“Tada David predade sinu Salomonu uzorak (nacrt) trijema, njegovih kuća, riznica, gornjih soba, donjih prostorija i doma Pomirilišta; uzorak svega što bijaše smislio u duhu za predvorja Jahvina Doma, za sve sobe unaokolo, za riznicu Doma Božjega, za riznicu posvećenih stvari, za svećeničke i levitske redove, za svaki posao u službi oko Doma Jahvina (…) Sve to u skladu s onim što Jahve napisa vlastitom rukom da bi razjasnio cijelo djelo za koje on pribavi uzorak (nacrt hrama).“ (1. Ljetopisa 28:11-13,19)

Kad govorimo o svećeničkoj klasi koja je služila u hramu, tada nam je poznato da su Levitski svećenici bili organizirani u 24 levitska reda koja su dodijeljena poglavarima rodova svećeničkih. Oni su bili

“… poglavari koji su nadzirali sveto mjesto i poglavari koji su služili pravom Bogu.“ (1.Lje 24:4-19)

Da li je služba tih poglavara odgovarajuće predočavala službu koju su na nebu izvršavali 24 starješine? Zanimljivo je da u Ivanovoj viziji vidimo ’24 starješine’ gdje imaju zlatne posude pune kâda, što govori da su u svećeničkoj službi, a nakon toga do žrtvenika dolazi jedan ‘anđeo’ sa svojom posudom za kâd  (Ot 5:8; 8:3-5). Taj anđeo sa kadionicom u ruci bi mogao biti kerub u njegovoj službi, kao što je i seraf bio taj koji je u Božjoj službi uzeo u ruke užarenu žeravicu kako bi posvetio proroka Izaiju (Iz 6:1-7). Osim što imaju posude za kâd, starješine tj. Poglavari imaju i krune što govori da imaju i određenu mjeru autoriteta poput Boga. Prema tome, ‘24 starješine’ su nebeski anđeli najvišeg položaja, a ujedno i prvi Božji sinovi. To što se za njih koristi izraz ‘starješine’ je sasvim razumljivo jer time dobivamo sliku o poglavarima koji su po funkciji stariji od drugih, ne po godinama nego po autoritetu kojeg imaju među ostalim nebeskim bićima.

Veliki svećenici su imali ‘turbane’ na glavi koje su predstavljali autoritet i vlast koju im je Bog povjerio (vidi 2.Mo 28:36,37,40; 29:9; Za 3:1,5-7; 6:13). Tako njihov turban ima isto značenje kao i kruna (vijenac). S njim su surađivali 24 porodice unutar Aronove obiteljske loze. Svećenički poglavari su služili uz ‘velikog svećenika’ koji je trebao biti i kralj poput Melkizedeka. Samim tim su 24 starješine ‘poglavari u svetinji i poglavari pred Bogom’ (1.Lje 24:5). Oni uz Boga, koji je vrhovni kralj i svećenik, također izvršavaju dvojaku ulogu i službu Božjih nebeskih kraljeva i svećenika tvoreći na drugoj razini Neba ‘kraljevstvo svećeničko’ sastavljeno od 24 svećenička reda koja su predvodili najviši knezovi u njihovoj službi. Njihova uloga je preslikana i na zemaljsko teokratsko uređenje gdje su bili predočeni s poglavarima 24 svećenička reda. 

U toj teokratskoj strukturi svećenici su predvodili u obožavanju, svaki u svom redu. U jednom od tih 24 reda služio je i Zaharija, otac Ivana Krstitelja. On je kao svećenik imao prednost da pristupa k Bogu i da stoji ‘pred njim’ u hramu (vidi Ez 44:15,16). O tome čitamo:

“Dok je Zaharija jednom obavljao svećeničku službu pred Bogom, jer je bio red na njegovu skupinu, ždrijebom ga je, prema svećeničkom običaju zapalo da uđe u svetište Jehovino i prinese kâd.“ (Lk 1:8,9)

Zanimljivo je da je Zahariju posjetio anđeo koji mu je prenio vijest o rođenju sina koji će pripremiti put Mesiji pa čitamo:

“A anđeo mu je (…) rekao: ‘Ja sam Gabrijel, koji stojim pred Bogom’…" (Lk 1:11,19)

