- Energija (duh)
- Materija (tvar)
- Informacija (vibracija, riječ)
Energija je elektromagnetna sila (duh) koja svojom vibracijom različitih frekvencija svjetlosti stvara elementarne čestice materije pri čemu ta energija poprima oblik čestice. Čestica u sebi pohranjuje tu energiju koja vibrira na određenoj frekvenciji pri čemu vibracija služi kao informacija (kodirana riječ). Zato su te tri komponente vječno vezane jedna uz drugu na sve tri razine postojanja pa su sastavni dio univerzuma i njegove supstance.
S obzirom da je prostor univerzuma i prije svoje preobrazbe u materijalni svemir sadržavao suptilnu energiju i materiju koju su neki znanstvenici uspjeli detektirati svojim uređajima, onda nam to otvara indicije da su te komponente (energija, materija i informacija) vječno vezane uz univerzum i Boga. Bog nije sam sebi stvorio te komponente jer su one vezane i uz njegovo postojanje. Tako opet dolazimo do zaključka da Bog nije morao stvoriti ni raniji univerzum u kojem je prebivao, nego da je On taj iskonski prostor samo oblikovao u svemir od postojeće tvari u kojoj je također morala postojati informacija (riječ) koja je bila i u Njemu kao živom biću.
'Riječ' je dokaz očitovanja energije u materiji jer se takva kodirana informacija može putem vibracija trajno sačuvati u materijalnoj energiji koja je samim tim vječna i neuništiva. Ona je princip svega što postoji pa i samog Boga. Samo s tom informacijom (vibracijom) i materijalnom energijom može postojati živo biće i tvar s kojim se gradi i održava sve što je živo i neživo, kruto, tekuće i plinovito, vidljivo i nevidljivo.
Ono što bi željeli saznati je mogućnost da je i Bog načinjen od te suptilne supstance što se može kriti u njegovoj izjavi da "prije njega nije načinjen niti jedan drugi Bog" (Iz 43:10). U ovako formiranoj izjavi se može iščitati i to da biće kao što je On može biti 'načinjeno' što nije u skladu sa našim uvjerenjem da je On bez početka. U biti On može biti bez početka, ali nije oduvijek bio Bog sve dok nije počeo stvarati. Naime, pojam 'Bog' je izvedenica iz hebrejske riječi 'elohim' što znači 'moćnik', pa On tek od tada kad je svoju moć počeo iskazivati kroz stvaranje više nije samo 'biće' nego i Bog (elohim). Prije nego je On funkcionalno postao Bog nije u tom smislu načinjen niti jedan drugi Bog, a budući da je on jedan i jedini, onda On svojim postojanjem obuhvaća cijeli univerzum. Onog trenutka kad je od iskonskog univerzuma nastao kozmos (uređen svemir) je ujedno trenutak kada je od iskonskog bića nastao sam Bog - moćnik koji stoji iza cjelokupnog stvaranja. Koja je onda stvarna priroda njegovog postojanja? Ako bi on imao svoj funkcionalni početak i suptilnu materijalnu prirodu, da li bi to umanjilo njegovu slavu i moć? Sve su to pitanja koja nam se oduvijek nameću znajući da odgovor mora postojati, ako ne u Božjoj pisanoj riječi koja skriva i ne otkriva neke tajne, onda bi se odgovor mogao naći skriveno u onoj 'riječi' koja je zapisana u univerzumu. Da bi mogli dešifrirati tu 'riječ' trebamo detaljnije sagledati i vidjeti što je prostor u kojem je nastalo svemir.