želi prihvatiti neke biblijske “istine“ jer su one proizašle iz drugih kršćanskih zajednica, pa se čvrsto drže svoje “istine“ unatoč prigovorima nekih svojih članova. Nelogično mi je da ja, zbog nekih “istina“ koje bi trebale unaprijediti duhovno stanje ove kršćanske zajednice, nisam mogao više biti član “organizacije“.

Zamislimo da netko samostalno istražuje i otkrije lijek koji može biti svima dostupan pa čak i besplatan, te ga počne uspješno primjenjivati na sebi i drugima. Obični ljudi će tog čovjeka cijeniti zbog toga, dok će ga određeni krugovi ljudi osuđivati zato što taj pripravak još uvijek nije priznat od zdravstvene organizacije. To što je učinio pokazalo se dobrim, samo što je u tom trenutku narušio reputaciju onih koji se smatraju ovlaštenim liječnicima i znanstvenicima. No, cijeli je svijet pod vlašću raznih korporacija koji u svojem interesu preuzimaju vlasništvo nad svim prirodnim bogatstvima kako bi na njima gradili slavu, reputaciju i materijalnu korist, tako da je i ono što je nekad bilo besplatno i svima dostupno sada u njihovoj nadležnosti i pod njihovom kontrolom.

Umjesto da sebe i druge članove skupštine vidi u kontekstu prve kršćanske skupštine, ovaj starješina na ovo gleda kroz ustrojstvo jedne firme ili korporacije. To mu je prihvatljivije gledište jer je i sam vlasnik jedne firme. No, zamislimo kad bi on kao direktor firme “Deltron“, koja distribuira i montira “Michibushi“ klimatizacijske uređaje, dao otkaz jednom radniku koji je uočio neke nepravilnosti i došao do zaključka kako da se klima uređaji poboljšaju u smislu manje buke, manje potrošnje i veće učinkovitosti a time i bolje konkurentnosti na tržištu. On kao direktor bi mu rekao da nije njegovo da misli nego da samo radi i montira klime. Kao razlog otkaza bi naveo da se on kao običan radnik usudio govoriti o nečemu što je u nadležnosti Upravnog odbora svjetske firme “Michibushi“ te da je to izvan politike firme “Deltron“ u kojoj je zaposlen. Po tom pravilu njegov radnik više ne može biti zaposlenik njegove firme pa makar se njegove ideje pokazale dobre. Kad bi se takvo nešto pročulo, onda bi se moglo desiti da direktor “Michibushija“ raskine ugovor s njegovom firmom Deltron jer koči razvoj tih elektro-uređaja. Politika svih vodećih firmi je da pronađe one ljude koji bi doprinijeli povećanju spoznaje i napretku, dok politika nekih religija i društvenih uređenja koči taj razvoj i napredak kako bi lakše upravljali masama ljudi. Iako je Zajednica svoje uređenje zasnovala na temeljima korporacije za proizvodnju i distribuciju publikacija na biblijskoj osnovi, ona je svojom politikom doprinijela da se koči duhovni razvoj pojedinaca izvan njenog kalupa. Od članova se očekuje da samo rade, odnosno da samo propovijedaju ono što im je prezentirano preko raznih tiskanih, audio i video izdanja, a ne da misle svojom glavom, čime se ujedno koči i duhovni razvoj i reforma cijele Zajednice. Očito je politika Zajednice protivna izvornom duhu kršćanstva, pa Gospodar duhovne hrane može raskinuti ugovor s takvim zastupnicima.

Kao drugo, ovaj mi starješina predbacuje da sam zanemario službu propovijedanja koju je Isus obavljao, a u biti on zanemaruje činjenicu da sam ja u svemu slijedio primjer Isusa Krista. Za Isusa je rekao: “On je želio ono što je naučio s drugima podijeliti. On je znao zapravo da Jehova ima organizaciju zbog jedne važne stvari“. No zanemaruje činjenicu da je Isus uzeo tu slobodu da unutar te Jehovine zemaljske organizacije Bibliju stavi iznad ljudskog autoriteta što se nije dopalo istaknutim vjerskim vrhovnicima. Naime, Isus je pred svojim učenicima pokazivao stav relativne podložnosti prema svećenicima i vjerskim učiteljima. Bio je slobodan govoriti protiv učenja i pravila svoje Zajednice koja su odstupala od duha Božje Riječi. Ako treba slijediti Krista u svemu, onda ne može govoriti da sam zanemario ovo što je i Isus radio jer sam i ja poput njega zastupao Božju Riječ pred vjerskim vođama kojima sam govorio tj. objavljivao stvari povezane sa duhom onoga što Biblija zaista uči. Ja sam tu pokazao Isusov stav i njegov način razmišljanja. Što bi bilo da sam to objavljivao javno pred svima kao Isus pred cijelom svojom zajednicom? Vjerojatno bi oni zauvijek zatvorili mogućnost da budem član njihove Zajednice kao što su to učinili židovski vjerski vođe s Isusom. To me ne bi pogodilo. Ovako sam šutio pred drugima pa sam za sobom ostavio mogućnost da budem vraćen nazad kako bi  mogao slobodno komunicirati sa svojom braćom s kojom sam uvijek imao dobre odnose. Što će se nakon toga odvijati, to zna sam Bog jer neću moči dugo šutjeti.

Ante (nastavak): Ista stvar... sad uzmemo te odnose kad se neka sestra želi udati za neku osobu iz svijeta. Čak ta osoba postane Jehovin svjedok, možda bude i starješina. Ali ona je pogriješila... Ona nikad ne bi smjela reći: “slušaj, znaš, ipak ako je to pravi čovjek on će zavoliti Jehovu“. Ok. On će biti takav, ali ti si se udala za njega kao sestra. Ti si pogriješila.

Stiv: Buntovnici! Buntovnički stav koji je opet može vratiti.

Ante: Shvaćaš, buntovnički stav prema Jehovinim učenjima. I sad zamisli tu situaciju. U ovom slučaju zamisli, taj muž koji počne duboko proučavati Bibliju, shvati da je njegova žena prevarila Jehovu. Kužiš. I onda automatski ona mora imati gađenje prema onome što je napravila. I sad. Ti si želio napraviti stvar koja je dobra, a završila je tako s posljedicama, a posljedice su sve što si napravio. To te je dovelo da budeš izvan organizacije. Sada, šteta koja je nastala... znači imaš suprugu, imaš starješine u skupštini, imaš braću u skupštini koja sigurno vole tebe i tvoju obitelj i svi bi htjeli da budeš primljen. E, šta sad ti moraš napraviti? Možda, ako imaš priliku da razgovaraš s Ivanom, a vjerojatno imaš tu priliku. Možda vas drugi viđaju da šetate zajedno. Obiteljski odnosi se ne ruše zbog isključenja. Pitanje je da li je netko razborit i razuman i sluša šta taj “rob“ kaže da to treba svest na minimalnu mjeru, ovisno o kojim stvarima. A onda kad već imaš priliku da pričaš sa članovima obitelji, da im možda ukažeš na to što si zaključio zašto si isključen. Razumiš! Da nemaju neispravan stav možda prema starješinama u tim stvarima.

Nikša: Inače mogli bi u skupštini zaključiti: “Eno, eno ga kako se bahati.“ Može netko kazati: “Bahati se pa usred skupštine razgovara sa svojom obitelji“

Nadopuna: Ja kao isključena osoba nisam smio na sastanku razgovarati niti se obratiti čak ni članovima svoje šire obitelji – majci, bratu, sestri i njenom suprugu, niti su se oni smjeli meni obraćati. Već u samom početku se na mene i članove moje šire obitelji gledalo kroz povećalo, da bi se vidjelo koliko mi svojim ponašanjem prihvaćamo i podupiremo njihovu odluku.