Stajati pred Bogom ne znači stajati u neposrednoj blizini Boga nego služiti Bogu u svetoj službi. Čak su i Izraelci ispod gore Sinaj stajali pred Bogom, a tako će stajati i u budućem mesijanskom kraljevstvu (2.Mo 19:17; Ot 7:9,15). Levitski službenici predvođeni sa 24 starješine su također stajali ‘pred Bogom’ ali na Zemlji. Možda je Zaharija zastupao službu koju je na na 2. razini nebeske uprave imao svaki od velikih knezova jer su oni stajali pred svojim Poglavarstvom (Božjim sinom, kraljem i svećenikom), što je ujedno bilo kao da stoje pred samim vrhovnim Bogom kojega je on zastupao. Zaharija nije bio veliki svećenik nego jedan od poglavara rodova svećeničkih koji su u svoje vrijeme zajedno sa velikim svećenikom stajali pred Bogom da bi mu služili i zastupali ljude pred Njim. Svi ti poglavari svećeničkih redova, njih 24, su u vrijeme blagdana zajedno stajali pred Bogom u njegovom hramu kao što to vidimo u viziji Neba gdje 24 starješine (poglavari svojih redova) zajedno stoje pred Bogom. Svaki od tih arhanđela je u svojoj vojsci imao legije anđela koje su predvodili niži knezovi, pa bi neki od tih knezova mogli biti glasnici koji zajedno sa arhanđelima stoje pred Bogom. 

Za Gabrijela nigdje ne piše u kojem svojstvu služi Bogu pa je moguće da je on bio jedan od 24 velika kneza koji su dolazili na zemlju sa svojim vojskama ili osobno kao glasnici. Predvodio je jedan od 24 reda te je poput svećeničkih poglavara stajao ‘pred Bogom’ u njegovom hramu i prinosio kâd sa molitvama svetih (Ez 40:3; 43:6; Da 8:16; 10:5,6;  Lk 1:26,27). On je bio nadležan da upravlja Zemljom kako bi sa svojom vojskom skidao kraljeve i tako objavljivao Božju suverenost jer je imao ovlaštenje da smjenjuje političke vlasti na Zemlji dok ne dođe Božji pomazanik - kralj. U Bibliji saznajemo da je knez Mihael bio pozvan da mu sa svojim legijama pomogne protiv kneza Perzije. S ovakvim uvidom bi mogli ustvrditi da je on kao i arhanđeo Mihael samo "jedan od najviših knezova" kako i piše u Danijelu 10:13, koji sa svojim anđelima upravitelja stvarima na Zemlji. 

Što nam onda govore brojevi 12 i 24? Ako se vratimo u organizacijsko uređenje neba unutar zemaljskog Jeruzalema tada možemo zapaziti neke zanimljive detalje unutar skupina svećenika i Levita sakrivenih u samim brojkama koje je David dobio pod nadahnućem (1.Lje 28:11-13).

Sinovi Izraelovi su bili podijeljeni u 12 redova. Nad svakim od 12 plemena Izraelovih je bio postavljen po jedan knez, odnosno prvi knez, dok su u gradovima bili postavljeni knezovi nižeg ranga, tisućnici i stotnici. Tako je broj 12 predstavljao suverenitet nacije. Na četverokutnom sudskom naprsniku velikog svećenika je bilo 12 dragih kamenova poredana u četiri reda po tri kamena tj. 4 x 3 (2.Mo 28:22-28). Zar Isus nije na goru poveo samo tri apostola tj. jednu četvrtinu ili po jednog predstavnika u svakoj razini tako da je svaka razina imala po 4 apostola. Imena apostola su zapisana na 12 kamena temeljaca sa sve četiri strane, odnosno sa svake strane po tri (4 x 3) (Ot 21:10-14). Tu su i 12 vrata sa četiri strane (4 x 3) koji predstavljaju 12 Izraelovih plemena.

