"Biblijski pisci su zapisali Božje misli a ne svoje." (vidi w 1/2011. str 17)
Da li je ovo točno, odnosno da li je svaka zapisana misao bila Božja ili se njegova riječ samo nalazila zapisana u knjigama u kojima se nalazila i ljudska misao?
U Bibliji imamo saznanje da je Bog nekim svojim slugama zapovjedio da pišu i što da zapišu (2.Moj 34:27; 5.Moj 31:19). To su bile Božje riječi. Isus je rekao da čovjek treba živjeti "od svake riječi koja izlazi iz Božjih usta", čime je ukazao na vrijeme kad je Bog vodio Izraelce kroz pustinju dajući im svoje zakone i zapovjedi (Mat 4:4; 5.Mojs 8:3). To su zaista bile Božje riječi koje trebamo razlikovati od riječi koje su ljudskog porijekla. Njima možemo pridodati proročke i druge svete spise u kojima se također nalazi 'riječ' koja je izašla iz Božjih usta. Petar ih je imao u mislima kad je rekao da "proroštvo nikad nije bilo od čovječje volje", nego od svetog duha" (2.Pet 1:21). Takve objave su bile izravno nadahnute jer iznose sve ono što je Bog rekao preko zemaljskih i nebeskih glasnika (2.Moj 17:14; Iza 30:8; Hab 2:2; Jer 36:2; Ez 24:2; Otk 1:1).
Kralj David je napisao mnogo psalama pa je pred kraj svog života rekao:
“Duh Jehovin govorio je preko mene, riječ Božja bila je na mojemu jeziku.” (2. Sam 23:2)
Da li ovom izjavom David tvrdi da je sve ono što je on zapisao bila Božja riječ? Ne. On i drugi pisci su zapisali, ne samo Božju riječ, nego i puno toga što je bila njihova misao, kao stanje njihovog uma i srca iz kojeg je izvirala njihova riječ posvećena Bogu i ljudima (usporedi Psalam 45:1). Npr. u Bibliji nailazimo na mnogo izjava kojima pisci iznose svoje molitve, molbe i zahvale Bogu te ga svojim izjavama uzvisuju, hvale i časte. Da li su to bile Božje misli ili ljudske? Ako su bile Božje onda bi mogli tvrditi kako je Bog hvalio i častio samog sebe preko čovjeka. S druge strane psalmista piše: "Neka te hvali drugi, a ne tvoja usta, tuđinac, a ne tvoje usne" (Izreke 27:2; vidi Psalam 63:3; 109:30; 145:21). Očito neke riječi zapisane u Bibliji nisu izašle iz Božjih usta nego iz ljudskih. One nisu Božja misao nego ljudska.
Za puno toga što su napisali nije bilo potrebno izravno nadahnuće, nego iskrenost i duhovnost tako da su nastojali da njihove riječi budu potpuno usklađene sa svim Božjim objavama i nadahnutim dijelovima Pisma. Znajući što Bog želi, bili su potaknuti dati svjedočanstvo svoje vjere i zapisati sve ono što su čuli, vidjeli ili doživjeli. Sve su to bile riječi koje nisu izašle iz Božjih usta, ali su napisane od ljudi koji su dozvolili Božjem duhu da ih vodi i izgrađuje u njihovom životu i službi.
Zato ne možemo očekivati da je svaka riječ odraz Božjeg uma i napisana Božjom voljom, ali je zapisana od ljudi koji su poznavali Božju volju. Oni su živjeli od 'Božje riječi' tako da su bili potaknuti Božjim duhom da pišu u okviru onoga što je bilo "korisno za učenje, uvjeravanje, popravljanje i odgajanje" (2.Tim 3:16). Zato se svi ti spisi smatraju svetima jer uzdižu Božju svetost i svetost njegove riječi koja je izašla iz njegovih usta i kao takve su uvrštene u biblijski kanon. Biblija je stoga skup knjiga u kojima se nalazi Božja riječ koju su pisali ljudi. U biti, ona je ujedno i ljudska riječ prožeta Božjim duhom.