Stiv: Ali što se tiče članovi obitelji. Možda ti nisi stavio u njih ovaj stav, ali si to možda podupirao. Isto tako, činjenica šta se tiče stava, da more biti jasno, da mi smo dobili, tj. ja sam dobio direktno od brata Sydlika. On je rekao da “vjerni i razboriti rob“ su dobili zadatak za Božje stado. Oni imaju autoritet. To znači, on kaže:

“Ako mi smo rekli da ne smijemo više plavu košulju nositi, kao Jehovini svjedoci moramo biti poslušni. I ako mi kažemo: “Gdje to piše u Bibliji da ne smijemo nositi plavu košulju“? Nigdje, ali vjerni i razboriti rob ima autoritet.“

To znači da oni imaju autoritet da kažu da mi ne smijemo više nositi plavu košulju. Jer u Bibliji ne piše ni da moramo nositi plavu košulju. Zato oni nisu išli protiv Biblije jer to ne piše u Bibliji, ali oni imaju autoritet u nekim drugim stvarima. U tom smislu jako je teško stav za proučavanje gdje netko kaže za činjenice o vjerni i razboriti rob: “Pa gdje to piše u Bibliji?“ Jednostavno, oni imaju pravo ako mi priznamo da je to Božji kanal. On (Daniel Sydlik) je htio pojednostavniti stvari. Nema više istraživanja na taj način. Oni imaju pravo. Što onda mi moramo činiti? To je ono što Bog od nas očekuje. I onda kad imamo dobar “rob“, dobro vodstvo i onda kad mi to prihvatimo mi smo sretni. Nismo slijepi, nismo ništa. I kako sam to rekao prije na početku, sva sreća što ovdje nema taj krug otpadnika. To je za tebe spas što si izoliran od njih. Ja bi želio da ti shvatiš ovaj razgovor. Za mene je što smo pričali jako pozitivno, jako, jako pozitivno što si ti uspio. To su neke stvari koje nismo očekivali za dugo.

Primjedba: Primjer Rakabovaca u vrijeme proroka Jeremije pokazuje da su oni odbili prihvatiti piti vino iako im je prorok Jeremija po Božjem nalogu dao da piju. Oni su to odbili iz poslušnosti prema svom praocu kojemu su dali zavjet da neće piti vino. Jehova preko proroka nije tražio da oni moraju piti vino, nego im je samo ponudio. Oni su to odbili jer su imali svoj razlog. Jehova je poštivao njihovu odluku i njihovo pravo da sami odlučuju o tome, tako da niti jedan ljudski autoritet nije mogao njima zapovjediti suprotno (Jer 35:1-11). To pokazuje da ni Jeremija kao Božji glasnogovornik nije imao pravo da nameće pravila koja nemaju oslonac u Božjem zakonu. To što nigdje u Zakonu nije pisalo da se mora ili ne mora piti vino, nije značilo da on ili neki drugi vjerski autoritet donese svoju obavezu ili zabranu koju svi moraju poštivati ili da nekoga tko ima svoje izričito mišljenje po tom pitanju prisile da ga promijeni. To čak ni Jehova ne zahtijeva. Prema tome, Zajednica nema pravo koristiti svoj autoritet da nameće zapovijed ili zabranu oko nečega o čemu Biblija jasno ne govori, a kamo li da “više ne smijemo istraživati Bibliju na taj način“ odnosno neovisno od izjava i tumačenja Vodećeg tijela. Takva zabrana je čak protiv uzvišenih Božjih načela koja su jasno zapisana u Bibliji, jer upravo takva zabrana uz slijepo slijeđenje ljudskih učenja i pravila dovodi do onoga što je Isus rekao: “Pustite ih! Oni su slijepi vođe. A kad slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.“ (Mt 15:14). Ljudsko vodstvo je potrebno ali ne na način da se podređenima zabrani da koriste svoje oči razuma. Koristiti oči razuma ne znači vidjeti i šutjeti, nego vidjeti i drugima dati na znanje kako bi se izbjegla zamka. Biblija je puna primjera onih pojedinaca koji su vidjeli i govorili i to im se uzelo za dobro. Meni se uzelo za zlo što sam progovorio o onome što sam vidio da je dobro pa je bilo za očekivati da će oni posebnu pažnju obratiti procesu preobrazbe mog uma. No da li sam ja mogao tek tako zatvoriti oči pred činjenicama? Vjerojatno ni oni to nisu očekivali, ali su zato tražili da ja priznam njihov autoritet i njihov stav.

Nikša: Stvarno o otpadnicima (u publikacijama zajednice) ništa ne piše koji je proces njihovog vračanja. Nemamo nikakvu pomoć u vezi toga.

Stiv: To znači, nikakve informacije direktno nego indirektno. Oni [Vodeće tijelo] koriste stvari da kad ljudi imaju problema propovijedanje, kad ne vole ići baš od vrata do vrata, dobiješ samo par misli povezano sa omalovažavati važnost toga i to je dovoljno šta oni moraju činiti i biti poslušni vjernom i razboritom robu i Jehovinom zakonu. To nije ništa direktno ali može biti indirektno. I onda često ja pitam, možda posle sastanka kad čujem da braća ili sestre da daju komentar koji je meni čudan, ja pitam “jeste li ikad čitali to ovdje“.... Oni kažu: “pa nisam“, onda ja kažem: “to nije naš stav“. To je jako zanimljivo za mene, a to može i za tebe isto. Mi koji smo bili odgajani u istini i koji čuli samo istinu i koji smo se stalno družili s duhovnim ljudima, mi dobijemo sluh o istini. I mi se ne želimo družiti s onima koji pričaju stvari koje nisu u skladu sa tom istinom jer i mi možemo početi onda misliti drugačije i imati drugačiji dijalekt i izgubimo sluh za istinu. To je oprez. Odmah mi znamo da to nikad nismo čuli. Nije da nismo proučavali ali ima nešto tu čudno.

Nikša: Ti ako netko nije savršen u hrvatskom jeziku ti imaš sluh da to primijetiš...

Primjedba: Po ovome bi i svi katolici koji su rođeni i odgajani u toj zajednici mogli imati sluh za “istinu“ kakvu su spoznali od svojih duhovnih učitelja. Kad čuju što im žele reći Jehovini svjedoci (otpadnici od katoličke crkve), oni bi odmah osjetili da to što čuju nije u skladu sa oni što uči njihova crkva i da čudno zvuči. I što bi trebali učiniti? Po ovome bi oni trebali biti oprezni i izbjegavati otpadnike koji su prešli u zajednicu Jehovinih svjedoka jer se može dogoditi da počnu misliti drugačije ako s njima razgovaraju o duhovnim stvarima. Međutim, mi očekujemo od katoličkih vjernika da imaju otvoren um i slobodu vlastitog uvjeravanja te da se ne boje svoje kršćanske braće, bivših katolika, koji su po mjerilima njihove crkve proglašeni otpadnicima, dok sebi to ne dozvoljavamo. Kao da se bojimo da njihova “istina“ pobije našu “istinu“. Međutim, ne treba bojati onoga što se ne može biblijski potkrijepiti. Laž je lako dokazati, a istinu nemoguće pobiti. Ako su svi kršteni članovi mjesecima prije toga poučavani i nakon krštenja uvedeni u službe propovjednika i učitelja, onda očito nemaju tu sigurnost u svoju “istinu“ ukoliko se boje raspravljati s nekim od svoje braće koja imaju drugo mišljenje. Umjesto da ispravljaju one koji drugačije misle i govore, oni automatski takve odbace jer im je savjetovano da se ne druže s onima koji ne prihvaćaju njihovu “istinu“.

Ante: Danijele, što ti misliš, koliko treba vremena proći da daš molbu nakon ovog razgovora?

Danijel: Ne znam kako bi na to odgovorio, ali znam kako razmišljam sada i što osjećam. Mogao bi je dati i nakon deset dana.

Ante: Ok, mi ti ne želimo da budeš ogorčena osoba, da budeš obeshrabren. To ti zaista ne želimo, ali na temelju ovoga što smo rekli, zapravo, što nam nedostaje u smislu onoga što bi značilo duboko žaljenje. Znači promjena stava prema tome i svjesnost štete koju je napravljena. Tebi može ovo što si doživio može biti jedna posebna škola, jer ukor i isključenje su Jehovino školovanje, poučavanje. To je Jehovin kar koji te treba oplemeniti za dobru svrhu ako ga prihvatiš. Jehova, koga kara toga i ljubi. To nije to da si ti osoba koja ne vrijedi, da je bezvrijedna. 