U službi grada je bilo 12 upravitelja koji su se izmjenjivali svakog mjeseca, a pod njihovom upravom je služilo kralju po 24000 ljudi što je ukupno iznosilo 288000 ljudi (144000 x 2). 144000 u 24 reda služilo je u prvoj polovini godine koja se računala od 1. mjeseca nissana po vjerskom kalendaru, a drugih 144000 je služilo u drugoj polovini godine koja se računala od 7. mjeseca tišrija po sekularnom (građanskom) kalendaru (1.Lje 27:1-15). Leviti su diljem zemlje dobili 48 gradova (24 x 2). Iza svakog od 24 svećenička reda stajala i 12 pjevača, njih 288 (24 x 12). Broj 288 je zanimljiv, jer kad se podjeli na dva djela onda svaki dio nosi broj ‘144’ (144 x 2). Taj broj predstavlja ‘mjeru čovjeka i mjeru anđela’ tako da organizacija Zemlje u rukama Isusa Krista ima istu mjeru kao organizacija Neba (1.Lje 25:6-31; Ot 21:17).

Ovaj način organiziranja je zanimljiv jer se neke sličnosti pojavljuju kako u ‘gornjem Jeruzalemu’ kojim upravlja Bog i njegovi Sinovi (Poglavari) tako i u ‘Novom Jeruzalemu’ kojim će upravljati Isus. Prije svega u gornjem Jeruzalemu ne vidimo broj 12, nego 24 što je dvostruka mjera. Sličnost vidimo kod ‘24 starješine’ koje u samom nebu služe u svojstvu svećeničkih poglavara. To nikako ne mogu biti ljudi iako ih u Ivanovoj viziji vidimo u ljudskom obličju i bez krila. Krila im nisu bila potrebna jer svaki od njih putuje na krilima vjetra tj. na krilima svojih keruba, a budući da je svaki od njih predstavljao Boga onda je psalmista govorio da Bog leti na krilima keruba (2. Sam 22:11; Ps 18:10). Jedan od njih je bio u direktnoj vezi sa prvim čovjekom, Adamom, sinom Božjim koji je trebao vladati zemljom (3. razina) na način da je Adam preko njega kao svog Poglavara (2. razina) mogao pristupati Bogu, suverenu svemira (1. razina).

Po ovom modelu je Adam trebao biti prvi i najistaknutiji čovjek na zemlji koji bi na sebe preuzeo najvišu mjeru vlasti i odgovornosti, te bi ujedno bio jedan od najviših knezova u službi svog Poglavara. Iako bi upravljao zemljom na 3. razini, on bi imao pristup nebeskoj Svetinji na 2. razini gdje bi s vremena na vrijeme sjedio na svom prijestolju zajedno sa ostalim velikim knezovima (arhanđelima) iz ostalog dijela naše galaksije. Tu ulogu će imati Isus (drugi Adam) koji će pod upravom Poglavara preuzeti vlast na zemlji zajedno sa sa 144000 izabranika svrstanih u 24 reda (24 x 6000) u 24 zone. Jedne će predvoditi 12 apostola, a druge ostalih 12 knezova koji će vjerojatno biti izabrano iz ostalih naroda. Tako ćemo na zemlji imati kopiju vlasti od 24 najviša kneza, sličnu onoj koja na tim istim principima funkcionira na 1. i 2. nebu.

Poput svećenika u zemaljskom hramu tako i 24 starješine sa ‘harfama’ ulaze u Jehovino svetište da bi sa svojim kerubima ‘prinosili kâd’ (vidi Ot 5:8; 8:3). Oni su zaduženi da ‘pristupaju Bogu da mu služe’ u nebeskom hramu i da pred Bogom zastupaju ljude na zemlji i drugim planetima (vidi Ez 44:15,16). Stoga bi Poglavari svog reda negdje u svemiru trebali imali svoje sveto mjesto prebivanja kao što je nebeski grad u kojem se nalazi Božje prijestolje i svetište. Kad mislimo na svetište onda je riječ o Svetinji iz koje se, po primjeru zemaljskog hrama, moglo ulaziti u Svetinju nad Svetinjama samo jednom u određenom vremenskom periodu dok se u Svetinju moglo ulaziti svaki dan. Kad je došlo vrijeme anđeli su 'na krilima vjetra' poveli Isusa na nebo u nebesko svetište pred Poglavara 2. razine neba koji je predstavljao samog Boga.

“Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u samo nebo, da se sada pojavi pred licem Božjim za nas.“ (Heb 9:24)

Ukoliko je bilo potrebno da Isus uzađe u samu 'Svetinju nad svetinjama' pred vrhovnog Boga, morao je proći kroz Svetinju u kojem je služio Poglavar ovog dijela neba. To bi moglo značiti da bi i sveci Višnjega mogli imati prednost da zajedno s Isusom budu dovedeni pred Boga koji će im predati vlast u ruke (vidi Dan 7:14,18). Tokom mesijanske vlasti, oni bi mogli uzlaziti do nebeske Svetinje u kojoj njihov nebeski Poglavar sa svojim službenicima izvršava redovite službene dužnosti. To je sasvim moguće jer to potvrđuje Isusovo napuštanje zemlje i odlazak na nebo 2. razine gdje postoji hramsko uređenje Svetišta, dok u najvišoj razini Neba stoluje sam vrhovni Bog, Otac unutar Svetinje nad svetinjama. To je način povezivanja neba i zemlje preko hramskog uređenja koje će svoju kopiju vjerojatno ponovo imati na zemlji, najvjerojatnije sa središtem u Jeruzalemu kojeg je Bog davnih dana izabrao za svoje prijestolje (1.Ljeto 29:23-25; Jr 3:17). 

Organizacija zemaljskog hramskog uređenja nam pokazuje da 24 starješine kao ‘Poglavari’ uza sebe imaju anđele nižeg reda koji su poput levitskih sinova služili u hramu. Zato nije ništa neobično što u Ivanovoj viziji vidimo kako iz svetišta hrama na nebu, tj. iz Svetinje u vanjski trijem hrama izlaze anđeli “obučeni u čist i sjajan lan“ (Ot 15:5-8).

Lanene haljine su trebali oblačiti Levitski sluge hrama kad su ulazili na vrata unutarnjeg trijema, a ove anđele upravo vidimo tako obučene gdje na vratima trijema primaju zlatne posude. Oni su očito kao sluge podređeni svećeničkim poglavarima ili starješinama (1.Lje 24:4-19). Ako su anđeli nižeg ranga ulazili u svetište kao svećenički sluge onda je logično da su ‘24 starješine’ imali veću ulogu kao svećenički poglavari. Budući da nose ‘krune’ onda se može reći da su oni, ne samo svećenici nego i poglavari, pa kao takvi imaju dvojaku vlast kao kraljevi i svećenici po uzoru na samog Boga koji stoluje u Svetinji nad svetinjama. Oni s tog mjesta upravljaju arhanđelima pa je sasvim razumljivo što se u viziji iza 24 prijestolja vide organizirane grupe anđela kojih je bilo “mirijade mirijada i tisuće tisuća“ (Ot 4:2-11; 5:11,14). To ne mora značiti da se svi anđeli moraju nalaziti u Božjoj neposrednoj blizini, jer se i ljude na zemlji u viziji vide oko Božjeg prijestolja. Kad se univerzum gleda kao područje Božjeg kraljevstva onda je ono u Božjem videokrugu pa tako svi anđeli u tom ogromnom svemiru okružuju Božje prijestolje kao i veliko mnoštvo ljudi kojima oni služe (Ot 7:9,15). Ovi anđeli su ‘sluge hrama’ (slika posvećenih Levita) koji imaju pristup Svetinji i koji služe u jednom od tih 24 svećenička reda te bi broj od 144000 mogao biti doslovan broj anđela uzetih i sa naše planete kao što su uzeti sa drugih planeta iz naše galaksije. Uz ovakvu predodžbu nam je puno lakše shvatiti biblijske tekstove u kojima vidimo ljudske anđele koji su silazili na zemlju i dolazili u kontakt sa prorocima i drugim ljudima. Neki od njih su trebali odmor, te su jeli i pili s ljudima (vidi 1.Mo 18:1-6)

24 prijestolja na nebu nisu nešto novo jer ona postoje prije nego je Bog na sličan način teokratski uredio svoj narod na zemlji. Cijela ta organizacija je stvorena kako bi se moglo povezati Boga sa svim ljudskim bićima po cijelom svemiru. Imajući u mislima Isusa, koji je zamijenio prvog čovjeka Adama, i koji je predodređen prije postanka svijeta da bude kralj i svećenik Božjeg kraljevstva na Zemlji, Pavle kaže da nas je…

