Tajna otkupljenja

Indeks članka

Stranica 9 od 16

Nada sakrivena u smrti

Sve što je bilo pravedno Bog je uzeo u obzir prije nego je nastao svijet po Adamu. Prije nego su se rodili, svi su predani u ropstvo smrti, tako da je ta dosuđena smrtna kazna bila cijena kojom je Bog raspolagalo za dovršenje svog nauma s čovjekom. Smrtna kazna je izvršena po zakonu raspadljivosti koji je trebao preuzeti vlast nad tijelom i dati ga na smrt i uništenje. Čak i naša patnja zbog bolesti i starosti u okvirima ove kazne ima svoju cijenu. Zato Božjim dopuštanjem patnji svijet nije obezvrijeđen jer će zbog toga dobiti puno više nego što trenutno gubi.

“Jer naša sadašnja i časovita lagana nevolja donosi nam izobilnu vječnu slavu, koja sve nadvisuje.” (2.Korinčanima 4:17)

Svijet je umro u Adamu po Božjoj pravednoj uredbi jer ih je sam Bog podložio toj smrti za njihovo vječno dobro. U kojem smislu? Pavle je to razumio pa je rekao:

“Jer je stvorenje podvrgnuto prolaznosti (smrti i raspadljivosti), ne od svoje volje, nego zbog onoga (tj. Boga) koji ga podvrgnu nadi, da će se i samo stvorenje osloboditi od ropstva raspadljivosti na slobodu slave djece Božje.” (Rimljanima 8:20,21)

‘podvrgnuto prolaznosti’ > ‘podvrgnuto nadi’ > ‘oslobođenje iz ropstva’

Kao što vidimo, Bog je Adamovo potomstvo bez njihove volje i krivice podložio ili podvrgnuto prolaznosti tj. smrti i raspadljivosti, ne da bi taj svijet zauvijek nestao, nego zbog nade u oslobođenje koje dolazi po takvoj smrti. To je kao da ti netko kaže:

“dao sam te u smrt da bi bio živ”

U ovome se krije ono što se može iščitati iz konteksta, a to je nada u život temeljena na smrti kojoj su podvrgnuti. Očito je njihova patnja i smrt u sebi imala otkupnu vrijednost koja je pružila nadu da će ona biti temelj oslobođenja iz smrti. Naravno, svijet nije mogao svojom smrću sam sebe otkupiti ali je njihova smrt, zastupljena po smrti pravednika, kojom su podvrgnuti od strane Boga, mogla otkupiti jednoga između njih kojega je Bog izabrao, ali pod uvjetom da oni svjesno umru za sebe kao 'žrtva Bogu' koji je trebao iskoristiti njihovu 'žrtvu' za tu svrhu. Da bi se to moglo pravno regulirati morao je postojati savez s ljudima koji su morali biti svjesni svoje uloge i svog postojanja. To očito nije bilo moguće postići sa svim ljudima svijeta (narodima, plemenima i jezicima), ali za Boga to nije predstavljao problem jer je teret te odgovornosti planirao staviti na samo jedan izabrani narod koji je trebao predstavljati cijeli svijet.

Pravednost i grešnost se mogu samo iskazati kroz savez i zakon pa je Bog odredio da svoje izabranike ima u okvirima izabranog naroda koji bi pod savezom bio posvećen pokrivanjem grijeha krvnim žrtvama i tako imao vrijednost cijelog svijeta. Oni su unaprijed određeni i uzeti iz svijeta iz kojeg su otkupljeni te upisani u knjigu života. Vidjet ćemo kako je to Bog učinio i zašto.