Stiv: Budi svjestan da ako primijetimo da još nisi došao do toga onda slijedeća molba nema smisla ni nakon deset dana. Mi očekujemo neke promjene. Moraš dobro razmišljati o tome.

Ante: To nije npr. ja sam se ispričao i to je to. Ja sam učinio to i to je to, shvaćaš.

Stiv: Ovo je prvi korak koji si napravio, povezano s prestankom tog razmišljanja, ali ova procedura mrziti prošlost i dokazati djelima tu mržnju za otpad. Moraš ti duboko razmišljati. Ne mora to biti neki veliki proces, ali ne da bude sutra. Kužiš. Ovo je lijek koji treba malo vremena da djeluje na tebe. Ako ti sutra dođeš i kažeš “ja sam već bio takav ali vi niste vidjeli a sad vi možete vidjeti“.  Duh ne radi na takav način. Vjeruj mi, ovo je jedan ogromni korak koji s napravio povezano s ovim prestankom tog načina razmišljanja kao otpadnik, ali nije toliko jednostavno mrziti takav način jer su to stvari koje si volio, to znanje, proučavanje. To je isto kao kad je teško mrziti osobu i taj nemoralni odnos s njom, ako su tu bile uključene dobre emocije.  Jako je teško mrziti tu odluku da si napravio ako imaš toliko toga. Tu treba dosta vremena razmišljati o posljedicama toga. Razumiješ, nije jednostavno.

Primjedba: Ako oni moj odnos s Bogom preko njegove Riječi uspoređuju s nemoralnim odnosom dvoje ljudi izvan braka, onda je takva usporedba zaista prevršila svaku mjeru. Osim toga, nije točno da je teško mrziti osobu s kojom netko učini nemoral. Biblija ima jedan primjer gdje je Davidov sin Amnon, koji se zaljubio u Tamaru (svoju rodicu) učinio nemoral s njom i odmah nakon toga je toliko zamrzio da je ta mržnja bila veća od ljubavi kojom ju je prije ljubio. (2.Sa 13:1,11-15). Prema tome, ako je netko učinio grijeh, ne znači da će zbog privlačne snage tog grijeha trebati dosta vremena da taj grijeh zamrzi. Ako sam im dao do znanja što sad osjećam, trebali su to prihvatiti i stvari prepustiti Bogu, a ne svojem subjektivnom prosuđivanju. Moj odnos s Bogom je bio u okvirima saveza u koji sam ušao svojim predanjem i krštenjem. Međutim, tu su se našli neki ljudi koji me žele odvojiti od takvog prisnog odnosa s Bogom i nameću mi svoj posrednički autoritet. Što ću onda mrziti - da li način na koji sam želio proučavati Božju riječ ili onaj odnos s čovjekom koji kao posrednički “kanal“ ograničava djelovanje svetog duha u meni?

Nikša: Imam osjećaj da si nas dobro razumio, da je ovo bio suvisal i razumljiv govor i ono - molba za deset dana ili ne, je kao razgovor o otkupnini i palim anđelima. Pali anđeli kad su pogledali, više im nije bilo nazad. Jehova im je sudio za vječna vremena. Na nas ne gleda tako. Ti imaš šansu da dobrim željama, iskrenošću i sa svim onim što će to predstavljati za tebe i molitvom Jehovi učiniš sve stvari koje su nama kao trojici podpastira Božjih bile dvojbene i koje ne možemo razriješiti nego na način na koji smo ti to ispričali.

Primjedba: Ovim primjerom s palim anđelima je dao do znanja da sam i ja pao, i da se nalazim izvan spasenja, ali da se mogu pokajati kako bi me Bog primio nazad. Tako su mislili i inkviziori katoličke crkve za sve one koji su drugačije mislili i govorili, tražeći od njih pokajanje i odricanje od heretičkih učenja. Pitanje je što Bog misli o tim hereticima?

Ante: To je to!

Stiv: Ti si mogao reći da ti je bilo žao, ali tvoje ponašanje nije bilo u skladu. I sada ti to misliš, ali mi čekamo da vidimo djela ponašanja koja će to dokazati. Ti si od prvog sastanka za primanje rekao da si otpadnik (???) i da se više ne baviš tim stvarima (???). Ali od prvog našeg sastanka nismo mogli dobiti dojam da je to istina do sada.

Primjedba: Da, do sada sam bio iskren s njima ali oni su tražili od mene da pogazim svoju savjest i svoje dostojanstvo. Od mene su tražili da im se potpuno podložim kao Bogu. Budući da to nisam želio učiniti, morao sam postupiti mudro, kako bi zadovoljio njihovu taštinu i svoju potrebu za slobodnom komunikacijom s braćom... 

Stiv (nastavak): Ja se nadam da ti ne trebaš toliko vremena za to koliko si trebao u povezanosti za iščupati takvo razmišljanje. Ti si uvijek bio uvjeren da si sve učinio, a mi tek sad možemo to vidjeti (???). Ono što ti misliš da je realno nije istina. Mi pokušavamo vidjeti što je realno. 

Primjedba: ovaj proces pokazuje da oni vide samo ono što je očito, a ne što im sveti duh može otkriti. Najprije su vidjeli moj stav i razmišljanje koji su drugačije naravi od službenog učenja. Za to nije bio potreban sveti duh. To je bilo jasno kao dan. Sada navodno vide ono što sam im prezentirao kao promjenu uma i stava. Rekli su da njima sveti duh pomaže da to vide, ali je činjenica da im sveti duh uopće nije pomogao u tome. Oni su naime vidjeli samo ono što sam im ja svojim duhom prikazao, tako da su vidjeli drugačiju sliku od onoga što je u meni bilo očito. Ako ih sveti duh nije vodio kod mog primanja koje se uskoro desilo, onda ih nije mogao voditi ni kod mog isključenja jer su se vodili po duhu kojeg je postavila Zajednica, a ne po svetom duhu.

Ante: To je prvi put zaista argumentirano. Mi ti želimo dat neki argument pogotovo jer si dosta racionalna osoba da moš jasno razumjeti. Ako ti nešto nije jasno. Ti znaš da mi ne možemo razgovarati. Sad je prilika da sve što ti nije jasno, ako imaš koje pitanje slobodno pitaj. Ako je neka dilema oko ovoga jer mi ne želimo prema tebi biti nepravedni. Ti znaš, ti si bio starješina. Imaš onaj temelj iz Korinčana kad je onaj čovjek bio isključen zbog bluda, odnosno zbog incesnog odnosa, tamo je relativno kratko vrijeme prošlo i činjenica je da ti znaš da je tamo Jehova rekao da se trebaju starješine čuvati da ih Sotona ne bi prevario, ako bi ovaj izgubio radost i možda želju da se vrati. Zato mi ne želimo da na bilo koji način u tebi ubijemo želju ili povrijedimo tvoju želju da se vratiš. Shvaćaš. Samo želimo da ti shvatiš ozbiljnost svog postupka i da ta želja bude pokazana na način, ne samo da uključuje žaljenje zbog posljedica svojih djela, nego da to bude zaista žaljenje zbog uzroka samoga djela i onda i posljedice svega toga. Shvaćaš. Ako ti je išta nejasno...

Primjedba: To što se želim vratiti u Zajednicu kao priznati član, nije rezultat žaljenja, pokajanja i promjene uma nego želje da imam slobodnu komunikaciju sa drugima. Ja se nisam trebao vratiti Bogu nego među svoju duhovnu braću. Da nisam vezan nekom vezom za tu Zajednicu ja ne bi imao želju da se vratim nego bi svoje duhovne potrebe zadovoljio na neki drugi način pa makar u zajednici nekolicine istomišljenika koji svoju slobodu u Kristu traže izvan institucionalnih zidova. Krist poznaje svoje i njegove ovce čuju njegov glas bez obzira gdje se nalaze. Da se nakon nekoliko odbijanja mojih molbi, nisam više imao namjeru vratiti, oni opet ne bi vidjeli da ih je Sotona prevario, nego bi krivicu prebacili na mene. No, ja bi i dalje mogao komunicirati sa svojom braćom, a ona se ne nalaze samo među Jehovinim svjedocima nego i izvan te zajednice, a to su svi oni koji vjeruju u Krista i vrše Božju volju.