“[Bog] izbavio iz vlasti tame (ovog svijeta) i prenio nas u kraljevstvo svojega ljubljenog Sina, po kojemu smo oslobođeni otkupninom — oprošteni su nam grijesi. On je slika nevidljivog Boga, prvorođenac (nasljednik) svega što je (novo) stvoreno. Jer preko njega (ili po njemu, po njegovoj mjeri) je sve stvoreno (obnovljeno tj. nanovo kreirano) na nebesima i na zemlji, vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja bilo uprave bilo vrhovništva bilo vlasti. Sve je stvoreno (obnovljeno) preko njega i za njega. On je prije svega ostalog i [po njemu] je sve (novo) nastalo. On je glava tijela, skupštine (koja je uređena po njegovoj mjeri). On je početak, prvi (čovjek) koji je ustao iz mrtvih, da u svemu bude prvi. Jer Božja je volja bila da sva punina prebiva u njemu i da preko njega — uspostavivši mir njegovom krvlju prolivenom na mučeničkom stupu — pomiri sa sobom sve, bilo na zemlji bilo na nebesima.“ (Kol 1:13-20)

Naravno, oni koji Isusa smatraju nebeskim bićem, koriste ove riječi kao dokaz o Isusovom predpostojanju. No, ako Isusa gledamo samo kao čovjeka, kao što ga gleda i Pavle, onda ćemo ovdje vidjeti dublje značenje. Izraz “preko njega“ ili “po njemu“ može značiti “po njegovoj mjeri“ tako da je to kraljevstvo novog poretka bilo unaprijed uređeno “po mjeri savršenog čovjeka“ Adama za kojega je sve stvoreno, ali je odgođeno do drugog Adama. Naime, da bi po mjeri čovjeka Bog uređivao svoju nebesku i zemaljsku upravu, onda je čovjek morao postojati 'u Bogu' (u Božjem naumu i planu) prije svega ostalog kako bi bio ta punina ili savršena mjera za stvaranje nebeske i zemaljske uprave preko koje će Bog upravljati Zemljom i cijelim svemirom. Naime, Bog ne bi stvarao nebesku upravu nad mrtvom materijom nego samo ukoliko je svemir ispunjen ljudskim bićima nad kojima će se upravljati. 

Uzmimo u obzir da svemir postoji zbog čovjeka i da Bog ne bi imao potrebu stvarati nebeske upravitelje (serafe, kerube i poglavare) da nije namjeravao stvoriti čovjeka koji će obitavati na svim planetima stvorenim za život. Bog je čovjeka imao u svom umu i znao je da svemir može oživjeti samo sa bićima koji bi živjeli u njemu. Zato je po mjeri čovjeka uredio stvari neba i zemlje što je uključivalo i uređenje kraljevstva na planeti Zemlji po drugom čovjeku koji je trebao poništiti dijela prvog čovjeka. Božje univerzalno kraljevstvo ne sačinjavaju samo oni koji predstavljaju prijestolja, uprave, vrhovništva i vlasti, jer oni ne bi postojali da nema ljudi zbog kojih je Bog stvorio toliki svemir. Zato su nebeska biće stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi njih.

Organizacija (prijestolja, uprave, vrhovništva i vlasti) tog kraljevstva o kojem govori Biblija, je unaprijed bila uređena po mjeri tog drugog čovjeka Isusa. Sve ono što je trebalo biti nanovo stvoreno, Bog je stvorio (obnovio) zbog njega, koji je trebao živjeti i umrijeti kako bi svojom krvlju pomirio s Bogom sve što je na nebu i na zemlji. Sada taj čovjek, prvi koji je ustao iz mrtvih, stoji kao premosnica neba i zemlje i čeka svoj dan kada će sjesti na svoje zemaljsko prijestolje, zajedno sa 144000 onih koji će biti podijeljenih u 24 reda i postavljeni u službu tog kraljevstva.

U biblijskoj knjizi Otkrivenje se u vizijama neba vidi Božje prijestolje, ali ne i Isusovo jer je Isus “vladar kraljeva zemaljskih“ i kao čovjek će vladati na zemlji “kraljevstvom ljudskim“ (Da 4:17; Ot 1:5). Isus sada zauzima desno ili počasno mjesto do Boga. Vjerojatno se ne nalazi u području najviše razine Neba na kojem stoluje Bog nad Bogovima, nego na nižoj razini Neba u kojem stoluje jedan od 24 Poglavara, s kojim sjedi na njegovu prijestolju kao jedan od velikih knezova (vidi Otk 3:21). Kao što je vrhovni Bog po svojoj funkciji Otac prvim Sinovima kojih je 24, tako je po toj teokratskoj liniji svaki od tih Poglavara Otac prvim knezovima (kao što je trebao biti Adam) a preko njih i svim ljudima u svojoj zoni svemira.

