To stablo je predstavljalo Božje pravo da odlučuje i postavlja pravedna mjerila, ali je to pravo u određenoj mjeri dao i svojim nebeskim suradnicima kojima je dao upraviteljstvo nad čovjekom. Po svemu sudeći Bog je čovjeku zabranio da kuša plodove s tog stabla kako bi mu poručio da on još nije spreman na sebe preuzeti tako veliku odgovornost. Samim tim je čovjek morao znati da to 'znanje dobra i zla' postoji ali i to da mu je ono do daljnjega zabranjeno zbog odgovornosti koji su povezani s tim znanjem. Smatram da je zabrana bila privremena i da je čovjek tokom vremena trebao dobiti pristup tom znanju iz slijedećih razloga:

• tu spoznaju nije imao samo Bog nego i druga razumna bića sa slobodnom voljom
• čovjek je stvoren po njihovoj slici da bi s njima dijelio znanje, obaveze i odgovornosti

Činjenica je da Adam i Eva nakon kušanja zabranjenog ploda nisu stekli neko novo znanje, nego su stekli novi 'status', isti onaj kojeg su imali Bog i anđeli jer je sam Bog rekao:

"Evo čovjek je postao kao jedan od nas - znajući dobro i zlo!" (Postanak 3:22) 

Drugim riječima Bog kaže:

• "Ono što znamo mi sada to zna i čovjek." tj.
• "Status kojeg mi imamo u donošenju mjerila dobra i zla, sada ima i čovjek."

Ovaj novi status je čovjek očito dobio prije vremena, što znači da ga je mogao na legitiman način dobiti od Boga samo da je strpljivo čekao i poštivao zabranu koja je imala točno određeni razlog. Ovako ga je čovjek preuzeo na sebe prije Božjeg odobrenja tako da se tim nerazumnim činom, autoritet nad budućim ljudima temeljio na ljudskoj volji a ne na Božjoj.

Uzmimo u obzir da je Bog rekao svojim nebeskim suradnicima da će 'stvoriti čovjeka na njihovu sliku, sebi slična, da bude gospodar [nad nižim bićima]'. (Postanak 1:26). Da li je Bog morao biti gospodar životinja? Da, ali ne direktno nego preko čovjeka svog zemaljskog zastupnika kojeg je zadužio da ih nadzire (Postanak 2:19). Čovjek je bio gospodar na nižoj razini od nebeskih Poglavara koji su opet bili na nižoj razini od vrhovnog Boga. Bog je prije svega gospodar svih tih razumnih bića. To gospodarstvo je podijelio najprije sa svojim nebeskim suradnicima i zastupnicima, a neki od njih su postavljeni da budu gospodari nad ljudskim (planetarnim) bićima. I zato se ti nebeski gospodari smatraju 'bogovima' jer imaju božanski autoritet povezan sa znanjem dobra i zla. Tako je i Adam trebao dobiti određenu mjeru božanskog autoriteta nad drugim ljudskim bićima koja su prije stjecanja duhovne zrelosti trebala imati njegovo vodstvo.

Čovjek je stvoren po Božjoj slici kao razumno biće sa slobodnom voljom, ali nije odmah mogao odražavati tu božansku sliku a kamoli po autoritetu biti kao jedan od bogova. Da bi po autoritetu bio sličan svojim nebeskim upraviteljima, čovjek je s vremenom trebao dobiti taj božanski status koji podrazumijeva spoznaju dobra i zla. Prije toga mu je bio potreban vodič i odgajatelj na putu života kako bi, kad dođe vrijeme, na sebe preuzeo takav božanski autoritet sa svim pravima i odgovornostima. Adam je morao proći neke životne faze prije nego postane "kao jedan od bogova". To su znali nebeski upravitelji pa je jedan od njih rekao Evi:

"Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." (Postanak 3:5)

Bog je prešutio ovu činjenicu iako je bila istinita (usporedi Postanak 3:22). Vjerojatno je postojao razlog. To je isto kao da kažete svom djetetu da ne dira kutiju u kojoj su darovi, jer će ići u kaznu, ali bez da mu otkrijete što se točno u njoj nalazi. Pitanje je samo da li će dijete biti poslušno ili će htjeti kriomice zaviriti u kutiju. Ako zaviri bez odobrenja, dar će na kraju dobiti, ali će izgubiti povjerenje i završiti u kazni.

Adam je morao biti svjestan granica i odgovornosti prije nego mu je stvorena žena koju je trebao voljeti kao samog sebe. S njom je trebao stvorit djecu koja su ga trebala slušati i poštivati. Sve su to odgovornosti koje su zahtijevale novi i viši status kojeg do tada nije imao. Prije nego mu je stvorena žena Bog mu je prezentirao stablo 'spoznaje dobra i zla' i tako rekao da to znanje postoji ali da ga oni ne smiju 'kušati'. Naime, oni bi tek sa 'kušanjem' tog ploda otkrili što se krije iza tog 'znanja', a to nisu smjeli otkriti dok ne dođe vrijeme. Bog im čak nije ni rekao da li će im dozvoliti da jednog dana imaju pristup tom znanju, ali se to moglo naslućivati jer je takvo znanje potrebno kako bi se preko čovjeka (Božjeg sina) moglo uređivali svijet na Božjim mjerilima dobra i zla. No, Adam nije imao uvid u te stvari koje mu do tada nisu bile otkrivene. Bog je imao pravo to prešutjeti kako bi za čovjeka to pravo na spoznaju bio 'dar' koji bi se temeljio na poslušnosti. Taj dar je trebao biti tajna koju im je Bog trebao otkriti u svoje vrijeme.