Danijel: Shvaćam što ste s ovim željeli postići, s tim savjetima. Kad sve opet ukalkuliram u sve ovo što se do sad izdešavalo i te promjene koje su nastupile u meni i mom načinu razmišljanja i stavu, onda praktički to sve što ste vi željeli čuti i vidjeti uključuje upravo to. Ja nakon isključenja više nisam imao želju bilo što tražiti od vas na takav način, neko razumijevanje za svoje stavove, pogotovo ne neku suradnju u tom dijelu neke duhovne aktivnosti jer nisam mogao postići to što sam želio. Kad sam vidio da moja uloga u svemu tome nije potrebna i da mi nije [od Zajednice] dana ta uloga, nego da sam se izgubio u svemu tome, da sam tim samo poremetio odnose u skupštini i obitelji. Ja sam, kad sam prestao na takav način razmišljati, ne mogu reći da sam sam sebi rekao: “Ja to mrzim“, jer ja to moram osjetiti. Riječ mrziti je samo pojam, ali osjetiti je nešto drugo. Rekao sam da je to sve “smeće“ u odnosu na ono što sad znam.

Nadopuna: Stvari u organizaciji su tako postavljene da svako izlaženje iz njenih normi i okvira narušava neke unutarnje odnose. Onaj tko se s tim suoči vidi koliko su ti stavovi slični obilježjima nekih kultova i sekti. Kad sam rekao da je ono što sam do sada istražio “smeće“ onda sam u svom pismu to opravdao jer i smeće se treba vrednovati po onome što je iskoristivo za daljnju upotrebu. Osim toga, ja sam iz svega onoga što sam napisao izdvojio 'smeće' od iskoristivih stvari. Smeće je za mene bilo ono što se nije slagalo sa Biblijom i to sam poništio tj. uništio argumentima i činjenicama. Prema tome, u mojoj knjizi se nalazi i 'smeće' kao dokaz onoga što je trebalo reciklirati i izdvojiti za daljnju upotrebu kod stvaranja novih učenja. Smeće je skup informacija koje je trebalo sakupiti i poništiti. Kao skup informacija ono je bilo knjiga u knjizi, a uništenje knjige je imalo značenje uništenje tog smeća pomoću argumenata. Iako je riječ o 'smeću' ono je omogućilo da se takve informacije sukobe sa istinom i tako odvoje od onoga što ima svoju vrijednost. Zato nisam mogao sve to obezvrijediti i mrziti takav način istraživanja u kojem se laž sukobljava sa istinom. No, oni su htjeli upravo to vidjeti kako bi bili sigurni da ja u budućnosti neću više propitivati izjave vodećeg tijela.

Nikša: Mržnja nije samo emocija...

Danijel: Da, zato sam rekao, da kad gledam ono što sad znam i što sad osjećam praktički to je za mene bezvrijedno. Čak sam i u zadnjem razgovoru to htio naglasiti. Naime, iako tada nisam uništio svoje spise (???), htio sam s tim nekako naglasiti da osjetite tu razliku kako tu knjigu mogu imati, vidjeti je a da ona uopće nema tu snagu da mijenja moju osobnost, moj stav i moje razmišljanje. Htio sam vam to na taj način pokazati...

Ante: Ali gledaj, to je u biti moguće. Stvarno... Može biti situacija da budeš totalno priljubljen do neke ženske osobe a da ti nemaš nikakve emocije, kao da je drvo... to je moguće.

Danijel: To sam vam i želio pokazati zadnji put. Kad ste pitali da li sam to uništio i kad sam rekao da nisam, ja sam s tim to želio postići kod vas da više osjetite taj moj stav prema tome, a ne da vidite da je problem u knjizi.

Ante: Mi smo to osjetili (???). Ali shvaćaš li. Postoji, ne samo stav prema knjizi. Nije knjiga problem. Problem može biti duboko proučavanje na način na koji si proučavao. Razumiš! To je narušilo tvoj odnos s Jehovom. Želja da objasniš svojoj supruzi da se ti možeš brzo vratiti i da to nije problem, a da ona bude ljuta i ogorčena prema starješinama. Shvaćaš li. Vidiš koliko toga uključuje, ne samo knjiga nego više stvari je uključeno. Ja ti samo želim reć, a i oni se slažu, Jehova na različite načine kad nas kara želi nas oblikovati. Da li se damo oblikovati? Shvaćaš li. Ti si vidio do sada samo posljedice svojih postupaka, ali bitno je to drugo i možda si shvatio uzrok postupaka i utjecaja na druge. I mi bi to željeli vidjeti. Shvaćaš. Je si li ti knjigu sad iskidao i uništio zato što ti je zadnji put to Jozo rekao. Netko može reć: “Je“. Mi osobno tako ne mislimo. Vjerojatno, kad si s nama o tome pričao mi smo razumjeli tebe kako ti nama želiš pokazati kako ti ona više ništa ne predstavlja. Ali s druge strane, Danijele budi realan. Ako ti netko kaže: “To ti je otrov“. Da je cijela boca čista voda, ali gram ili kapljica otrova je otrov. Kad ne bi tu bocu držao ti bi je bacio.

Primjedba: Kad govorimo o ovoj knjizi i svemu onome što ona sadrži, onda u njoj nema niti jednog grama otrova koji bi nekoga mogao otrovati i ubiti. Otrov je samo onaj sastojak koji bi imao utjecaj da u čovjeku ubije vjeru u Boga i Krista. No toga nema u ovoj boci. Čak ni oni nisu u mojim tekstovima našli niti malo takvog otrova. Oni samo tvrde da u njoj postoje drugačije učenje. No, ukoliko za ta učenja tvrde da su otrov, onda bi trebali to isto reći i za učenja Vodećeg tijela koja su se pokazala pogrešna, a koja su prije toga nudila svima nama kao duhovno piće s puno čiste vode i malo otrova. To se moglo piti bez bojazni da ćemo se otrovati, a ovu čašu vode treba proliti bez obzira što se može dokazati da u njoj nema tog otrova. Oni to nisu niti željeli dokazivati jer je za njih otrov čak i “istina“ koju sam otkrio izvan “organizacije“.

Stiv: Nećeš je filtrirati i onda piti...

Ante: Nakon toliko vremena ti nama zapravo želiš reći da nema veze, da nema veze, ti ćeš tu bocu imati u kući. Ti nikad nećeš iz nje piti. Ali znaš šta piše na svim lijekovima: “Čuvati daleko od dostupa djece“. To je to razumijevanje. Ako je to lijek, ja ga moram paziti gdje ću ga držati, ali ako je to samo otrov i ništa drugo onda ga nemaš zašto držati. I zadnji put kad si rekao da ga nisi bacio, mi smo ti rekli: “Slušaj Danijele, mi nemamo više o čemu razgovarati“. Ti si razumio što mi želimo od tebe i to što je Stiv rekao, ne mora proći puno vremena ali ne moraš ti reći da će proći dva dana, to uopće nije bitno. Ti moraš sa sobom to Danijele riješiti. A mi ćemo to lako razumjeti. Znaš za koliko? Za tri sekunde.

Nadopuna: On me želi uvjeriti da nemam razloga držati kod sebe ono što sam napisao jer je to boca otrova. Za nekoga otrov može biti lijek, dok se lijek za neke može pokazati kao otrov. Ono što nekoga može otrovati, drugima može pomoći da ozdrave, ovisno o načinu primjene. To se može primijeniti na svu duhovnu hranu, ovisno o tome tko je konzumira i u koju svrhu. Ako je svrha nekog pisanja uvjeriti druge da je to što mu se nudi za njihovo dobro, onda to može biti sugestivan ili placebo lijek jer se osoba nakon toga bolje osjeća. Ali ako netko utvrdi da je time bio zaveden onda je ono što je za njega jedno vrijeme bio lijek sada postao otrov. To znači da istovremeno jedan pripravak može biti i otrov i lijek, ovisno kako ga se gleda. Stoga nije problem imati i držati tu knjigu daleko od javnosti kao i do sada. Problem je u njihovom gledanju. Ono što je za njih otrov za mene je lijek i obrnuto. Oni su mogli iskoristiti moju knjigu za izradu protuotrova (protuargumenata) kojima bi mogli pomoći onima koji bi slučajno čuli (popili) malo otrova s mog ili nečijeg drugog stola. No, očito se više boje ukoliko bi se taj otrov pokazao kao lijek koji bi kompromitirao njihova učenja, pa traže da to uništim.