Božji duh je zaista govorio preko biblijskih pisaca, ali te Božje riječi treba odvojiti od ljudskih misli koje su napisane pod utjecajem Božjeg duha. Onaj tko je u sebi imao taj duh, imao je prednost pisati Božje riječi, ali je ujedno imao slobodu da iznosi i misli svoga srca kao i misli svoga uma. Samim tim je za očekivati da te njihove misli nisu morale biti uvijek usklađene s Božjim mislima zbog ograničenog znanja kojeg su imali. Njima nije bilo u interesu iznositi laži i zablude i kontradikcije, iako su u svom nepotpunom znanju zapisali neke od njih koje ipak ne dovode u pitanju Boga i njegovu riječ. Među njima su i neke upitne tvrdnje zapisane u knjizi Postanka.
Knjiga Postanka ne iznosi stvarne činjenice o nastanku svemira osim što ukazuje na Stvoritelja koji je jednim redoslijedom kroz nekoliko vremenskih epoha stvorio i kreirao nebo i Zemlju te omogućio sve uvjete za život. Možda to nismo uočili, ali opis i redoslijed stvaranja je usklađen sa tadašnjim gledištem da je Zemlja okrugla i ravna ploča u središtu svemira. Upravo zbog takvog pogrešnog gledišta neke stvari nemaju logike jer piše da je svjetlo za određivanje dana i noći nastalo prije stvaranja sunca iako se zna da takvo vidljivo svjetlo može dolaziti samo od sunca (1:3). Piše da je čak i biljni svijet nastao prije stvaranja sunca koje daje toplinu i svjetlo potrebno za fotosintezu (1:12-14). Iako to nije bilo moguće, mnogi su prihvatili to samo zato što tako piše u Bibliji jer su i svi ostali pisci vjerovali da je Zemlja ravna. To očito nije bila Božja misao nego ljudska. Zato su ljudi tek u zadnjih sto godina nastojali ove riječi o stvaranju uskladiti sa naučnim spoznajama, tvrdeći da se radi o difuznom svjetlu koje nije moglo prodirati do površine zemlje zbog gustih oblaka koji su se s vremenom razrijedili. No, to nije ono što je pisac zapisao, tako da su mnogi koji su čitali izvještaj o stvaraju dobili saznanje da su sunce i mjesec 'stvoreni' nakon zemlje.
Dok jedni pokušavaju Bibliju omalovažavati zbog njenih izjava koja odudaraju od znanstvenih činjenica, drugi je pokušavaju braniti tvrdnjom kako su se njeni pisci služili metaforama i poetskim načinom izražavanja. No, činjenica je da pisci zaista nisu znali pravu istinu o prostranom svemiru niti zemlji kao planeti. Zato su u okvirima svog nepotpunog znanja iznosili ono što se moglo razumski zaključiti bez da time pobijaju nešto što se suprotstavljalo znanstvenim dokazima kojih u to vrijeme nije bilo. Iz naše perspektive su oni bili u zabludi, ali je ona kao takva bila prihvatljiva jer nije osporavala Boga kao stvoritelja niti zdrav razum.
Postoje i druge zablude koje ćemo ovdje otkriti i razmotriti u novom svjetlu. Iako nisu bile točne one su postale sastavni dio svetih spisa. Bog ih nije ispravio i korigirao jer je bilo puno važnije korigirati životni put čovjeka kako bi ljudi hodili po njegovim zakonima koje im je upisao u srca (Rim 2:14,15). Sve to nam govori da nije svaka riječ u Bibliji napisana pod Božjim direktnim utjecajem (nadahnućem) jer Bog nije čovjek da iznosi netočne tvrdnje kako bi ljude držao u zabludi (4.Moj 23:19). Iako je tada čovjek bio ograničen u sagledavanju stvarnih činjenica mogao je svojim razumom i logikom dokučiti mnogo toga, pa čak donekle opisati i redoslijed stvaranja iako ni on nije točno opisan pa ga neki pokušavaju opravdati tvrdnjama kako pisci nisu to doslovno mislili pogotovo kad piše da je svjetlost stvorena prvog dana dok su sunce, mjesec i zvijezde stvorene četvrtog dana stvaranja. Naravno, to se nastoji objasniti svjetlom koje do četvrtog dana nije moglo doprijeti do površine zemlje pa se do tada nebeska svjetleća tijela nisu mogla vidjeti. Iako to može biti logičko objašnjenje, ono se kao takvo nije moglo nazirati u toj izjavi tako da su svi koji su čitali taj izvještaj u proteklih nekoliko tisuća godina mogli zaključiti samo ono što je pisac napisao i nisu tome mogli proturječiti.