Kad je Bog Adamu stvorio ženu, mi možemo samo pretpostaviti da ona nije mogla odmah postati majka, niti je Adam mogao biti otac bez obzira na njihovu fizičku i spolnu zrelost. Nedostajala je ona najvažnija duhovna i duševna zrelost koju su trebali steći kroz odgoj i pouku. Zato je Bog morao prije toga uvesti zabranu preuzimanja odgovornosti s obzirom na 'drvo znanja' za kojeg još nisu bili spremni, a ta odgovornost je usko vezana za njihov brak i djecu preko kojih je trebalo nastati čovječanstvo.

Nakon što je Adamu stvorio žensko biće - 'čovječicu', mi ne znamo da li je Bog Adamu zabranio da imaju intimne odnose dok ih on ne udruži u bračni savez. Takva dodatna zabrana bi bila razumna i privremena jer je spolnost povezana s odgovornošću koju su morali uskoro preuzeti na sebe prije stvaranjem novih živih bića. Odgovornost nije bila samo rađati se i napuniti zemlju ljudima, nego im omogućiti duhovni razvoj po božanskim mjerilima koja su vezana uz spoznaju dobra i zla (Postanak 1:28). Da bi mogli na djecu prenijeti tu odgovornost morali su najprije i sami biti 'Božja djeca' i naučiti se poslušnosti. Iako su imali slobodnu volju, morali su znati da je ne mogu koristiti za vlastite interese i prohtjeve nego prije svega u interesu vršenja Božje volje. Morali su proći fazu duhovnog sazrijevanja kako bi mogli preuzeti bračne dužnosti i odgovornosti povezane s roditeljstvom. 

Sjetimo se da je Bog prije svega bio njihov Otac koji ih je stvorio (rodio) te ih poput roditelja odgajao kao djecu koja su morala biti svjesna vrijednosti određenih zabrana. Samim tim zabrana pristupa takvoj spoznaji nije trebala trajati zauvijek jer im je ona bila potrebna kako bi u određeno vrijeme mogli s božanskim autoritetom oponašati nebeskog Oca i tako sami postati roditelji koji odgajaju (Božju) djecu prema Božjim mjerilima dobra i zla. To je bio osnovni način da mu budu "slični". Glavni preduvjet je poslušnost višem božanskom autoritetu kako bi i oni mogli od svoje djece zahtijevati poslušnost njihovom autoritetu. Samo na takvom duhovnom odgoju i pouci se moglo stvoriti Božje kraljevstvo na zemlji.

Čovjek je samo morao pokazati poslušnost i čekati Božju dozvolu i prihvatiti pravilo da sve ima svoje vrijeme. Da nije prije vremena uzeo plod s tog zabranjenog drveta, Bog bi mu u svoje vrijeme dozvolio pristup tom drvetu i tako ga uveo u višu duhovnu razinu odgovornosti. Tako bi na principu poslušnosti bio postavljen božanski temelj za slobodnu volju koja bi uzimala u obzir određene zabrane i ograničenja kako bi zakoni dobra eliminirali preduvjete za stvaranje zla. Za razliku od božanskog temelja, ljudski temelj bi bio dosta manjkav i ne bi mogao spriječiti pojavu zla. Upravo se to i desilo jer su kušali plod bez da su čekali na Boga.

Budući da su u to stablo dirali u vrijeme zabrane, oni su prijevremeno bez Božjeg odobrenja na sebe preuzeli novi status a time i veća prava slobodnog odlučivanja. Time su postali kao jedan od 'bogova' koji su imali pravo da unutar svoje domene vlasti postavljaju mjerila dobra i zla. Međutim, to su pravo stekli bez Božjeg pečata i odobrenja tako da je ono utemeljeno na ljudskom autoritetu, a ne na Božjem. Tako je čovjek ostao bez prava da ljudsko društvo uređuje isključivo pod Božjim vodstvom i blagoslovima koji su s tim povezani. Svojim postupkom su poništili pravo da imaju pristup 'drvetu života' koje im je od tada bilo zabranjeno dirati. Umjesto toga su morali osjetiti prokletstvo 'spoznaje dobra i zla' koja nije imala Božji temelj nego ljudski 'pečat'.

Sve ovo je anđelima bilo poznato, ali u vrijeme kad se o tome počelo razmišljati među kerubima je mnoga toga bilo nepoznanica. Što bi bilo kad bi bilo? Znalo se što bi čovjek trebao učiniti kako bi pokrenuo ta pitanja, ali za to nije postojala neka vjerojatnost. Svaki razuman čovjek bi na Adamovom mjestu izabrao Božje pravo da odlučuje u stvarima dobra i zla. No mnogi misle da se Adam pobunio protiv Boga i da je poželio biti neovisan. No, Biblija to ne uči. Upravo zbog njegovog stava da bude podložan Bogu je anđeo znao da nikad neće saznati stvari koje bi se desile Adamovim uzimanjem zabranjenog ploda. Trebalo je nekako čovjeka dovesti u situaciju da prekrši Božju zapovijed o kojoj je ovisila budućnost svijeta. To je učinio samo ako je imao krivi motiv.