Stiv: Ali stav, npr. ako je osoba imala problem sa nemoralom... ona može ići u neki klub gdje su striptizete i kaže: “Vidi ja mogu doći ovdje i nemam nikakve osjećaje prema tome. Doslovno nema to nikakav utjecaj na mene. Ja sam sada čist čovjek. Ja dođem ovdje i nema ništa loše za mene.“  I onda mislim da mogu ponekad tu doći jer ja sam duhovan čovjek. Ali kad ti Bog kaže da je to bezvrijedno onda baci to. Ta je knjiga bezvrijedna. Onda to je nešto da ne želimo biti ni blizu. Nije da nema utjecaja na nas. Isto tako kad pričamo o prošlosti i idejama, to je nešto što želimo iščupati i ne želimo općenito razmišljati kako smo došli do toga. Mi želimo na takav način razmišljati da kad nas netko pita onda nećemo o tome pričati. Isto tako, kad svaki put čitam citat i kažem: “Joj ja sam prije to ovako razumio. Ne!, Neću, neću o tome misliti!“. Na takav način, ako nemam taj stav da mi se to gadi onda nismo ništa postigli.

Nikša: To je kao jednolično kucanje sata.

Stiv: Zato to nije nešto nemoguće, ali to su stvari kad ti to napraviš i kad mi pričamo s tobom mi ćemo to vidjeti. Ako ti misliš da si to napravio onda si ti u krivu. Onda to znači, budi jako pažljiv šta ti misliš da si napravio ili nisi napravio jer opet ako ti misliš da si to napravio da ti je bilo žao, opet doći ćemo na isti stav. To znači pažljivo razmišljati o tome šta mi pričamo i vidi što to nisi napravio.

Ante: Nije bitna stvar, Danijele da ti nas uvjeriš. Nije bitan način. Nemoj o tome ni razmišljati. Kad ti riješiš sa sobom, ti ćeš znati zapravo... shvaćaš, kako bi rekao... znaš kad čovjek ima neki osjećaj ... ti si išao u zatvor... ti si bija... osjećao si mir, jel tako? Osjećao si da je sve pravedno... nisi se imao šta misliti. Bio si siguran u sebe. Ja ne znam kakav je to osjećaj ali činjenica da mislimo da još nisi to postigao. Možda jesi, ali mi mislimo da nisi. Shvaćaš, mi nosimo odgovornost pred Jehovom i na kraju krajeva možda ti jesi u pravu. Ako smo mi u krivu, Jehova će nas zbog opreznosti prihvatiti; opet neće biti grub prema nama, ali će dozvoliti da se mi uvjerimo (???).

Nikša: Razmišljao sam dugo vremena i onda sam to kasnije razumio. Zašto Jehovina organizacija otpadnički materijal smatra otrovom? Jer od toga možemo duhovno umrijeti. Onda sam jednom gledao film o otrovu kobre ili čegrtuše. Taj otrov najprije razrijedi krv žrtve da bi onda otrov brže mogao doći do mozga. Zamisli koja stvar. Mi smo onda razmišljali kad si ti to pisao, što je bilo produkt dubokog razmišljanja, uspoređivanja, pa čak radosnog uvjerenja koju si ti nama prenio u onim majlovima, svoja radosna uvjerenja ... bar sam ja to tako osjetio... misliš li da se to tako lako može sprati? Čovjek koji je otrovan bude danima i danima izoliran. Isto kao Jehovina priprema isključenja. Kod isključenja Jehova tebi posvećuje sam svoju brigu. Mislimo da je to najbolji način da se vratiš iz teško otrovanog stanja u kojem si bio jedno vrijeme. Često kod otrovanih ostaju – ja ne vjerujem da će biti kod tebe jer mislim da je Jehovin blagoslov kako si ti postupao do sada – ostaju povrijeđeni udovi, zgrčene tetive itd, itd. To sam stvarno gledao i shvatio sam zašto Jehova stalno govori kako su otpadničke misli otrov.

Primjedba: Kad organizacija nešto kaže da bi obranila svoje izjave a drugačije izjave prikazala otrovom onda ispada kao da Jehova to govori preko njenih publikacija. Zato oni s takvom autoritetom mogu označiti otrovom čak i one izjave i tumačenja koje se mogu jednog dana prihvatiti kao točna. Ali kad u starijim publikacijama kroz ovih stotinu godina naiđemo na izjave i tumačenja koja više ne vrijede jer ih se više ne smatra točnima onda to za njih nije bio otrov nego prava hrana u pravo vrijeme. Što je prava hrana? Da li je to ona sumnjiva hrana koja samo puni želudac, škaklja naše nepce i čini nam se ukusnom zbog raznih dodataka i začina, a kojoj nedostaju neke od hranjivih vrijednosti? Ili je to ona hrana koja je spravljena od prirodnih sastojaka i kojoj ne trebaju posebni dodaci? Nije važno napuniti trbuh i s tim biti zadovoljan. Treba biti svjestan da ono što jedemo nije spravljeno od ljudskog nagađanja i mišljenja nego samo od onoga što se može ubrati sa tla na kojem se mogu ubrati plodovi Božje Riječi. U tom Božjem vrtu čak i otrovne biljke i plodovi imaju svoju ljekovitost. Za one koji to ne prepoznaju one mogu biti samo otrov i ništa više. S druge strane, onaj tko od otrova može napraviti lijek je očito dobro upoznat sa svim što je korisno za upotrebu.

Stiv: Onda mislim da smo mi tebi dali dovoljno da možeš razmišljati. Mi smo pokušali na najbolji način objasniti stvari i nemoj omalovažavati savjete o tome što smo mi pričali. Na taj način ćeš dobiti što ti trebaš ... Hvala ti puno za tvoje strpljenje. Ti si bio jako otvoren. To je za tebe veliki plus. Otpadnici mogu biti jako pažljivi, jako lukavi... ... Ok...... Doviđenja!

Komentar: Prilikom ovog kraćeg saslušanja nisam puno govorio, nego sam uglavnom mudro slušao kako ne bi rekao nešto što bi ih opet dovelo u nedoumicu. Kad o svemu dovoljno razmislim onda je za mene bio veliki minus to što sam ranije bio otvoren i iskren, pa sam morao u kasnijim razgovorima biti jako mudar s njima. Bez obzira što ovakvo moje mudro prešućivanje i sakrivanje prave istine oni mogu jednog dana osuditi, ja smatram da sam tako morao postupiti jer mi nisu dali izbora. Međutim, bez obzira kako oni nakon ovoga mogu misliti o meni ja bi im poput apostola Pavla mogao reći: “Ali kako god bilo, ja [vas nisam iskoristio]. A vi ipak kažete da sam bio “lukav” i da sam vas uhvatio “na prijevaru”.(2.Ko 12:16). 

 

Iako su oni očekivali da nakon ovog razgovora prođe relativno kratko vrijeme do moje slijedeće molbe, ja sam im se sa novom molbom javio tek nakon tri mjeseca (11.03.2012) sa riječima:

Draga braćo!

Obraćam vam se sa željom da ponovno razmotrite moj slučaj jer smatram da ne postoje prepreke koje bi me i dalje odvajale od moje braće.

