“Onoga koji je protiv mene sagriješio izbrisat ću iz svoje knjige.” (2.Mojsijeva 32:33)

Bog je mogao svakog bogobojaznog i pravednog čovjeka upisati u knjigu života. Izgleda da su Izraelci otkupljeni i uvedeni u 'knjigu života' po Abrahamu, Izaku i Jakovu čak i prije nego su rođeni i posvećeni krvlju saveza tako da je samo grijeh sličan Adamovom mogao biti razlog brisanja iz knjige života. I Isus je bio uveden u knjigu života ali je kao genetski Adamov potomak poput njih bio pod osudom koja je pala na sve ljude. Međutim, kao što je Bog Izraelce otkupio iz svijeta i uveo u knjigu života tako je u određeno vrijeme učinio još više kada je Isusa

• otkupio iz smrti i
• dao mu da ima ‘život u sebi’.

Kako to znamo? Anđeo Gabrijel je rekao njegovoj majci Mariji koja je trebala zatrudnjeti po svetom duhu:

“Duh sveti doći će na tebe, i sila Najvišega osjenit će te; zato i ono što će se roditi biće sveto, i nazvat će se Sin Božji.” (Luka 1:35)

Isus je od samog rođenja određen da bude svet (odvojen od grešnika) jer ga je Bog svojim svetim duhom trebao otkupiti iz grešnog čovječanstva i nazvati svojim Sinom. Bog je ranije još neke izabranike pomazao, posvetio i nazvao svojim Sinom, ali je Isus do tada bio jedini i prvi zemaljski ‘Sin’ koji je otkupljen iz smrti i dobio život u sebi. On je u svemu morao biti ‘prvi’, pa je samo na takav način mogao biti prvi u uskrsnuću u vječni život (Kološanima 1:18; 1.Petrova 1:21). Naime, da nije bio otkupljen i dobio život u sebi ne bi mogao uskrsnuti u vječni život.

Kao što su svi ljudi svojim začećem preuzeli Adamovu kaznu, tako je Bog mogao pravno urediti stvari da on bude otkupljen od kazne prilikom začeća. U tom slučaju bi bio u istoj poziciji kao i Adam kad je stvoren, bez osude. Međutim, on je morao unaprijed znati što to znači biti otkupljen i po kojoj cijeni. Zato je morao postati zrela osoba, odnosno ‘postati čovjek’ koji bi poput Adama bio svjestan razloga zašto ga je Bog stvorio i doveo u postojanje. Nakon što je to saznao morao je s vjerom prihvatiti to otkupljenje što je bilo i potvrđeno u trenutku kada se došao krstiti u vodi kako bi se predao Bogu za izvršenje Božje volje. Ivanu je rekao da se došao krstiti jer je trebalo…

“... ispuniti svu pravednost.” (Matej 3:15)

Sama pomisao na otkupljenje ukazuje na određenu božansku pravednost jer je po toj Božjoj pravdi svijet podređen kazni smrti. Zato je po toj istoj pravdi moglo doći do otkupljenja. Iza otkupljenja stoji određena cijena koja je trebala biti plaćena za njegovo oslobođenje u iznosu njegove protuvrijednosti.

Isus se nije krstio da bi se pokajao radi grijeha protiv Božjeg zakona. Njemu nije trebalo pokajanje i oslobođenje od grijeha protiv kojeg se uspješno borio, nego mu je trebalo oslobođenje od ropstva smrti kako bi mogao preuzeti Adamovu ulogu u skladu s Božjom voljom. Zato se prilikom izlaska iz vode, kako bi živio po Božjoj volji, pomolio Bogu koji ga je tom prilikom pomazao i posvetio svetim duhom nakon čega je čuo Božji glas:

“Ti si Sin moj ljubljeni; ti si po mojoj volji.” (Marko 1:11)

Ovo je bio trenutak kada je Isus ‘nazvan Sinom Božjim’ jer je time dobio 'ime' ili autoritet Božjeg zastupnika te je posvećen da bude ‘svet’ (odvojen od grešnika). U tom trenutku je potpuno odgovarao svojoj ulozi otkupitelja koji je mogao ispuniti Božju volju jer je ovim činom, krštenjem u vodi i duhu (kao i mi poslije njega) bio

• otkupljen iz ropstva smrti i
• dobio život u sebi.

Kao takav je učinjen savršenim za svoju ulogu koju je trebao potvrditi kroz poslušnost. On sam je ovim činom osvjedočen da se više ne ubraja među grešnike tj. među one koji su pod kaznom. Dozvolite da objasnim po kojoj cijeni se to otkupljenje moglo izvršiti i zašto je bilo potrebno Isusa putem vode i svetog duha osloboditi kazne uz određenu cijenu.