Iz svetih spisa znamo da osim Boga postoje i druga razumna bića koja žive izvan naše planete u nekom drugom području univerzuma, ali ni o njima i njihovoj prirodi postojanja nemamo dovoljno informacija koji bi zadovoljili našu znatiželju. Bog nam ni to nije otkrio preko svojih službenika, tako da je sasvim moguće da su pisci Biblije i po tom pitanju iznosili samo djelomičnu istinu. Da bi došli do nekih logičkih zaključaka, trebamo malo bolje istražiti biblijski tekst i povezati ga sa nekim znanstvenim otkrićima jer ćemo iz jedne nove perspektive, koja je bliža Božjoj nego ljudskoj, vidjet stvari koje bi nas mogle iznenaditi dok se u njih potpuno ne uvjerimo.
Biblija nam ne otkriva izravno ono što bi željeli znati o našem univerzumu, te o Bogu i vanzemaljskim bićima, ali nam ipak može otkriti temeljne stvari samo ako joj obratimo pažnju. Mi imamo razum i sposobnosti da sami otkrivamo tajne svega što postoji. Iako Bog otkriva neke svoje tajne, ima razloga da pred ljudima puno toga s razlogom skriva. Zato je kralj Salamun rekao:
"Slava je Božja skrivati stvar; slava je kraljeva istraživati stvar." (Mudre izreke 25:2)
Bog je pustio da ljudi sami traže dokaze i činjenice za svoju vjeru i svoje tvrdnje. Znao je da će u tom traženju u početku imati svoja pogrešna gledišta koja neće umanjiti njegovu slavu i moć, ali je također znao da će istraživački duh omogućiti da s vremenom vide Boga i Božja djela stvaranja u pravom svjetlu. Dovoljno je da promijene kut promatranja kako bi vidjeli i ono što do sada nisu vidjeli. Kao što je omogućio ljudima da u njegovim djelima "traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli" tako je omogućio da traže opipljive dokaze o pravoj prirodi neba i zemlje bez da im On to servira (Djela apostolska 17:27). Mnoga saznanja o tim i drugim djelima stvaranja su se do danas umnožila iako su neka od njih došla od ljudi koji nisu bili nadahnuti niti su pripadali Božjem narodu. Za takva saznanja nije bilo potrebno da ih Bog nekome objavi nego je dovoljna ljudska mudrost koja je odraz Božjeg obličja po kojem smo stvoreni (usporedi Danijel 12:4).
Mnoge će iznenaditi kad budu vidjeli da Biblija sadrži neke naznake o tim vanzemaljskim bićima koji naseljavaju naš univerzum. Ako to piše, zašto to do sada nismo vidjeli? Vjerojatno zato što ni pisci Biblije u ono vrijeme nisu imali točna saznanja o prirodi i veličini svemira. Oni nisu mogli ta bića smjestit u svemirsko prostranstvo jer nisu ni znali da u svemiru postoje mnogi slični, ako ne i isti sunčevi sustavi i planete. Za njih je postojala samo jedna stacionarna Zemlja koju sa svih strana okružuje vodeni bezdan i nebeski svod iznad kojeg plove nebeska tijela. Zato nisu ni mogli neka bića koja dolaze na Zemlju povezati sa drugim planetima nego samo sa onim najvišim nebom iznad zvijezda u kojem prebivaju u Božjoj prisutnosti. Upravo to njihovo neznanje nam može pomoći da popunimo fragmente koji nedostaju u traženju odgovora na pitanja o našem Bogu i univerzumu kojeg je oblikovao za život raznih vrsta bića.
Zato pođimo na to istraživačko putovanje kroz svemir sve do centra Božjeg prebivališta kako bi vidjeli da li je naš univerzum nastanjen drugim civilizacijama ili smo sami u svemiru. Na tom putu ćemo putovati kroz vrijeme u daleku prošlost kako bi saznati i neke druge zanimljivosti o Bogu i vidjet tko su ta vanzemaljska bića koja posjećuju našu planetu. Razmotrit ćemo da li su Bog i anđeli materijalna bića i da li može postojati biće od nematerije. Nakon, ovog putovanja više ništa neće biti onako kako smo do sada vjerovali iako će i dalje svatko moći biti uvjeren u svoju misao (Rim 14:5). Prije nego saznamo što sve Biblija krije o Bogu i vanzemaljskim bićima moramo razmotriti smisao i način stvaranja tako ogromnog svemira.