 

 

Moji stavovi, razmišljanja i nova uvjerenja su i dalje mogli biti prepreka za moje primanje jer ih nisam promijenio. No, da bi mogao biti primljen morao sam im reći da oni više ne postoje. Za mene oni nisu nikad ni trebali bili prepreka koja bi me mogla odvojiti od moje braće. S obzirom na sve ono što sam zastupao pred njima, nisam bio siguran da će oni povjerovati u promjenu mog uma. Vjerujem da oni nisu ni očekivali tu mogućnost, ali su zato očekivali da se ja bar na neki način postavim drugačije prema postavkama organizacije koje sam doveo u pitanje svojim načinom istraživanja Biblije. Za njih je najvažnije bilo da priznam pravo vodećem tijelu da tumači Bibliju. Ja sam to pravo priznao pred njima ali samo u okvirima organizacije koju su sami formirali jer je tu njihova riječ jača od moje. No, izvan toga nemaju ovlasti jer je Božja riječ jača o njihove. Zato bi mogao parafrazirati naslove njihovih časopisa i poslati im poruku: “Stražari Sionske kule – Probudite se!“

 

Revizija

Nakon što sam bio 2009. godine isključen i primljen nazad u zajednicu 2012. došao sam u situaciju da se obratim dvojici svojih starješina koji su tada bili članovi pravnog odbora (Ante Drnasin i Nikša Gugić). Trećem starješini (Vedran Šurija) se nisam obratio jer je u međuvremenu odustao od starješinstva. Uputio sam im pismo u kojem iznosim reviziju cijelog slučaja u želji da mi razjasne zašto su pokrenuli postupak protiv mene ako za to nije bilo pravnog osnova. Međutim do današnjeg dana (2016.godine) mi se još nisu obratili po tom pitanju.

 

Draga braćo Ante i Nikša!

Želio bi da mi malo jasnije razjasnite neke stvari oko sazivanja pravnog odbora 2009. godine u koji ste bili uključeni. Naime, želim znati pravi razlog za sazivanje tog odbora. Nedavno sam od brata Drnasina dobio saznanje da je u pitanju bio moj navodno ponovljeni prijestup, odnosno razgovor sa nekom braćom u vezi mojih gledišta. Spomenuo je slučaj brata Orlanda pa ispada da je pravni odbor pokrenut zbog njega jer se moje pismo upućeno njemu smatralo ponovljenim prijestupom. No, mene se pozvalo na saslušanje pred pravnim odborom bez da mi je rečeno kako je to što sam kontaktirao sa Orlandom u biti ponovljeni prijestup kojeg nisam smio učiniti nakon opomene koja mi je ranije izrečena u razgovoru sa vama dvojicom starješina. Budući da nisam u vezi svojih gledišta razgovarao sa drugom braćom, onda po meni pravni odbor nije imao smisao. Stoga sam s razlogom cijeli proces smatrao urotom protiv mene.

Treba uzeti u obzir neke činjenice: Ja sam sa bratom Orlandom i Nikšom na pastirskom posjetu u aprilu 2009. godine razgovarao izmeđuostalog i o svojim drugačijim gledištima do kojih sam došao svojim istraživanjem Biblije. Nakon toga sam u junu (6/2009) na tri adrese (Podružnica, skupštini i bratu Orlandu) poslao pismo sa mojim gledištem o 'Kristovoj prisutnosti'. Brata Orlanda sam uključio u to jer sam o tome s njim već pričao, a budući da je on bio pokrajinski nadglednik za našu skupštinu, koji je već bio upoznat s mojim slučajem komunikacije sa Betelom, onda sam smatrao da bi on također trebao znati ono što i starješine moje skupštine. S obzirom da sam u pismu Zajednice, a i u razgovoru sa vama, dobio saznanje da moja drugačija gledišta nisu otpadnička, ali da ih mogu zadržati za sebe kako ne bi druge uključivao u svoja istraživanja, onda sam svoju komunikaciju ograničio samo na svoje starješine koje sam želio upoznati sa nekim svojim zaključcima i gledištima u namjeri da vidite njihove opravdane argumente za otvorenu komunikaciju sa Zajednicom. Kad sam svoje gledište o Kristovoj prisutnosti poslao na adresu brata Orlanda, vi ste bili upoznati s tim, ali nitko od vas, pa ni on nije negodovao zbog toga. Nisam čak ni dobio povratnu informaciju od Podružnice. Ja sam u slijedećim mjesecima, od augusta do listopada komunicirao sa vama dvojicom putem maila te sam vam uputio i neke komentare na studijske članke koje smo tada proučavali.

U oktobru (10/2009) je ponovno bio posjet pokrajinskog nadglednika brata Orlanda. Do tada mi nitko od vas nije uputio opomenu niti je tražio da vam ne šaljem svoje mailove u vezi svojih gledišta. To je za mene bio dovoljan razlog da smatram kako su moja gledišta u okvirima dozvoljenog odstupanja od službenih informacija i da o njima mogu otvoreno komunicirati s vama jer ste morali znati i razumjeti što sve stoji iza mojih stavova i odluka.

Par dana nakon toga je došla sestra Olga u moj stan. Požalila se na probleme koje ima u vezi službe propovijedanja. Ja sam je pokušao ohrabriti da ne gleda na druge koji imaju bolje okolnosti od nje i spomenuo joj kako ona kao objavitelj i svojim djelima može svjedočiti svoju vjeru pred drugima i tako davati čast Jehovi. Nije mi bio cilj da je uvlačim u svoja istraživanja, ali ono što sam tom prilikom rekao je za nju bilo zanimljivo. Naime, spomenuo sam kako se u prvom stoljeću gledalo na evanđelizatore i objavitelje. Dao sam primjer Isusa kojega Ivan Krstitelj prilikom krštenja nije ovlastio za evanđelizatora, kao ni ostale koji su se tada krstili. Sam Isus je rekao da ga je za propovjednika ovlastio sam Jehova i to nakon krštenja kada je na njega sišao sveti duh pomazanja. Spomenuo sam i to da je Isus također krštavao ali da nikoga od njegovih sljedbenika nije ovlastio da propovijedaju nego je između njih izabrao dvanaestoricu za tu službu. Objasnio sam da su svi ostali Isusovi učenici bili objavitelji te su mogli, bez da su poslani, samoinicijativno drugima govoriti i objavljivati Božju riječ koju su čuli. Također sam rekao da u prvom stoljeću za krštenje nije bio preduvjet služba propovijedanja nego da su osposobljena braća od strane starješina bila postavljena u službu propovijedanja kako bi širili dobru vijest na nova područja i tamo osnivali skupštine. U biti sve ono što sam rekao je bilo istina koja se mogla potvrditi Biblijom. Nisam joj rekao ništa što bi bilo drugačije ili lažno učenje, samo što je ona te informacije po prvi puta čula iz tog ugla. Čak je rekla da je i ona o tome razmišljala na sličan način i da sam samo potvrdio neke njene misli. Točno je to da sam tu situaciju iz prvog stoljeća koristio kako bi ukazao na sličnosti i razlike sa postavkama službe propovijedanja koja se provodi preko naše Zajednice. Izrazila je zahvalnost što sam joj potkrijepio neka njena razmišljanja što je nju vjerojatno ponukalo da o tome popriča sa svojim sinom Alenom. Brat Alen je tada učinio jednu veliku grešku jer nije postupio kako treba, ni kao brat ni kao starješina. Umjesto da je došao do mene i vidi o čemu sam ja to razgovarao sa njegovom majkom, on je svoju majku doveo pred kompjuter, uključio Skayp i tražio od nje da kaže bratu Orlandu što sam joj ja spomenuo u našem razgovoru. Ja još uvijek ne znam njenu verziju priče i što mu je sve spomenula, niti mi je to itko doslovno prenio kako bi mogao vidjeti da li su moje riječi ispravno prenesene. Brat Orlando se nakon toga vjerojatno obratio mojim starješinama ili je rekao bratu Alenu da to prijavi starješinama.

Starješine su mi u dvorani rekli da su čuli kako sam ja razgovarao sa jednom sestrom i da je riječ o sestri Olgi. Priznao da sam razgovarao s njom o spomenutoj temi ali da to nije bilo ništa što bi se moglo smatrati uvjeravanjem u svoja drugačija gledišta. Nakon toga ste mi vas dvojica starješina u dvorani dali opomenu kako se to više ne bi ponovilo. Rečeno mi je da moram paziti kako ne bi svojim riječima spotakao neku braću koja su slaba u vjeri i koja nemaju potrebu da idu u dublju analizu biblijskih tekstova i izvještaja, čime ste mi neizravno dali do znanja da vi ne spadate u tu kategoriju. U vezi tog sam vam napisao jedno pismo (21.10 - vidi pismo) u kojima sam vas upoznao sa onim što ste tada vidjeli kao problem i objasnio vam neka svoja razmišljanja i odluke. Ja sam postupio u skladu sa opomenom jer nisam više s tom sestrom a niti s drugima razgovarao na takav način.