To prijestolje na kojem sjedi Isus će uskoro biti preneseno na zemlju. On još uvijek čeka da siđe na zemlju i preuzme svoje kraljevstvo koje je unaprijed uređeno brojem 144 “po mjeri čovjekovoj“ koja je ujedno i mjera po kojoj funkcioniraju anđeli na svim razinama vlasti (vidi Ot 21:17). U nebeskoj organizaciji se vlast prenosi od Boga na 24 starješine (prve sinove) i njihovu upravu 2. razine vlasti, a preko njih na zemaljske sinove, prvence na svakoj pojedinoj planeti kao što je Zemlja. U svakoj upravi neba i zemlje su postavljeni arhanđeli i njihovi anđeli koji su sluge i izvršioci određenih zadataka. U tome nam može pomoći jedna slična vizija koju je opisao prorok Danijel, a koja glasi:

“Dok sam gledao, bila su postavljena prijestolja (množ.) i Pradavni je sjeo (…) Prijestolje njegovo (jed.) kao plamenovi ognjeni (…) Tisuću tisuća služilo mu je, deset tisuća po deset tisuća stajahu pred njim. Sud je sjeo i knjige su se otvorile.“ (Da 7:9,10)

Ovdje je opisan suvereni Bog gdje predsjedava zasjedanju nebeskog vijeća kojeg čine samo visoko rangirani anđeli, njegovi prvi sinovi. To zasjedanje vijeća dobro odgovara opisu gdje vidimo ‘24 starješine’ kako sjede na svojim prijestoljima i imaju krune na svojim glavama i koji mogu predstavljati najviše nebesko vijeće. Među njima je i Poglavar koji ima upravu nad Zemljom ali ne može sam donositi tako važne odluke koje se tiču cijelog univerzuma. Zato će svi starješine, sinovi Božji zajedno prihvatiti presudu nad sotonom i učiniti kraj njegovoj tvorevini svjetskog poretka na našoj planeti, što će omogućiti Isusu Kristu da uz pomoć Božjih izabranih anđela preuzme svoju vlast na zemlji (Da 7:11,12). Ta uprava Novog Jeruzalema će biti Isusova simbolična žena (pomoćnica) kao što je imaju Bog i njegova 24 sina, Poglavara, svaki na svojoj razini Neba. Isus kao poglavar 3. razine vlasti je nakon uskrsnuća dobio najveće ime (status) jer piše:

“I postao je toliko veći od anđela koliko je ime koje je naslijedio uzvišenije od njihovih imena.“ (Hebrejima 1:4)

Pavle ovdje očito govori o anđelima koji su služili ljudima pod vodstvom Mihaela. Jedan od njih je rekao apostolu Ivanu da mu se ne klanja jer je on samo 'sluga' kao i apostoli (Ot 19:10; 22:9). Drugi anđeli su prihvatili klanjanje jer nisu bili sluge nego veliki knezovi (Jo 5:13,14). Zbog svoje besmrtnosti i zbog svog udjela u vlasti Božjeg univerzalnog kraljevstva, ti su anđeli bili iznad čovjeka, tako da je najniži anđeo u teokratskoj hijerarhiji bio viši od najuzvišenijeg čovjeka. To se promijenilo u trenutku kad je Isus podignut u besmrtni život, a pogotovo kad je naslijedio ime tj. autoritet koji je veći od tih anđela. Međutim, on je i daje podložan, ne samo Bogu kao Ocu nego i zboru starješina - Poglavara (najviših anđela) koji su po svom statusu prvi do Boga. Zato Isusa u jednoj viziji vidimo gdje se on kao “Vladar kraljeva zemaljskih“ nalazi “pred (Božjim) prijestoljem, pred četiri bića i pred (24) starješine“ (Ot 14:1,3; 1:5; Da 7:13; Heb 1:3-5). Ako je pred njima, onda nije s njima niti iznad njih. Zato njegovo ime ili autoritet nije veće od njihovog autoriteta nego samo od imena (položaja) onih anđela koji se nalaze u službi jednog od tih 24 Poglavara. Arhanđeo Mihael kao Božji sin 2. reda i njegovi anđeli koji služe tom Poglavaru su samo njegovi sluge, tako da bi Isus, drugi Adam ima status Božjeg sina 3. reda koji sjedi na Božjem prijestolju. Za njega se kaže da će doći na zemlju "s glasom arhanđela" (1.So 4:16). Zato on nije viši od ostalih arhanđela nego je viši od svih anđela u nižim strukturama vlasti 2. razine, ali samo unutar ovog našeg Neba, jer ostala nebesa su u rukama drugih nebeskih Sinova. Da bi to razumjeli moramo uzeti u obzir da je Isus postavljen…

