• unaprijed odredio
• stvorio u utrobi njegove majke
• upisao u knjigu života
• pomazao i ispunio svetim duhom
• posvetio i odvojio od grešnika
• otkupio iz kazne smrti
• dao mu da ima život u sebi
• sklopio s njim savez za kraljevstvo
• učinio ga Kristom i Gospodinom
• postavio ga za kralja i svećenika
• postavio ga za Sina prvorođenca
• učinio ga savršenim

Iza svega ovoga navedenog stoji Bog pa je Isus kao čovjek u sebi imao dosta veze sa stvarima neba, što je i određivalo njegov način izražavanja kojeg mnogi nisu ni pokušali razumjeti nego su tog Božjeg čovjeka pretvorili u nebesko božanstvo. Međutim sve ovo navedeno je Isusa kao čovjeka učinilo adekvatnom zamjenom za Adama jer je sam Bog učinio njegov život toliko skupocjenim da je mogao u njemu imati onu cijenu koja je bila odgovarajuća za otkupninu ljudskog roda iz ropstva smrti. Doprinos toj cijeni je dao i sam Isus koji se podredio Božjoj volji.

Neke gornje stavke je Bog koristio i za druge izabrane sluge, ‘sinove čovječje’, pogotovo one koje je svetim duhom posvetio od samog začeća. Čak se i samo začeće kod nekih također desilo natprirodnim putem. Međutim, među gore navedenim stavkama su neke koje je Bog na poseban način do tada koristio samo u Isusovom slučaju kako bi ga odvojio od grešnog čovječanstva i omogućio, da bude njihov otkupitelj tako što ga je:

• otkupio od ropstva smrti
• dao mu da ima život u sebi
• učinio savršenim

Ove tri stavke su trebale biti najprije postignute u Isusu, jer je on ‘put’ preko kojega je Bog ucrtao pravac spasenja za sve ljude koji moraju postići ovo što je Bog postigao u Isusovom slučaju. Bog je uredio neke pravne okvire po kojima je najprije trebao jednog čovjeka na ovakav način izdvojiti i posvetiti te postaviti na mjesto Adama, a zatim preko njega i sve ostale ljude.

Čovjek sam od sebe ne može učiniti ništa što bi imalo trajnu vrijednost, a kamo li otkupiti ljude iz grijeha i smrti. No uz Boga on to može postići samo uz ovlaštenje u koje je uključeno sve što može zadovoljiti Božju pravednost tako da nije bilo potrebno za to djelo otkupljenja ovlastiti neko savršeno nebesko biće koje bi se rodilo u ljudskom obličju. Nije bilo potrebno izlaziti iz ljudskih okvira misleći da se samo preko savršenog nebeskog bića mogla poništiti smrt i steći pravo na vječni život koji je ponuđen prvom savršenom čovjeku Adamu. No, pitanje je u kojoj je mjeri Adam bio savršen i da li je od samog stvaranja živio vječnim životom?