Brat Alen je kasnije ipak došao do mene te smo razgovarali o spornom problemu i onome o čemu sam razgovarao s njegovom majkom. Odgovorio sam mu na neka pitanja i dao primjere kako ja istražujem Bibliju a da ne dovodim u pitanje temeljnu biblijsku istinu i nauku. Tom prilikom mi je dao jednu web stranicu koju on koristi za lakše istraživanje Biblije. Budući da sam saznao na koji način je brat Orlando uključen u moj razgovor sa sestrom Olgom, i da vjerojatno od nje nije mogao dobiti uvid u saznanja koja sam imao po tom pitanju, ja sam mu se obratio s pismom i nekim tekstovima kako bi uvidio kontekst mojih gledišta o kojima sam ranije upoznao starješine (vidi pismo Orlandu od 12.12.2009). Bio sam slobodan da mu se obratim sa svojim gledištem jer smo o nekim detaljima razgovarali na pastirskom posjetu. Ja u tome nisam vidio nikakav grijeh jer sam prije par mjeseci svoje gledište o temi “Isusova prisutnost“ iznio također i pred njim a da nisam zbog toga naišao na protivljenje starješina niti na opomenu. Za mene to nije bio ponavljanje navodnog grijeha.

Međutim, ono što ja ne znam je situacija koja se dešavala nakon što vam je brat Orlando dao do znanja da sam mu pisao. Naime, nakon toga nije sazvan pravni odbor nego razgovor dvojice starješina sa mnom. Na tom razgovoru ste trebali također biti vas dvojica ali je, kao što sam čuo, brat Nikša odustao, te je na njegovo mjesto pozvan brat Šurija Vedran. Razgovor je obavljen u mojem stanu ali nije bio dovršen pa je dogovoreno da ćemo nastaviti razgovor. U tom razgovoru smo se samo dotakli nekih mojih razmišljanja koja sam ja nastojao potkrijepiti Biblijom. Niti jednom riječju ni opomenom mi nije dano do znanja da sam učinio grijeh ponavljanjem prijestupa (razgovor sa drugima). Da me se tom prilikom pokušalo opomenuti trebalo se najprije dokazati da sam zaista ponovno pogriješio razgovarajući sa drugom braćom, ali toga nije bilo. S druge strane, ja niti jednom riječju nisam dao do znanja da sam u međuvremenu zanemario vašu opomenu tako da niste imali protiv mene nikakav dokaz da sam ponovo razgovarao sa nekom braćom. Ako je i bilo nekih mojih izjava pred pojedinom braćom ona su bila izrečena daleko prije razgovora sa sestrom Olgom i na način da nisam nikoga želio uvjeravati u svoja gledišta. Jedini način da nekoga uvjerim su moji tekstovi i pisani komentari, a njih nisam nikome davao na čitanje osim starješinama.

Na slijedećem sastanku sam pitao brata Drnasina kada ćemo nastaviti razgovor a on je potvrdio da ćemo se dogovoriti. Međutim, umjesto nastavka razgovora s dvojicom starješina, nakon dva dana sam dobio obavijest od brata Vedrana da je formiran prani odbor za moj slučaj. Nije mi uopče objašnjena optužnica tako da sam samo pretpostavljao kako su moja drugačija gledišta zasmetala nekom starješini koji me je želio optužiti za otpadništvo i u to uvjerio ostale starješine. Mene još uvijek zanima tko je bio inicijator za sazivanje pravnog odbora i po kojoj osnovi. Zašto mi se u ranijem nedovršenom razgovoru nije objasnilo da se moja drugačijia gledišta mogu okarakterizirati kao otpadnička učenja i zašto se nitko od starješina nije pozabavio mojim argumentima na način da ih je mogao biblijski dokazati kao otpadnička? Odmah sam napisao pismo starješinama zbog neslaganja oko sazivanja pravnog odbora i naveo da bi jedini razlog mogao biti ponavljanje navodnog grijeha nakon opomene i da do toga ipak nije došlo (vidi pismo od 24.12.2009). Starješine su unatoč tome zanemarili moju primjedbu i zahtijevali da se pojavim pred pravnim odborom.

Pravni odbor – saslušanje (26.12.2009): Umjesto da mi se ukaže kako sam ponovljenim prijestupom zanemario opomenu starješina, razgovor se vodio u drugom smjeru. U samom uvodu je brat Vedran kao predsjedavajući iznio razlog sazivanja pravnog odbora, a to je zbog navodnog gubitka moje ljubavi prema istini koju zastupa vodeće tijelo. Još uvijek smatram da to nije mogao biti razlog jer se to pitanje trebalo razjasniti na razgovoru koji je bio sazvan prije pravnog odbora, a koji nije bio dovršen. Niti jednom se od strane odbora nije pokušalo utvrditi da li je bilo ponavljanja mojeg navodnog prijestupa ili ne. Da je bilo o tome riječ ja bi pokušao pobiti tu tvrdnju pozivanjem svjedoka i iznošenjem dokaza. Dokaz bi bilo i pismo bratu Orlandu iz kojeg je vidljivo s kojim ciljem je to pismo napisano. Cijelo vrijeme se razgovor vodio oko mojih gledišta koja po meni nisu bila otpadnička jer su moja odstupanja od učenja Zajednice bila u okvirima koja su se mogla potvrditi Biblijom. Dokazivao sam da je i Zajednica imala svoja odstupanja ali da ih se nije moglo smatrati otpadničkima.

Svoj stav sam branio po biblijskim načelima koja dozvoljavaju istraživanje, ispitivanje i uvjeravanje, a samim tim i zaključivanje koja su gledišta za mene prihvatljivija, što je vama kao pravnom odboru ispalo kao uporno podržavanje svojih razmišljanja i nepodložnost autoritetu Zajednice koja je po tom pitanju imala svoja učenja, pravila i mjerila. Upravo ta mjerila Zajednice koja ste vi prezentirali su (po mom uvjerenju) odstupala od nekih biblijskih načela i postavki. Zato sam se sa vama i drugim starješinama razilazio u gledištima oko otpadništva. Po svim biblijskim stavcima ja se nisam vidio kao otpadnik, dok ste vi otpadništvo opisivali izvan tih biblijskih okvira. Iako nisam izlazio iz biblijskih okvira razmišljanja, vi ste kao starješine svojom retorikom pokušali dokazati da sam izašao iz okvira službenih gledišta i to prikazati kao odstupanje ili otpadništvo. Tada sam u vašim riječima i gledištima vidio na koji način stvarate vlastita mjerila za otpadništvo tako da su svi moji pokušaji da na Bibliji opravdam svoja gledišta unaprijed bili osuđeni. Smatrao sam da ste time izašli iz biblijskih okvira i doveli se u situaciju da zastupate gledišta i postavke koje su u nekim detaljima imale dodirne točke sa stavovima i gledištima Crkve protiv kojih je Zajednica često pisala. O tim sličnostima sam progovorio u svojoj knjizi “Pred istražnim sudom Stražarske kule…“ sa željom da vidite svoje stavove onako kako ih drugi mogu vidjeti i doživjeti.  

Umjesto da ste kao članovi pravnog odbora tražili razloga da vidite kako ja nemam nikakve veze sa otpadništvom kakvog Biblija osuđuje, vi ste suprotno tome svojom retorikom preuveličavali neke moje izjave kako bi one izgledale što negativnije te ste mi pripisivali sve ono što se moglo pripisati nekom otpadniku. To me je jako povrijedilo, ali sam nastojao zadržati svoje osjećaje samo za sebe jer sam vidio da vam moje riječi ništa ne znače nego da ih samo koristite protiv mene. O tome imam pripremljen dokazni materijal. Iako sam se nadao da će te kao dobri poznavaoci Biblije razlučiti što je dobro a što zlo u Božjim očima, vi ste me na kraju saslušanja isključili iz Zajednice kao onoga koji ima nepokajničko srce. Isključili ste me iako nisam niti jednom riječju i postupkom dao do znanja da imam zlo srce niti da ću svoja gledišta prezentirati drugoj braći. Na taj način ste svojim stavom prema meni u lošem svjetlu prikazali i sebe kao starješine i cijelu Zajednicu koju predvodi Vodeće tijelo.