“…daleko iznad svakog vrhovništva i vlasti i sile i uprave i svakog imena koje je dano, ne samo u ovom poretku nego i u onom koji treba doći.“ (Ef 1:21)

Ovdje se jasno daje do znanja da je njegov položaj vezan za društveni poredak na zemlji, a ne na cijelom nebu. Za njega je prorečeno:

“Gle, sluga će moj postupati razborito. Na visokom će mjestu biti, bit će uzdignut i uzvišen veoma.“ (Iz 52:13)

“Dakle, budući da ga je Bog, Otac, uzvisio i dao mu da sjedi njemu zdesna…“ (Dj 2:33)

Biti zdesna Bogu znači imati povlašten i uzvišen status. No, taj status imaju i najviši nebeski knezovi u službi svog Gospodara, koji su trebali prihvatiti Isusa na tom položaju na način da mu se poklone i priznaju ga za Božjeg Sina kojeg je Bog na planeti Zemlji…

“…uzvisio i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena, da se u Isusovo ime prigne svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom (Fil 2:9,10)

• na nebu – anđeli (nebeski i zemaljski koji će sudjelovati u nebeskoj vlasti)
• na zemlji – podanici Božjeg kraljevstva (pravednici koji imaju vječni život u sebi)
• pod zemljom – stranci (oni koji će uskrsnuti kao nepravednici i biti pod smrtnom kaznom)

Bog je Isusu podario najviše 'ime' koje čovjek može dobiti u 2. razini nebeske vlasti. Ono ne može biti veće od imena koje je dano 24 starješine jer će on biti vladar zemlje pod upravom jednog od tih starješina (Poglavara). On će dobiti ime iznad svakog drugog imena kojeg dobivaju knezovi i anđeli pod upraviteljstvom najvišeg kneza (arhanđela). Iako će se svi ljudi morati pokloniti Isusu, to se očekivalo i od anđela. Iz cijele te nebeske hijerarhije anđela Isus će imati vlast samo nad jednom grupom anđela uzetih sa zemlje koja će s njim služi u nebeskoj upravi pod vodstvom svog Poglavara. Ta grupa će mu služiti dok bude vladao svijetom tako da su mu oni podložni. S njim će surađivati i arhanđeo Mihael sa svojim anđelima koji će mu prije toga pomoći kod rušenja starog svjetskog poretka na Zemlji (1.Ti 5:21; 1.Pe 3:22). To je i logično jer u nadgledavanju i upravljanju zemljom ne trebaju učestvovati svi postojeći anđeli u univerzumu. No, svi anđeli mu se mogu ‘pokloniti’ kao Božjem zemaljskom Sinu i tako priznati njegov autoritet nad Zemljom s kojim će zastupati Božju vrhovnu vlast (He 1:6). Budući da Bog nije niti jednog (vanzemaljskog) anđela namjeravao postaviti za Sina (zastupnika) da vlada zemljom onda je Pavle rekao:

“Jer kojemu je od anđela Bog ikada rekao: “Ti si sin moj, ja sam danas postao otac tvoj”? I još: “Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin”? (Hebrejima 1:5)

Pomazani kraljevi u Jeruzalemu su bili nazvani Božjim sinovima (prvorođencima) te su sjedili na Božjem prijestolju u Jeruzalemu i zastupali Božju vlast na zemlji. U tom smislu nitko od postojećih arhanđela nije postavljen za Božjeg Sina na zemlji iako oni jesu Božji sinovi (vidi 1.Mo 6:2; Job 1:6). Tu čast je mogao dobiti samo čovjek - drugi Adam koji je proizašao od te iste zemlje. On će isto kao i oni imati svoje anđele s kojim će upravljati nad zemaljskim poretkom kao što Bog sa svojim nebeskim Poglavarima, sinovima, upravlja cijelim Nebom.