U pastirskom posjetu kojeg ste vas dvojica obavili na poziv moje supruge, moj grijeh pred njom nije prikazan kao ponavljanje prijestupa nego je za odluku o isključenju navedeno moje drugačije gledište. Ono što sam ja mogao objasniti svojoj supruzi je moj stav prema drugačijem gledištu koje se ne može smatrati otpadničkim, a to sam i vama želio dokazati u svim mojim tekstovima i dopisima.

Žalba - u žalbi sam također iznio da nije bilo ponavljanja navodnog grijeha. Sve ono što sam iznio u žalbi je za vas i članove prizivnog odbora bilo samo prazno slovo na papiru.

Prizivni odbor nije dokazivao da li je došlo do proceduralne greške time da utvrdi da li je moje obraćanje bratu Orlandu imalo ikakve veze sa ponavljanjem navodnog grijeha. Cijeli razgovor je išao u seciranje nekih mojih izjava kako bi mi se dokazalo da sam otišao predaleko. Čak su i neki biblijski stavci tumačeni u tom smjeru iako njihov kontekst nikako nije odgovarao mojem slučaju. U nastojanju da mi dokažete otpadništvo vi ste citirali što o tome kaže Zajednica, bez da ste mi dozvolili mogućnost da vam dokažem kako ja nemam nikakve veze sa tim opisima. O tome sam vam u ovih zadnjih nekoliko mjeseci (dok se vodio ovaj drugi spor) dovoljno toga napisao u želji da ponovo ne pogriješite. (Brat Nikša koji nije bio uključen u ovaj drugi slučaj bi trebao imati pristup tim pismima koja sam uputio pravnom i prizivnom odboru kako bi bio upoznat sa svim onim što me oslobađa nepotrebnog sumnjičenja i osuđivanja).

Zato se nemojte naći previše uvrijeđeni što sam cijeli taj proces protiv mene doživio kao urotu u kojoj sam vidio sličnosti sa sudskim procesima koje su druge kršćanske zajednice vodile protiv svojih članova koji su marljivim istraživanjem i uvjeravanjem doveli u pitanje potpunu podložnost autoritetu duhovnih vođa, a isticali svoju potpunu podložnost Bogu i Kristu. Sada kada sam o tome progovorio s namjerom da vidite sebe i svoje stavove iz jednog drugačijeg ugla, onda ste se našli uvrijeđeni jer ste po prvi puta vidjeli svoje lice u drugačijem svjetlu, onakvo kakvo sam ga ja doživio. Možda sam trebao sve to proći kako bi na vidjelo izašlo i ono što je bilo prikriveno od mojih i vaših očiju. Vi ste svojim riječima i postupcima prezentirali autoritet Zajednice u jednom krivom izdanju bez obzira što u drugim stvarima svoju ulogu starješina ispunjavate na prihvatljiv način koji cijenim i poštujem. Kao starješine vi nosite veliku odgovornost, a u želji da udovoljite svakom aspektu svoje uloge mogli ste čak nesvjesno zloupotrijebiti svoj autoritet jer ste i vi samo nesavršeni ljudi. Zato ovakvi pravni slučajevi mogu usput iznijeti na vidjelo upravo tu činjenicu kako bi i vi bili poučeni. Sve to je bio povod mom pisanju knjige o sudskom procesu protiv mene. Iako je nisam namijenio javnosti ja sam je napisao u stilu obraćanja javnosti samo kako bi vas doveo u situaciju da ozbiljnije sagledate moju stranu priče. Ideju za to mi je dala Zajednica koja je u jednom članku iznijela slučaj Thomasa Emlyna i tražila od nas da se ugledamo na njega i ljude poput njega. On je, kao što vam je poznato, također napisao jednu takvu knjigu nakon što je bio osuđen od strane svoje zajednice. Svoju je knjigu prezentirao javnosti. Ja to ne želim iako bi na to imao pravo, ovisno o tome kako se vi postavite prema meni.

Još jednom iz cijelog tog pravnog procesa protiv mene ističem prigovor zbog nekih proceduralnih grešaka koje su se desile jer ste na brzinu pokušali osuditi čovjeka koji se usudio progovoriti o svojim drugačijim gledištima.

Proceduralne greške:

• Nije utvrđen grijeh jer nije bilo ponavljanja prijestupa u smislu namjernog uvlačenja druge braće u moja istraživanja u što ne spada otvorena komunikacija sa starješinama o tim (zabranjenim) temama.
• Razgovor sa dvojicom starješina (prije sazivanja pravnog odbora) nije priveden kraju niti je ustanovljeno da sam s drugom braćom (osim starješina) razgovarao o mojim gledištima. Za pismo koje sam uputio bratu Orlandu nije trebalo stvarati problem. Bilo bi dovoljno da mi se kazalo da u buduće njemu a ni vama više ništa pismeno ne iznosim.
• Sazvan je pravni odbor a da mi nije objašnjen razlog – razlog je mogao biti samo ponavljanje prijestupa jer se moj razgovor sa sestrom Olgom smatrao prijestupom, odnosno izlaženjem iz okvira koje je postavila Zajednica (iako Biblija dozvoljava iznošenje i ispitivanje izjava koja se temelje na Bibliji)
• Doveden sam u zamku jer su moja drugačija gledišta od strane vijeća starješina preko noći okarakterizirana kao otpadnička što je bilo suprotno toleranciji i gledištu koje je bilo prisutno u mojoj dotadašnjoj komunikaciji sa starješinama. Najprije sam imao otvorena vrata da vam iznesem svoja drugačija gledišta koja sam temeljio na Bibliji, a zatim ste mi ta vrata nepristojno zatvorili pred nosom sazivanjem pravnog odbora umjesto da ste mi pristojno rekli da više o tim pitanjima ne želite razgovarati sa mnom. Drugačija gledišta sama po sebi ne moraju biti kriva a kamoli otpadnička, (o čemu Biblija jasno govori) pa je isključivanje iz zajednice zaista bilo nepravedno i prelazilo je svaku mjeru ljubaznog ophođenja što je povrijedilo mene i moju suprugu.
• Starješine nisu niti jednom smatrali potrebnim da moja gledišta razuvjere na temelju Biblije, nego su s jedne strane isticali pravo Zajednice da nameće svoja učenja i gledišta pa makar neka od njih odstupaju od prave istine, dok su s druge strane pokušavali moja kršćanska prava savjesti i govora svesti samo na šutnju i slijepu poslušnost, opravdavajući to doktrinarnim jedinstvom. Svjesno su zanemarili činjenicu da nisam ni pokušavao stvoriti kaos i nered pa su čak i moj prijedlog za teokratskim postavljanjem odbora smatrali krivim prijedlogom. Zanemarili su sve olakotne okolnosti samo kako bi nametnuli snagu i veličinu svog autoriteta.

O svemu ovome bi svoju odluku trebao donijeti jedan viši sud, a on očito ne postoji u našoj Zajednici. Treba samo čekati nova objašnjenja po kojima bi se u buduće trebali ravnati starješine u ovakvim slučajevima za koja očito nisu dovoljno pripremljeni. Najlakše je sve staviti u isti koš i onda se prema svima koji odstupaju od nekih institucionalnih okvira smatrati otpadnicima. Puno je zahtjevnije dobro poznavati duh Svetog Pisma i sve činjenice koje daju mogućnost šireg i objektivnijeg sagledavanja ovakvih situacija u kojima pojedina braća s razlogom ističu svoju potpunu podložnost Bogu kroz njegovu Riječ i sveti duh a ne toliko kroz čovjeka. Povijest je dovoljno toga ispisala na svojim stranicama pa je nerazumno ponavljati greške koje su jasno označene, ne samo u Bibliji, nego i u publikacijama naše Zajednice.

Vaš brat

Danijel Polanec

 

Datum, 28.svibanj, 2015.

 

 kraj 1. dijela